Divne vijesti: Dječaku iz Viteza nakon šest godina konačno ispravili dijagnozu

Četrnaestogodišnjeg D. Z iz Viteza šest godina u školi vodili su kao "retardiranog", iako je sve vrijeme imao disleksiju.

Pogrešna dijagnoza: Dječaka iz Viteza šest godina u školi vodili kao "retardiranog"

Nakon što su roditelji posumnjali na pogrešnu dijagnozu proteklo je nekoliko mjeseci borbe da se otkrije kako dječak zapravo samo ima disleksiju, te da ga se u školi počne tretirati kao dijete iz tipične populacije.

"Komisija mu je promijenila dijagnozu, a škola ga je zatim upisala po redovnom planu i programu kojeg je počeo pohađati ove godine, te za sada nema nikakvih problema", potvrdila je za Radiosarajevo.ba  logoped-defektolog Mervana Mujić koja je najviše doprinijela da se izmjeni dijagnoza ovom dječaku.

Nastavno osoblje je izuzetno korektno prema njemu, prema riječima njegove majke, rekla je Mujić za naš portal.

"Pogrešno postavljena dijagnoza predstavljala je za dječaka veliku opasnost obzirom da zbog nje nije bio uključen u adekvatan tretman i trpio je stigmu koje je sazrijevanjem postajao svjestan.  Sve nabrojano moglo je dovesti kasnije do ozbiljnih komplikacija u socijalnom funkcionisanju čije su se naznake već  primjećivale. Poteškoće u savladavanju nastavnog gradiva uzokovane disleksijom koja nije adekvatno tretirana uklanjaju se postupno od momenta uključenja  dječaka u stručni tretman", rekla je Mujić za Radiosarajevo.ba.

Velika je odgovornost donositi odluke koje imaju uticaja na dječije živote. Tim je i veća odgovornost ljudi iz struke koji su direktno uključeni u dijagnostičke i terapeutske procedure obzirom da roditelji u naše kompetencije gledaju sa povjerenjem.  

Podsjećamo, D. Z. je baš kao i ostala djeca njegove generacije, krenuo u osnovnu školu prije osam godina. Tokom prve godine školovanja nije pokazao očekivane rezultate, odnosno prema procjeni razrednog nastavnika kasnio je s usvajanjem školskog gradiva, posebno s ovladavanjem početne tehnike čitanja i pisanja, što je dovelo do toga da kasni i s usvajanjem ostalih nastavnih sadržaja.

Također je, i opet prema procjeni razrednog nastavnika, pokazao teškoće u prilagođavanju prilikom boravka u razredu s ostalom djecom (odbijao razgovor, ustajao tokom časa, zavlačio se pod klupu - odnosno pokazao određena odstupanja na planu socijalnih kompetencija).

U drugom razredu osnovna škola koju dječak pohađa upućuje Centru za socijalni rad zahtjev da se dječak uputi na kategorizaciju nadležnoj Stručnoj komisiji za ocjenjivanje sposobnosti i razvrstavanje djece i omladine ometene u tjelesnom i psihičkom razvoju radi utvrđivanja njegovih psihofizičkih sposobnosti.

Komisija za kategorizaciju koja je sastavljena od pedijatra, neuropsihijatra, defektologa, psihologa i socijalnog radnika, je u svojoj ocjeni utvrdila da dječak spada u kategoriju lica lake mentalne retardacije , te preporučila nastavak školovanja po prilagođenom planu i programu uz pojačan pedagoško - psihološki nadzor.

Muhić nam je ranije otkrila da su roditelji primijetili da je dijagnoza koju ima D. vjerovatno pogrešna.

Stručna komisija za ocjenjivanje sposobnosti i razvrstavanje djece i omladine ometene u tjelesnom i psihičkom razvoju je, prema informacijama koje je dala majka, zasjedala 17. juna ove godine i tada je dječak imao ponovnu „procjenu“, sada uz priloženu novu dokumentaciju.

Nalaz sa dijagnozom disleksija profesorice Duranović, i uputama koje se odnose na pristup u radu sa djetetom, priložen je tada u dnevnik.

Dječaku je zatim početkom ove školske godine zvanično ukinuta dijagnoza Laka mentalna retardacija, te je dokumentaciju unese dijagnoza Disleksija, nakon čega je počeo da pohađa redovni plan i program u školi.