Anur Hadžiomerspahić: Sve o današnjem (poludjelom) svijetu sažeto je u zbirci Fake Art

Zbirka angažiranog umjetničkog dizajna Fake Art, čije smo nastajanje proteklih godina pratili putem društvenih mreža, konačno je objedinjena i spremna za prvu izložbu. 

Njen autor Anur Hadžiomerspahić je u tim slikama sažeo sve o današnjem duboko podijeljenom, zaraćenom i zaluđenom svijetu. Robovlasničko društvo, mašinerije za ubijanje, konzumerizam, nepravda... teme su koje kroz vizualnu satiru na osobit način dotiče ovaj sarajevski umjetnik i grafički dizajner. 

Ne propustite pogledati izložbu Fake Art, čije je otvaranje najavljeno za četvrtak 29. oktobar u galeriji Novi Hram u Sarajevu. 

U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba, Anur Hadžiomerović kaže kako je ono što se devedesetih samo moglo naslutiti, danas vidljivo golim okom: 1 posto stanovništva na najbeskrupuloznije načine porobljava drugih 99 posto. Svjedoci smo novog korporativnog imperijalizma, koji pod riječju globalizacija ima za cilj kolonijalizaciju zemalja.

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba 

Hadžiomerspahić: Ono što sam osjećao devedesetih živeći u Milanu danas jasno vidim. Svijet se brutalno dijeli na robovlasnike i robove. Sredstva se ne biraju, projektuju se ratovi, postavljaju marionetski političari, ukidaju radnička prava, socijalna zaštita ne postoji i to sve u korist velikog kapitala i nekolicine koja njime upravlja. Način na koji se današnji radnik iskorištava je degutantan. Možeš da dobiješ otkaz kad gazdi padne na pamet bez ikakvih posljedica po njega, kada ostariš i posustaneš, zamjeni te neko mlađi a ti ostaješ na ulici.

Kako s ljudima, tako se radi i s cijelim državama. Ljudi se pretvaraju u robove, a države u kolonije. Trik je gotovo uvijek isti. Zavadi putem medija dvije strane, prodaj im oružje, pusti da se poubijaju i unište zemlju. Tada ulazi MMF i ostali pipci korporativnog imperijalizma koji ti daju kredit i zadužuju te. Kada te zaduže, tada igraš prema njihovim pravilima i da bi preživio radiš sve što ti kažu. Tada si kolonija.

Sve ovo se dešava prije svega zbog toga što smo dozvolili da nemoral dođe na vrh ljestvice kriterija modernog društva. Dakle, onaj koji je u stanju da ubije, otme, prevari i opljačka, on je uspješan čovjek. Tom “uspješnom” se dalje dodvorava svita nemoralnih i podobnih koji kupe mrvice oko njegovog kapitala. Problem je što takvo društvo ne može opstati. Ako su kriteriji i uzori to da ne budeš etičan tada se rađaju generacije sljedbenika bez empatije i morala i dolazimo u društvo haosa gdje si uspješan ukoliko nekog ubiješ i otmeš mu novčanik. To nije društvo, to je haos na zemlji.

Od devedesetih pa na ovamo radim angažovanu umjetnost jer ja nisam čovjek koji može da okrene glavu kada vidi da huligani maltretiraju neko dijete, ženu, čovjeka na ulici, već imam normalnu ljudsku potrebu da nešto učinim po tom pitanju. Eto tako nastaje Fake Art kao direktan i refleksan odgovor na nepravdu u kojoj se našao čovjek vremena u kojem živimo.

Radiosarajevo.ba: Može li se Fake Art žanrovski odrediti?

