Adi Hrustemović o predstavi 'Džepovi puni kamenja'

Adi Hrustemović

Na sceni Sarajevskog ratnog teatra večeras, 16. oktobra u 20 sati, publika ima priliku ponovo pogledati predstavu 'Džepovi puni kamenja' koju su prema tekstu Marie Jones režirali Adi Hrustemović i Igor Skvarica.

Riječ je o diplomskoj predstavi dvojice autora, koju su i glumački iznijeli kao jedina dva glumca na sceni, transformišući se pritom u više likova.

Predstava 'Džepovi puni kamenja' premijerno je izvedena u SARTR-u 7. septembra, kada smo razgovarali sa Igorom Skvaricom, a uoči večerašnje izvedbe, čitajte šta za naš portal o predstavi kaže i Adi Hrustemović.

Radio Sarajevo: O čemu se radi u predstavi 'Džepovi puni kamenja' i možeš li nam pobliže objasniti tematiku koju tretira?
Hrustemović: Ova predstava je, prije svega - komedija. Ona naravno tretira jako ozbiljne i bitne teme, ali na jako duhovit način. Nerijetko se dešava da baš predstave ovog žanra sa velikom lakoćom komuniciraju sa publikom i prenose svoju poruku. U trenutku očigledno smiješna, u sljedećem ironična i satirična, a u nastavku gorka i dirljiva. Kao glavna tema se izdvaja ambicija i pitanje koliko ćemo učiniti da ostvarimo svoje snove. Neki će ići preko leševa, a drugi neće prstom maknuti. Poznata nam je inertnost koju gajimo kao veliki kvalitet, a uvijek imamo šta da kažemo i dodamo ne poduzimajući ništa. Komad se pored ove bavi i drugim temama poput američkog sna i šta on zapravo znači, tradicijom, nacionalnim kompleksom manje vrijednosti, netolerancijom… Teme su nam dosta bliske i možemo se veoma lako povezati sa njima.

Radio Sarajevo: Na koji je način ovo djelo povezano sa samom situacijom u našoj zemlji?
Hrustemović: Mentalitetski smo jako slični, Irci i mi, barem u pogledu nezainteresovanosti. Ali i historijski gledamo dijelimo sličnu sudbinu. Irska je vjerovatno jedna od najkolonizovanijih država bijelaca u istoriji, a znamo da i naša prošlost izgleda slično. Navikli smo da nas neko drugi vodi i da sve prepustimo njima, a mi da živimo svoje živote kakvi god da su. Zato se danas i nalazimo u situaciji u kojoj jesmo.

Radiosarajevo.ba: Opiši nam proces kako je nastala sama predstava? Koliko je dugo sve to trajalo - od same ideje do realizacije?
Hrustemović: Dugo. Radili smo tri i po mjeseca, intenzivno. Zvuči dugo, i jeste. To je duplo više od trajanja prosječnog procesa u pozorištima. Susreli smo se sa više problema nego što smo očekivali, ali to je tako sa svakim procesom. Otežavajuća okolnost je bila ta što igramo četrnaest likova, a dva smo glumca. Nismo nikada ništa slično radili, tako da nam je u nekim situacijama nedostajalo iskustva da prevaziđemo neke prepreke, a u ovom poslu je iskustvo jedan od bitnijih faktora. Proces je bio intenzivan i puno smo pažnje posvećivali detaljima, jer na sceni se nismo imali na šta drugo osloniti osim jedan na drugog. Nemamo ni scenografiju, osim dvije stolice, ni mnogobrojnu rekvizitu. 

