Adnan Kukuruzović: Ni pod kojim uvjetima nećemo svirati turbofolk

Balašević tribute bend Tajni gaz u redu je najugodnijih sarajevskih muzičkih osvježenja u posljednjih nekoliko godina. Teškim radom osigurali su sigurno mjesto na domaćoj muzičkoj sceni.

Bend čini osam članova: Pjevač: Adnan Kukuruzović, gitarista: Haris Etemi, basista: Arman Alatović, bubnjar: Igor Žolkević, harmonika (usna i prsna, što bi se reklo) i klavijature: Moamer Balihodžić, saksofon i klarinet: Jasna Pekić, klavir: Ena Prutina i violina: Emina Talić

Portal Radiosarajevo.ba donosi razgovor s osnivačem benda Adnanom Kukuruzovićem. On je pričao o nastanku grupe, uspjesima i planovima za period koji slijedi.

Radiosarajevo.ba: Kad je bend nastao, koliko dugo postoji i koji su najznačajniji nastupi?

Adnan Kukuruzović: Bend je nastao u januaru 2010. godine, i to Na Bogojavljensku noć (znaš tu pjesmu?). To pada negdje oko 19. 1. čini mi se... Bilo je hladno, sjećam se k'o danas, mi kupili neko kestenje, i kaže meni moj drug... (smijeh) Šalim se. Znaš kad „neki“ razvuku s odgovorom, pa odlutaju na desetu temu, ne možeš ih prekinuti. Uglavnom, postojimo nešto malo više od četiri godine. Najznačajniji nastup je... Sad treba izdvojiti jedan, je l'?! Mogu li više? Možda onaj kad smo uoči Đoletovog koncerta u Sarajevu, okupili skoro sve tribute bandove i napravili veliku svirku, pred koncert. Tad smo vidjeli da i to možemo. I još jednom su se skoro svi tribute bandovi okupili, u Zagrebu. Tad smo svirali za pomoć bolesnoj (nažalost sada već pokojnoj) Romani. Bilo je jako emotivno. A meni najdraži nastup, je jedan drugi, kad sam „pokupio“ dvije cure za jednu svirku... (smijeh)

Radiosarajevo.ba: Koliko često nastupate u Sarajevu?

Adnan Kukuruzović: Pa možda jednom u dva mjeseca... Ne bismo htjeli da dosadimo raji, a opet ni da nas se zaboravi... Pa pokušavamo održati taj neki ritam, ono, otprilike „vi taman poželite – mi nastupamo“. Onda kažu: „K'o da ste znali, mi se baš sad pitamo kad ćete više nastupati, kad ono...„ Znali smo. Naravno da smo znali... (smijeh)

Radiosarajevo.ba: Muzička filozofija benda u nekoliko riječi?

Ne znam kako da reagujem?! Da ti kažem „Čuj nekoliko!“ ili „Čuj, filozofija!“... Šalim se. Stvari su u životu obično toliko jednostavne i očite, stoje nam ispred nosa, ali ljudi su skloni komplikacijama. Evo, npr. kod nas, sve ti je u imenu benda. Ime je „posuđeno“ iz Balaševićeve pjesme Sevdalinka. Osim što je to pjesma o Bosni, to je također i pjesma o nesreći i svih onih koji su, ne svojom voljom, razdvojeni od svojih najdražih. I onda, bez obzira na granice, oni uvijek nađu neki tajnoviti prolaz, neki tajni gaz preko rijeke, da ostanu zajedno sa “Svojima S One Strane”. Što kaže Đole: „Nisam birao prijatelje i suigrače po grbu na prsima, birao sam ih po grbu u prsima, po nekom našem grbu, koji se ne skida tek tako, s majicom...“ E, tako isto i za nas, granice i ako su tu, skoro da i ne postoje, ako znaš svoj tajni gaz preko te granice.

Radiosarajevo.ba: Šta bend zasigurno i ni pod kojim uvjetima nikada neće svirati? : )

Adnan Kukuruzović: Turbofolk... Ne daj Bože nevolje... (smijeh)

Radiosarajevo.ba: Planovi za ljetni period?

Adnan Kukuruzović: Prvo planiramo udati Eminu – violinu... Da, violinistica Emina Talić nam se udaje sad u junu... E onda, ako ne bude više svadbi, (s tim se nikad ne zna,) idemo malo po bh. gradovima, i to ovim manjim. Često nas zovu, a mi sve, „danas ćemo, sutra ćemo“. Naravno, ostaju naše konstantne svirke u Sarajevu. Stalno smo tu. Sviramo, kad nas zovnu. Ne svuda, ali na sreću još ima onih kojima se sviđa ta „naša priča“.