Banjalučanka Radenka Jungić: Čuvarica tradicije zmijanjskog veza

Radenka Jungić, Banjalučanka koja je proslavila zmijanjski vez od prošle godine uvršten na reprezentativnu listu nematerijalne svjetske baštine UNESCO-a, kaže da se u proteklim mjesecima, od kada je ovaj vez pod zaštitom UNESCO-a, za nju ništa značajno nije promijenilo.

“Ja sam tu gdje jesam. Niti sam šta očekivala niti šta očekujem, radim onako kako sam i do sada radila. I sigurno ću tako raditi. Suviše je ovo prepoznatljivo, pa me ljudi, koji me znaju preko 15 godina, zovu zato što žele taj rad, a ne zato što je na UNESCO-voj listi”, kaže Radenka Jungić.

Ona naglašava kako je prihvatila da bude dio cijele priče kada su joj se obratili etnolozi Muzeja Republike Srpske za mišljenje i odobrenje da se njeni radovi nađu na kandidacionoj listi. Kaže da joj je cilj da se tradicija ovih prostora pokaže svijetu.

Govoreći o zmijanjskom, odnosno plavom vezu, koji je specifična tehnika koju su praktikovale žene u Zmijanju, selu kod Banje Luke, Radenka Jungić kaže da je znatno drugačiji od ostalih.

Otmjen i razigran rad

“Ima samo jednu boju. Ta plavo-bijela kombinacija je za mene otmjena. Razlikuje se jer je vrlo razigran, a u isto vrijeme ta njegova jaka geometrija ga pravi jakim. Istovremeno je snažan i razigran, i po meni u tome je njegova ljepota. Vrlo je zahtjevan za rad u smislu koncentracije, a u smislu tehnike ne, to je naša pokrstica, ona se radi tradicionalno krstić do krstića, i tu nema mnogo filozofiranja. On nema one velike površine u jednoj boji nego je stalno promjena, promjena ritma u radu i zato morate biti skoncentrisani, jer samo jedan krstić ako pogriješte, a to ne uočite odmah, ode sve”, kaže Radenka.

Osim zmijanjskog kojem ponekad dodaje i svoju inovaciju - zlatnu sjenku, Jungićeva radi i imljanski, krajiški i stari srpski vez. Svoju ljubav prema vezu objašnjava kao "genetsko naslijeđe", jer je njena baka jako lijepo radila sve ručne radove.

“To je samo dokaz da mi nešto dobijemo. Nemam drugo objašnjenje, jer ne mogu ja za to biti zaslužna ako sam s pet godina imala taj osjećaj. Tako je to počelo, uvijek sam nešto radila rukama”, kaže Radenka.

Ipak, dodaje kako je pitanje da li će neko otkriti šta je naslijedio i ko ima hrabrosti da se time bavi.

“Meni je trebalo 37 godina. Tada sam odlučila da mi to bude posao, a stvarno je trebalo hrabrosti, jer 1999. godine, kada sam počela sa radinošću, to je bila ludost. Ko je tada pričao o vezu ili da se živi od ručnog rada, a ja sam zamislila da može i imala sam ideju da kroz primijenjenu umjetnost ornamentiku dovedem ili, kako volim reći, uvedem u ovu civilizaciju”, kaže Radenka.

A da je u tome uspjela svjedoče podaci da je 2011. godine na 60. svjetskom salonu „Brisel Eureka” za stvaralaštvo kao čuvaru i majstoru starih zanata Jungićevoj uručen orden zasluga za stvaralaštvo, a njenoj radnji „Radinost R” za zaštićeni znak razlikovanja sa geografskim porijeklom dodijeljena je zlatna medalja i nagrada organizatora salona.

Jedan od radova u vlasništvu Monike Beluči

Ova umjetnica prethodnih pet godina izrađuje diplome za filmski festival “Kustendorf”, a 2011. godine izrađivala je sve nagrade među kojima i čuvenu glavnu nagradu "Zlatno jaje". Njen rad “Rodni krst sa Zmijanja” dobila je i poznata glumica Monika Beluči.

Iako je zatvoren za javnost, književnik Petar Handke, poslao je Radenki Jungić svoju fotografiju sa njenim radom. Od drugih umjetnika koji su kupili njene radove, izdvaja Matiju Bećkovića, Rajka Petrova Nogu i Slobodana Trkulju. Kada su nakon 19 godina dolazili u Banjaluku, njen rad su od jednog gospodina dobili i Arsen Dedić i Gabi Novak, a za proteklih 15 godina gdje god je išla delegacija Grada Banjaluka nosila je njene radove, tako da ih sada ima u Moskvi, Solunu, Atini, Ljubljani, ruskom Zvjezdanom gradu i mnogim drugim. Radovi Radenke Jungić završili su i u manastirima Hilandaru, Studenici, Gračanici, Pećkoj patrijašiji, Visokim Dečanima...

“Unutar svih tih spomenika koji svjedoče po 800 godina o našoj baštini, sada ima i po jedan naš rad. To me raduje, jer mislim da će se ta ornamentika tako sačuvati”, kazala je Jungić.

Nada se da će svoje znanje prenijeti dalje, odnosno da će unuku, ako je bude imala, naučiti da veze.

Radenka Jungić je ekipu Anadolu Agency primila u stanu, za koji kaže da je trenutno kao galerija, bez koje je ostala prošle godine. Najveća želja joj je da dobije svoj prostor, jer “on privuče slične duše”.

Sve svoje kupce naziva prijateljima, a prema njenim riječima, objašnjenje za to je jednostavno jer “svako ko kupi rad pomaže porodici da preživi, da dalje stvara, kako bi naše ornamente i baštinu poslali u svijet”.