Radio Sarajevo: Koja je to 'ciljana publika' kojoj se obraćate ovom predstavom? 
Hrustemović: Svako se može pronaći u ovim pričama i sudbinama ovih likova. Nisu ni naše sudbine mnogo drugačije. Većina mladih danas ima želju otići odavde, svakodnevno to čujem i od poznanika, prijatelja, porodice. Nismo zadovoljni onim što imamo, imamo želju i potrebu da promijenimo nešto, ali ništa ne poduzimamo po tom pitanju. Ciljna publika su sasvim sigurno mladi, što zbog poruke koju predstava nosi, što zbog nedostatka mladih ljudi u pozorištu koje bismo željeli češće vidjeti na predstavama i u većem broju. Ali, naravno, predstava je i za širu publiku jer se bavi velikim problemima koji su nam poznati, i to na duhovit način.

Radio Sarajevo: Vaš mentor je Ermin Bravo; na koji je način došlo do suradnje i kako je sve to skupa izgledalo?
Hrustemović: Vrlo jednostavno. Budući da je Ermin bio asistent koji mi je predavao, a Igoru profesor, izbor nije bio težak. To je čovjek kojeg beskrajno cijenim i kao glumca i kao profesora i kao kolegu i kojeg volim imati pored sebe i privatno kao prijatelja i čije mišljenje jako cijenim. Nema mnogo ljudi koji vas mogu tako inspirisati kao što to on uradi u par rečenica. On je uvijek tražio više od mene. Više i nego što sam sam mislio da mogu. Tako je bilo i u ovom procesu. Jednostavno, odgovara mi njegov predan način rada.

Adi Hrustemović i Igor Skvarica

Radio Sarajevo: Kakav je osjećaj raditi režiju jedne predstave, a istovremeno i glumiti u njoj? Sa kakvim ste se teškoćama susretali, te šta je bio najveći izazov za vas u samom procesu nastanka predstave?
Hrustemović: Veliki je to posao. I veliki izazov jer nije jednostavno, naravno. Ali mi smo naučeni od prvog dana na Akademiji da kreiramo svoje vježbe sami, naravno unapređujući ih uz pomoć profesora. Tako da smo navikli sami se 'režirati' i međusobno pomagati. Možda je ovdje bila malo otežavajuća okolnost budući da smo nas dvojica sami, a igramo veliki broj likova, tako da nam je uvijek bila dobrodošla prismotra i pomoć mentora, ali smo se veliki dio procesa oslanjali jedan na drugog i jedan drugom pomagali i usmjeravali se.

Radio Sarajevo: Kaži nam nešto o projektima na kojima si dosad učestvovao, te kakvi su planovi za ubuduće? 
Hrustemović: Nakon završenog kolektivnog diplomskog rada 2010. godine, radio sam predstavu 'Fudbal, Fudbal' u režiji Harisa Pašovića koji je bio moj prvi veliki profesionalni projekat. I danas je ta predstava ostala jedna od bitnijih stavki u mom dosadašnjem radu, ne samo zbog veličine samog projekta koji je objektivno jedna od najvećih koprodukcija bosanskohercegovačkog teatra, nego i zbog samog rada sa rediteljem kakav je Haris Pašović. Tu je i predstava 'Rijeka Čudovodnica' Mostarskog teatra mladih, 'Rušenje Ajfelovog Tornja' u produkciji MESSa, te predstava 'Vrijeme Čekanja', po dramskom tekstu 'Čekaonica', koju je režirala Jasna Diklić sa kojom sam radio i kao srednjoškolac. Prvo filmsko iskustvo stekao sam u filmu 'Top je bio vreo', reditelja Bobana Skerlića, a prvu veću filmsku ulogu ostvario sam u filmu austrijskog reditelja Lukasa Sturma 'Body Complete' koji bi trebao imati svoju sarajevsku premijeru krajem godine, te u seriji 'Dva smo svijeta različita' reditelja Elmira Jukića koji mi je povjerio jednu od bitnijih uloga u ovom serijalu odmah nakon završene Akademije. Trenutno sam angažovan u predstavi 'Bajka' koju, u SARTR-u, režira Pjer Žalica i čija bi premijera trebala biti polovinom novembra.

Čitajte više:

Igor Skvarica o predstavi 'Džepovi puni kamenja'