Almir Imširević: Ne mogu pobjeći od Sarajeva

Gost programa RadioSarajeva bio je Almir Imširević, dramski pisac i autor teksta 'Kad bi ovo bio film' koji će u petak 13. aprila biti praizveden na velikoj sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu.

"Ne mogu pobjeći od ovog grada" rekao je naš sugovornik, odgovarajući na pitanje voditelja dine Ćatovića koliko je ovaj tekst autobiografski. Zatim je ispričao anegdotu o pariškom piscu Guy de Maupassantu koji je bio ogorčen Ajfelovim tornjem. Ipak svakoga dana tamo je pio kafu, a kad su ga pitali zašto to radi, rekao je 'Ovo je jedino mjesto sa kojeg ga ne vidim'. "Na sličan način i ja sam opsjednut Sarajevom", rekao je Almir Imširević.

U režijskom smislu tekstu 'Kad bi ovo bio film' prišao je Dino Mustafić, a drama je u velikoj mjeri nastajala tokom sedmica visokog snijega u Sarajevu.

"Dino i ja smo proteklih mjeseci razgovarali o projektu, a kad su bili oni veliki snjegovi sjedili smo po kafanama i pričali o onome što je još uvijek u mojoj glavi bila skica. Kada sm, npr. odredili da bi važna uloga trebala pripasti ocu, Dino je odabrao Miralema Zupčevića i tek tada sam počeo dorađivati taj lik imajući Miralema pred očima. Kada pišem, nastojim da ličim na krojača, da likove oblačim u svoje tekstove. Poslije mi bude čudno kada gledam druge glumce kako igraju te uloge", povjerio nam je Imširević.

Na pitanje da li ovaj tekst ima veze sa prethodnim 'Kad bi ovo bila predstava', autor je odgovorio:

"Vjerovatno će pažljivi gledalac pronalaziti razne veze, no meni je zanimljivo da su ljudi počeli pronalaziti vezu između dva teksta koji imaju isti samo prvi dio imena. I jedan i drugi tekst se dešavaju u istom gradu i istom ratu i tu zavrsava njihova slicnost. Almir koji je ovo pisao je mnogo stariji i prilično je promijenio svoje mišljenje i o ratu, i o životu. U onom tekstu sam uživao u onome što pozorišni ljudi zovu 'teatar u teatru,ovaj tekst je smireniji. Fudbalskim rječnikom - u prvoj drami sam uživao da driblam, u ovoj mi je užitak igranje".

Uprkos metafori sa filmom i redateljevoj izjavi da je predstava pisana 'filmskim jezikom', Imširević kaže da mu je podjednako draga i usporedba sa sevdalinkom: "Sevdalinka je mirna i tiha, dok se u pozadini dešavaju važne stvari. Sve se dešava negdje iza ...iza zamandaljenih vrata. Tako sam pokušao postaviti i ovu dramu, da se ratna dejstva dešavaju iza prozora."

A o muzici Damira Imamovića komponovanoj za ovu predstavu, Imširević kaže da nema baš puno veze sa Sevdahom. Mada smatra da ima jednako velik emotivni naboj koji se uklapa u dramsku radnju.