Dado Delić: Kurdski nedosanjan san (FOTO)

Radiosarajevo.ba
Dado Delić: Kurdski nedosanjan san (FOTO)
/ FOTO: Radiosarajevo.ba

Dado Delić nastavio je put ka dalekom Uzbekistanu. Hrabri biciklista već je savladao veliki dio puta, ali ostalo je još mnogo teških iskušenja i koraka ka dalekom cilju.

Od Sanliurfe pa skoro do Teherana nisam više imao dogovorenih noćenja. Prolazeći kroz zapadni dio Turske, često sam mogao čuti poruke: “Budi oprezan, prolazit ćeš kroz kurdski dio”.

Sada sam se nalazio u kurdskom dijelu Turske. Kada sam dolazio do ovoga predjela imao sam neka poluformirana mišljenja o cijeloj situaciji između Turaka i Kurda. Ne volim secesionističke scenarije, jer u 90% slučajeva isplivaju gore stvari nego što su bile, te sam pitanju Kurda, pristupio s takvim stavom.

Piše: Dado Delić za Radiosarajevo.ba

Međutim, nakon boravka u ovim predjelima i u njihovom društvu, više ni sam ne znam šta da mislim. Nisu ispoštovani, građani su drugog reda i de facto postoje dvojni standardi kada su u pitanju mnoge stvari. U ratu između Turske vojske i PKK (Kurdske Radničke Partije), do sada je poginulo preko 45.000 ljudi.

Uglavnom naseljavajući predjele istočne Anadolije koji karakteriziraju visoki planinski lanci, nekadašnje velike pobune kompletnog Kurdskog naroda, sada su se svele na pojedinačne napade iz zasjede te na gerilski oblik ratovanja. Turska i Evropa ih posmatraju kao terorističku organizaciju, međutim, sve i jedan Kurd kojeg sam upoznao rekao je “svi smo mi PKK i PKK smo mi svi”. Je li moguće da su od dvadeset miliona Kurda u Turskoj, svi teroristi?

U selu, u blizini grada Mardin, zaklon od sunca sam potražio u hladu obližnjih kuća. Kako bi se pojavio u nekom manjem mjestu, tako bi se iza ograde pojavila prvo jedna glavica, a nakon nepunih pet minuta, i čitava četa djece. Neminovno bi zatim dolazili najstariji u selu, privučeni grajom djece, te prvo okolišali i zagledali stranca praveći se da idu svojim poslom kojeg ustvari nije ni bilo, ili hrabro pristupili i pokušali na lošem njemačkom da saznaju osnove o strancu.

Tek kasnije bi srednjovječni muškarci, uvijek u poslu i radeći nešto, u prolazu ispitali ponešto i ponudili da se raskomotim u dvorištu. Nakon 15 minuta bi se vraćali opranih ruku i s posebnim turskim čajnikom u ruci, što bi značilo da će razgovor potrajati. Tako sam upoznao i Cetu. Sjedeći s njim, guma na biciklu je uz gromoglasan zvižduk, sama od sebe ispuhala. Dobrano smo se ismijali i u nevjerici zagledali kako se to moglo desiti samo od sebe… bilo je suđeno da tu noćim. Ceto je završio fakultet u Kazahstanu, radio je šest godina u Moskvi kao elektroinžinjer i sada je tu. Tu, u svom malom selu, koje zajedno ne troši struje koliko jedan reflektor koji obasjava moskovski Kremlj.

Sjaj, raskoš i širina Crvenog trga i moskovskih ulica, je kako kaže, neuporediva s bilo čim sto je vidio, ali ne i s onim sto osjeća kada je kod kuće. Pričao sam mu o mišljenju mojih drugova iz zapadne Turske o Kurdima. Ustoličeno mišljenje među većinom spomenutih, je kako su Kurdi lijeni, kako neće da plaćaju struju i druge državne obavezujuće naknade, imaju mnogo djece o kojoj treba skrbiti, svojim postupcima područje čine nesigurnim i ne privlače investitore i donekle sami sebi usporavaju ekonomski progres.

Međutim, kako Ceto kaže, imaju dobre razloge za mnoge od tih postupaka. U ovim predjelima kiša pada jednom u mjesecu, dok u zapadnoj Turskoj svaki treći dan. Zbog toga su prinuđeni koristiti vodu iz kanala za navodnjavanje njiva, što troši mnogo struje koju oni sami ne mogu plaćati, jer je preskupa, a država ne daje nikakve ili daje veoma male poticaje. U isto vrijeme drugim kompanijama s dugovima za struju u okolini Istanbula se dug tolerira dok se ovdje struja isključuje. Tu noć već oko 22 sata, struje je zaista i nestalo. Sutra, čak ni do 9 sati ujutro nije došla, a ja sam morao ići. Njegov brat je oženjen s Turkinjom i oni su prihvatili nju, međutim, njena porodica neće ni da čuje za njegovog brata. Kako on kaže: “Mi hoćemo Turke, ali neće oni nas. Pod tim uslovima, tj. da smo građani drugog reda u vlastitoj zemlji, nećemo i ne želimo. Ako smo nedostojni njih, neka nam daju državu i svima dobro".

Portal Radiosarajevo.ba kao medijski pokrovitelj uključio se u projekt Biciklom kroz meridijane i paralele, pa ćete u narednim sedmicama redovno moći čitati o ovom ambicioznom poduhvatu.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije