F. David: Sve podsjeća na Miloševićevo vrijeme, sukobi na Balkanu ugrozili bi i EU

Filip David, ugledni beogradski pisac jevrejskog porijekla, prijatelj književnih velikana poput Danila Kiša, Mirka Kovača, Branislava Pekića i drugih, čovjek je kojeg su nazvali moralnom vertikalom savremenog srbijanskog društva.

Osnivač Beogradskog kruga, koji se snažno suprotstavljao režimu Slobodana Miloševića, u intervjuu za Radiosarajevo.ba govori o tome zašto smatra da je Srbija glavni uzrok nestabilnosti regiona i zašto sve podsjeća na Miloševića.

Razgovarao: Faruk Vele

Za naš portal bez zadrške odgovara na pitanja o ovosemdičnoj posjeti Vladimira Putina Srbiji, manipulacijama s dovođenjem ljudi iz unutrašnjosti na doček, o tome zašto je ovo kritičan trenutak srpske politike, te iznosi „crne slutnje“ i strah od mogućih novih sukoba koji bi, kako veli, mogli ugroziti i samu Europsku uniju.

Radiosarajevo.ba: Uvaženi g. David, kazali ste da je Srbija glavni uzrok nestabilnosti regiona, ne čemu temeljite navedene tvrdnje?

FILIP DAVID: Srpske vlasti nisu u dobrim odnosima praktično ni sa jednom od zemalja bivše Jugoslavije. U okruženju, sa Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom, Makedonijom. Vide se stalno neki problemi. A ja sam oduvijek bio uvjerenja da od Srbije ponajviše zavisi i stabilnosti čitavog ovog našeg regiona, jer je Srbija, ipak, najmnogoljudnija ovdje i jedna od zemalja bez koje ni jedno ključno pitanje u regionu ne može da se rješava. Prije svega, recimo, Srbije i Kosova. Bez priznanja Kosova teško da će biti stabilnosti, teško da će ikada Srbija ući EU.

To je ta dvostruka igra koju srpske vlasti igraju, između Zapada, Evropske unije i Rusije. To smo sad najbolje vidjeli na posljednjoj posjeti Vladimira Putina. Saradnja sa Rusijom je prioritet postao srpski, a sve je manje želje za EU, jer je očigledno da Srbija teško može ispuniti mnogobrojne uslove pristupanja EU. Vidimo, poglavlja se teško i sporo otvaraju, a veliko je pitanje da li će i kada išta biti i zatvoreno.  Mislim da je ovo kritičan trenutak za srpsku politiku. Potrebno je da se konačno odluče na koju će stranu. Prema Istoku ili prema Zapadu. Jer je očevidno teško u evropskim i svjetskim okolnostima biti na jednoj i drugoj strani.

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na posjetu ruskog predsjednika Vladimira Putina i poruke upućene s tog događaja? Govori se o skoro 150.000 ljudi na dočeku. U Sarajevu su s pravom primjećene zahvale Moskvi jer je vetom zaustavila rezoluciju o Srebrenici, a tu je bio i Milorad Dodik koji je govorio protiv svoje zemlje!?

FILIP DAVID: Naravno, uočili ste ono što je bilo ključno za taj skup. Čak i naslovi pojedinih novina u Srbiji ističu da je ovo najveći skup poslije Gazimestana. Znamo šta Gazimestan predstavlja u prošlosti i šta se sve poslije Gazimestana događalo. Onaj ko je stanovnik Beograda i mogao je sve to da posmatra, neodoljivo je sve to podsjećalo na Miloševićevo vrijeme. 

Autobusi iz cijele Srbije su dolazili, ne znam koliko stotina autobusa dovelo je ove koji treba da podrže taj, kako se to nazvalo, kontramiting u odnosu na miting koji se održava subotom kontra Vučića. Dijeljeni su sendviči kao što je to bio slučaj u Miloševićevo vrijeme, u vrijeme njegovog kontramitinga, kao i raspoloženje onih koji su dolazili, a to su bili ljudi iz unutrašnjosti Srbije koji se čak teško snalaze u Beogradu. Atmosfera koja je neodoljivo podsjećala na Miloševićev kontramiting i dovođenje ljudi. Sada, naravno, dolaze da daju podršku Putinu, da bi to izgledalo što veličanstvenije.

Kao što vlasti umanjuju broj onih koji učestvuju u mitinzima subotom protv vlasti i Vučića, te kažu da na tom skupu ima nekoliko hiljada ljudi, ovom prilikom, ovaj kontramiting je naduvan do 150.000 ljudi, što se apsolutno za nevjerovanje. Ali nije to bitno.

Bitno je ono što se zapravo događa. Srce naše vlasti je okrenuto prema Rusiji, mada razum govori da na toj strani teško ćemo riješiti mnoge od svojih ekonomskih, društvenih, socijalnih i političkih problema koje imamo. Takva je situacija i sada je veliko pitanje šta će iz toga proisteći i kako će dalje ići srpska politika i koje će biti, na kraju, posljedice ove posjete Putina Srbiji. Nemam ništa protiv toga da svaki svjetski državnik posjeti Srbiju i razgovara sa srpskim vlastima.

Ali ovakva vrsta posjete ima jedan simboličan značaj na čemu se insistira, a to je da su jedini prijatelji koje mi imamo u svijetu Rusija i Kina. I dok imamo tako moćne zaštitnike nama niko ništa ne može. Drugim riječima, nećemo rješavati ništa od ovih problema koje imamo i sa susjedima i u sopstvenoj zemlji, ako uz to ne ide konsultacija i podrška dvije velike sile.