Hadžiomerspahić: Naravno da može. Fake Art je prije svega angažovana umjetnost. Umjetnost nije uvijek u historiji direktno agnažovana. Imate vremenske periode u istoriji koji nisu zahtijevali od umjetnika direktan angažman u društvena zbivanja. To su periodi kada umjetnost odlazi u nove neotkrivene prostore ljudskog djelovanja i značajni su jer su eksperimentalni te dolaze do različitih otkrića u polju vizuelnog. Ali postoje periodi kada je potpuno blesavo meljati boje i kada se umjetnost okreće aktivnom učešću u društvenim zbivanjima. Druga odrednica Fake Arta je neofigurativnost ili povratak figurativnoj predstavi. Taj fenomen je zabilježio Harald Szeemann na 49. Venecijanskom bijenalu. On je na centralnoj izložbi predstavio umjetnike kao sto su Ron Mueck, Maurizio Cattelan, moja malenkost i drugi umjetnici koji su se vratili figurativnoj predstavi sa ciljem da budu jasni publici, da ih publika razumije i idejno i vizuelno. To je 2001. bila novost i najava jedne nove umjetnosti. Performans, instalacija i konceptualna umjetnost nastaju šezdesetih godina prošlog vijeka, to je stara umjetnost, moralo se dogoditi nešto novo. Postoji i treća komponenta pored angažovanosti i figurativne predstave, a to je da je moja umjetnost i ulična. Od 1996. sam izlagao u javnim prostorima, supermarketima, tržnim centrima, kafanama, na ulici, u metrou. To je zato što mislim da umjetnost mora komunicirati s običnim čovjekom, a ne samo sa umjetničkom elitom. Naročito angažovana umjetnost. Sada ću izložiti novi ciklus Fake Art u galeriji Novi Hram (29. oktobra u 20 sati), ali sam ovaj put koristio društvene mreže umjesto supermarketa i javnih prostora da bih mogao komunicirati sa svima. Svaki sam rad po njegovom završetku postavljao na društvene mreže gdje su se radovi mogli vidjeti i komentirati. Internet je odličan izlagački prostor koji omogućava dvosmjernu komunikaciju. Umjetnik publici ali i publika umjetniku.

Važnost i uspješnost angažovane figurativne umjetnost najbolje se ogleda u radu Banksyja, koji već ozbiljno utječe na opšte mišljenje javnosti.

Radiosarajevo.ba: Spominjete Banksyja, no ko su vaši lični uzori kada je u pitanju savremena umjetnost kao društveni angažman?

Hadžiomerspahić: Najviše utjecaja na moj rad je imao Oliviero Toscani zajedno s Barbarom Kruger. Odatle dolaze elementi kao što su hrabro, jednostavno i jasno. Stilski je utjecao René Magritte i slavenska škola plakata gdje mislim prije svega na Ferenza Barata. To su jednostavno bili umjetnici čijim radovima sam se divio, čije sam radove volio. Ali to ko će vam biti uzori zavisi od onoga od čega ste skrojeni, odnosno šta je u vama. Vi samo pronalazite sličnosti s vašim nazorima, uvjerenjima i vašom prirodom te kroz radove drugih otkrivate zapravo sebe.

Radiosarajevo.ba: Da li ćemo postere iz zbirke Fake Art vidjeti izvan galerijskih prostora, kao vid ulične umjetnosti?

Hadžiomerspahić: To u mnogome zavisi od budžeta. Stanje u likovnoj umjetnosti u Bosni i Hercegovini nikada nije bilo gore, a što je opet u direktnoj vezi s korporativnim neokolonijalizmom o kojem sam govorio. Iako ciklus Fake Art nije zamišljen kao moj ciklus Human Condition koji je baziran na korištenju svih medija koje koristi reklama - od billboarda do letka. Fake Art su lažne uljane slike napravljene koristeći filtere u photoshopu koje svojom lažnom predstavom ulja na platnu potcrtavaju lažne vrijednosti na kojima leži moderno društvo. Puni smo lažnih osmijeha, lažnog prijateljstva, lažnih ljubavi, lažnih brakova, lažnih orgazama, lažnih sisa, lažnih usana, lažne pravde, lažnih vrijednosti uopšte. Sve ili jako mnogo toga oko nas i u nama je fake. 

Facebook je moja nova galerija, posjetite je na ovom linku: Anur Hadžiomerspahić Art

Radiosarajevo.ba: Hvala na razgovoru i sve najbolje. 

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!