Amra Zulfikarpašić: Sve smo mogli mi, ali nismo

Zamolili smo neke od savremenika Jadranke Stojaković da podijele svoja sjećanja na veliku umjetnicu. Za Radiosarajevo.ba govori  Amra Zulfikarpašić, likovna umjetnica, profesorica na ALU i općinska zastupnica:  

Za razliku od sviju nas koji smo bili 'frontalni kokuzi', ona je imala i neki novac, tako da je dolazila na Akademiju i svojoj raji iz razreda davala novac, cigarete i tako im pomagala.

Isto to je radila i poslije, kada se zaratilo. Znam da me zvala preko Soroš fondacije, uz pomoć Bore Kontića, na telefon i ponudila pomoć za studente. 

Tokom rata, njene su riječi bile pune podrške, kako za mene, tako i za moje drugove. Ona je, u stvari, sama sakupila pomoć koju je poslala. 

Normalno bi bilo da je sredina Jadranku na neki način pomogla.

Ali, kao što vidimo iz priloženog, o takvim ljudima i umjetnicima niko ne razmišlja. Ovo je postalo društvo gdje svako gleda samo sebe.

Kad prestaneš nešto da radiš, bez obzira koliko ti bila dobra u tome, ti prestaneš da postojiš za ovu zajednicu. Tako se desilo i sa Jadrankom Stojaković i ja neću prestati da žalim što su joj oduzete stvari koje su trebale za nas predstavljati ponos.

Ona je trebala imati status istaknute umjetnice, da je finansira Kanton. Međutim, ta joj je titula oduzeta čim se preselila u Banju Luku, što je morala učiniti jer ovdje nije imala nikakvu njegu. Kanton Sarajevo joj je odmah, po svojim zakonima, oduzeo i tu pomoć.

U nekim stvarima se čvrsto držimo zakona, a u drugim, kad su u pitanju interesi ljudi koji su na nekom boljem položaju, onda se ti zakoni vrlo lako krše.

Završio se Jadrankin život... i ja razmišljam, šta smo mogli mi. Sve smo mogli mi, ali nismo