Radiosarajevo.ba: Indikativno je da visoki zvanični Srbije mahom govore o razgraničenjima, novim granicama, gdje se često bh. entitet RS stavlja u kontekst pitanja Kosova, što, po nama, govori o namjerama prema ovoj zemlj. Kako Vi gledate na to pitanje?

FILIP DAVID: Niko apsolutno ne zna šta to uopšte znači. Ako slušate Hashim Thaçija, on kaže da bi se neke teritorije koje su sada srpske pripojile Kosovu. S druge strane, ovdje se stvara utisak preko onog što govore Vučić i  njegovi bliski saradnici. Da to znači da Kosovska Mitrovica pripadne Srbiji što, naravno, teško da će Kosovari ikada prihvatiti. Tako da je to još uvijek na nivou retorike ništa konkretno, ništa jasno, ali nemojte zaboraviti da je još Dobrica Ćosić u svoje vrijeme početkom devedesetih godina govorio o tome nekom razgraničenju, da je govorio o podjeli Kosova i da to potječe iz tog vremena.

Ali ne znamo, apsolutno ne znamo, šta to na kraju znači. I ja sam jedan od onih koji misli da je priznanje države Kosovo jedan od osnovnih uslova stabilizacije Srbije, stabilizacije regiona. Ako se obje strane dogovore o nečemu, uredu. Ovdje je očividno da se misli na različite stvari. A opasno je pustiti tog duha iz boce, kako to često kaže, jer odmah Dodik kaže: „Uredu, razgraničenje, Kosovo, ali RS treba da pripadane Srbiji“. To je davnašnja Dodikova ideja, ništa novo. On u svakom svom govoru govori da mu je bliža Srbija od BiH.

To bi bilo vrlo, vrlo opasno i moglo bi da dovede i do nekih novih sukoba, čak sukoba oružjem, što bi bilo katastrofa za čitavo naše područje...

Radiosarajevo.ba: Da, ali sve više to što govori Dodik, govore i visoki zvaničnici Srbije: Brnanabić, Stefanović, Dačić... Dačić čak posredno citira Dobricu Ćosića da je „RS najveća srpska pobeda u drugoj polovici 20. veka“.

FILIP DAVID: To je od početka ovdje prisutno. I onda kada je u nekim rijetkim treucima predsjednik Vučić govorio o tome da nemamo drugog izlaza osim da priznamo neku vrstu samostalnosti Kosova, nije rekao nezavisnosti, dok je on to pričao, ja iskreno nisam vjerovao tim riječima jer tabloidi, državna „Politika“, koje on kontroliše, sve pričaju suprotno.

Ovdje je uvijek Evropska unija bila neprijatelj Srbije, a jedini prijatelj bila je Rusija. To se neprekidno provlači.

Mi znamo kolika je moć medija u Srbiji.  Svojevremeno se govorilo da rat nema alternativu, a poslije Daytona da mir nema alternativu. I to je prihvaćeno kao velika pobjeda maltene Srbije. I sada svaka vrsta priznanja Kosova, u to sam ubijeđen, za nedjelju dana propagande na državnoj TV, u tabloidima po kontrolom vlasti - da je to veliki potez Vučića,  bilo bi prihvaćeno od masa, od naroda itd.

Ali ne vidim tu želju da se EU prikaže kao prijatelj Srbije i kao neko ko je neophodan u saradnji i ekonomskoj itd. Naprotiv, uzimaju se pare iz fondova EU, najveća moguća ekonomska saradnja jeste sa EU, mnogo manja je sa Rusijom, a opet vidimo da se teško EU prihvata kao stvarni saveznik Srbije i neko koga ćemo dugoročno pihvatiti kao ekonomskog saradnika. Treba se vrlo mnogo zabrinuti šta će biti. Jer u našem europskom okruženju vidimo da jačaju populističke, nacionalne stranke. Veliko je pitanje da li će na sljedećim izborima za Evropski parlament prevladati euroskeptične partije.

To znači da će EU možda biti iznutra rušena. Ne možemo to tačno predvjetiti. A što se naše srpske situacije tiče, odnosa sa susjedima, posebno državama bivše Jugoslavije, tu čovjek mora biti vrlo skeptičan jer ne vidim tu snagu nekih političara koji bi rješavali probleme onako kako bi se oni morali rješavati.

Ono čega se stvarno treba plašiti, to je da ako nekoj od velikih sila u ovakoj situaciji kakva je zatreba neki oružani sukob, Srbije i Kosova, Srbije i ne znam s kim, taj sukob može da plane.

Ono što je pozitivno u čitavoj situaciji, više nema tih jakih vojski, jakih naoužanja, ali, napominjem, ako treba sukob, lako će neko od velikih sila, prije svega mislim na Rusiju, naoružati svoje pristalice u zemljama u okruženju i za čas može doći do velikog sukoba koji se može proširiti van granica ovog našeg područja, na čitavu EU. Ne smijem ni da pomislim šta se može da proiziđe. Nadam se da do toga neće doći. Nalazimo se u jednom dosta opasnom periodu srpske i evropske istorije, i treba biti jako, jako oprezan i simobilnično kazano, moliti Boga da se ne ostvare ove mračne slutnje.