Aleksandar Miljković iz Banje Luke pravi mamce za ribolov i lovi kapitalce

Kaže da nikada nije pod pritiskom da ulovi kapitalca, pa da vjerovatno i zbog toga ima velikog upjeha u ribolovu.

"Od prvih koraka sam se zaljubio u ribolov, a već 30 godina bavim se izradom vještačkih mušica, a par godina pravim voblere, tvič ribice, glavinjare", ispričao je Aleksandar Miljković, ekipi Anadolu Agency (AA) koja ga je posjetila u porodičnoj kući u banjalučkom naselju Karanovac u kojoj se nalazi i njegoa radionica.

Počeo je zbog ljubavi prema ribolovu, želje da si priušti različite vrte mamaca, a i zanimalo ga je da li to uopšte može da napravi i koliko je to zaista komplikovano.

Bojenje mamca predstavlja umjetnost

"Krenuo sam da radim neke osnovne stvari, vezano za ribice, oblikovanje drveta. U početku je to išlo dosta teže jer nisam imao znanja koje drvo da obrađujem koje je lakše, nisam imao balsu veoma popularnu i laku za obradu. Čim sa krenuo da oblikujem i našao nove materijale, alate, neki savjet dobio od prijatelja onda je to već počelo više da me kopka kako šta, neći dobru vibraciju, dobru boju, dobar mamac...", priča Miljković.

Prema njegovim riječima za dobar mamac najvažnije je naći kvalitetno drvo, u njegovom slučaju balsu koja je lagana i laka za oblikovanje. Osim toga važno je naraviti dobar balans da bi mamac vibrirao u vodi.

Nakon oblikovanja, stavljanja olova i udica slijedi više slojeva zaštite drveta i na kraju bojenje mamca. Samo bojenje predstavlja pravu umjetnost jer mnogi od mamaca iz njegove radionice izgledaju kao prave ribice.

Naročito je ponosan na svoj "pronalazak" kada je u pitanju dekor. Radi se o mamcu crne boje sa nekoliko žutih tačkica. Na njega je kaže slučajno naletio, vrlo je jednostavan, lako ga je napraviti i obojiti, a pokazao se kao veoma uspješan.

"Od kad su počele da se prave ribice, čovjek pokušava što realnije da dočara izgled ribice, međutim meni se desilo ne imitiram nikakvu ribicu ili životinjicu u vodi, slučajno sam našao dekor nešto što iritira izaziva agresivnost ribe pa napada jako", kaže Aleksandar.

Na Vrbasu je ekipi AA pokazao kako njegovi mamci rade u vodi, a iako je voda ove rijeke u to vrijeme bila mutna lako je uočljivo da mamci izgledom i kretanjem kroz vodu podsjećaju na prave ribice.

"U početku sam krenuo da pravim samo za pastrmku mamce veličine tri do pet centimetara i dugo sam na njima radio. Pošto je to vrijeme bilo početak sezone na pastrmku tako se i desilo da sam krenuo prvo za pastrmku. Do perioda kada mladica kreće da radi usavršio sam se, osnovne stvari naučio, a kada je došao period za mladicu počeo sam da pravim mamce i za mladicu. Razlikuju se od ovih za pastrmku po veličini i po težini, po obliku kljuna na ribici koji vodi ribicu", navodi Aleksandar.

Na pitanje kako su se njegovim mamci pokazali na takmičenjima objasnio je da standardni mamci na koje inače ribolovci hvataju divlju ribu nemaju posebno uspjeha jer se na takmičenjima pušta riba iz bazena, i nije navikla ganjanje ribica, već se koristi druga tehnika i drugi mamci. Obzirom da je usavršio u pravljenju mušica, objasnio je da to nije slučaj u mušičarenju gdje sa mušicama ima mnogo više uspjeha na takmičenjima.

Kada nisu u pitanju takmičenja Aleksandar Miljković lovio je pastrmke od šest kilograma i mladice od 11 kilograma. Posebno zanimljiva je i činjenica da Miljković ne jede ribu, pa svoj ulov uglavnom vraća u rijeke.

"To su najveći primjerci ribe koju sam uhvatio, mada nikad nisam ganjao neke baš kapitalce. Nisam pod pritiskom išao u ribu, više sam išao da se odmorim, relaksiram i zbog druženja sa mojim kolegama pa vjerovatno sam i zbog toga imao toliko uspjeha u ribolovu", ističe Aleksandar.

Izrada mamaca zahtijeva strpljenje i smirenost

Izrada mamaca i mušica objasnio je Miljković zahtijeva dosta strpljenja i smirenosti, a mamce uglavnom pravi za sebe i prijatelje.

"Mislim da sam opstao u ovom svemu čisto zbog ljubavi prema ribolovu, za mene to nije zamaranje i čak liječim živce tako što pravim mamce jednostavno me to ispunjava", istakao je Miljković.

Ljudi koji prave mamce i mušice prije je bilo mnogo manje. Sada zahvaljujući video materijalima dostupnim preko interenta mnogi se odlučuju da pokušaju, ali brzo odustanu. Malobrojni su oni koji istraju i godinama se uspješno bave izradom.

Kada su u pitanju potrepštine za pravljenje mušica i mamaca, danas se sve može pronaći u radnjama od zečije dlaka, do perja pauna.

"Što se tiče mušičarenja bilo je dosta problema oko nabavke konaca, pera, dlake, tako nekih pomagala, a što se tiče izrade ribice u zadnje vrijeme je sve na dohvat ruke ako imate novaca šta god poželite možete naći", kaže Miljković.

Na pitanje postoje li mjesta na kojima najradije peca, odgovorio je da ne postoje jer kada izađe u ribolov najvažnije je znati gdje riba "uzima", da ne baca i povlači mamac uzalud.

"Svaka rijeka ima neku svoju čar, za mene je Vrbas rijeka broj jedan, ali to je subjetivno jer sam odrastao pored Vrbasa", navodi Aleksandar i dodaje da svaka rijeka ima nekih čari da li veličinom, brzinom, mjestom ili prilazom.