Damir Nikšić i ljubav prema bluesu

Radiosarajevo.ba
Damir Nikšić i ljubav prema bluesu

Umjetnik Damir Nikšić od ranije je poznat po svojim muzičkim performansima, video i umjetničkim instalacijama, a u posljednje vrijeme ga možemo vidjeti na sceni sa bendom Sarajevo Jazz Guerilla, koji aktivno nastupaju u Pivnici Sarajevo svakog ponedjeljka.

Radiosarajevo.ba: Otkud i otkad Damir Nikšić u muzičkim vodama?
Nikšić: Oduvijek. Prije rata smo imali bend SING SING koji je svirao u CDA Mladost i u kojem su svirali Šoba, Anur, Juriša, Kugla je pjevao, Plasto je bio vanjski saradnik, Bojan Zec i mnogi drugi. Darko Poljak je i tada svirao saksofon u bendu. Prošle godine sam svojim nastupom "Bluzer" sa Magacin Kabareom kod Goge u februaru obilježio tačno dvadeset godina od prvog koncerta.

Što se tiče interesa za muziku i veze sa mojim umjetničkim izrazom, ona je oduvijek bila tu. Pa "If I Wasn't Muslim" je parodija na mjuzikl, zar ne? "Simpatico" je takođe muzički rad, "Euriental" i svi drugi su uvijek i samo o muzici.

Radiosarajevo.ba: Otkad traje suradnja sa Sarajevo Jazz Guerillom i kako je uopšte došlo do toga?
Nikšić:
Nekoliko puta sam izlazio s njima na pozornicu kao gost, a onda smo odlučili da sastavimo jedan repertoar koji bi meni i njima odgovarao muzički i scenski. To se desilo u decembru prošle godine. 

Radiosarajevo.ba: Zašto baš vokalni jazz; koji muzički žanrovi i imena su najviše utjecali na tebe?
Nikšić:
Imam taj bariton glas pa smo se odlučili za italo-američke soliste, Louis Prima, Dean MArtin, Frank Sinatra, pa čak i Elvis Presley koji se je naročito mnogo posvetio obradama italijanskih kancona pred kraj karijere. Ja volim tu muziku, pored bluesa, to mi je omiljena muzika za raspoloženje. Nema ljepše muzike od italijanske kancone, napuljske, južnjačke...


Radiosarajevo.ba: Pored muzike, šta bi još izdvojio kao svoju veliku ljubav?
Nikšić: Ples. Volim ples, scenski nastup. Mjuzikl. Toga kod nas nema, a i da ima - čini mi se da bi ga stucali kao i sve drugo tako da je dobro. Bar nam ostaje da maštamo o svjetlima prave pozornice...

Radiosarajevo.ba: Kada su u pitanju tvoji performansi i instalacije, možeš li izdvojiti neku osnovnu poruku koju nastoje da prenesu, te kako bi uopšte opisao svoj umjetnički stil?
Nikšić:
Ja volim manjinsku umjetnost, tj. umjetnost manjina, manjinskih kultura. Ja im se divim. Volim "Violinistu na krovu" jer se radi o jevrejskim imigrantima i jevrejima koji su to postavili na Brodveju, volim afro-američki bluz jer se radi opet o doseljenicima s juga koji su postavili svoju kulturu na scenu, volim italo-američku umjetnost jer se ponovo radi o manjini, o imigrantima koji su progurali svoj mali svijet na svjetla pozornice i filma.


Tako se i sam osjećam, tj. najviše volim da se osjećam kao mala zvijezda, mini star u usponu na velikoj pozornici. Ne volim se osjećati previše sigurnim, ne volim biti - "svoj na svom", ne volim dominirati, ali volim osvajati... Kada osvojim - volim se povući i početi nešto novo, ponovo rasti... Nisam busijaš koji zauzme bank i ne da ga nikom.

Ja sam već dvadeset godina lutalica. Moja teritorija je ona koju oslobodim na određeno vrijeme pa ponovo napustim... Takav je život po sebi - niko ovu pozornicu neće živ napustiti.

Radiosarajevo.ba: Planiraš li uskoro neke nove projekte u tom polju?
Nikšić: Planiramo svi u bendu puno toga, ali vidjećemo šta će biti. Čovjek snuje...

Vezano:

Damir Nikšić: Galerija je blefirala

Poslušajte fenomenalnu Sarajevo Jazz Guerillu

 
 
 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije