Vuneny u subotu u Domu mladih

Vuneny, mostarski duo, poznat po svome osobenom eksperimentalnom izražaju ovdje ali sada i mnogo šire, svoj novi studijski album Whatever Singularity zvanično predstavlja i domaćoj publici, zajedno uz francuski bend Idem, na koncertu u Domu Mladih, u subotu 24og oktobra.

Nekada trio, ovaj mali ali vrlo izniman kolektiv početke je bilježio kreiranjem soundtracka za eksperimentalni nijemi film Philipa Garella, Le Revelatuer (Francuska, 1968). Specifična atmosferična kombinacija višestrukih inkarnacija elektronike i gitarskog zvuka postaće njihovim obilježjem, i polako će se oblikovati i definirati kroz studijske albume koje je potom ovaj sastav izdao.
Prvi od njih je izašao 2004 godine za Buybook, a drugi 2006te za istu kuću te za slovensko-hrvatski Monlee Records. Sa novim studijskim izdanjem Vuneny su još i dalje iskoračili iz lokalnog, regionalnog konteksta i objavili ga u martu ove godine za francusku neovisnu etiketu Jarring Effects.

Par riječi o novom izdanju, o percepciji zvuka dua Vuneny ovdje i drugdje, o putu koji su u dosadašnjem kreativnom i onom manje kreativnom procesu rada prošli, Nedim Ćišić, polovica sastava, u pokretu između stanki turneje uspio je podijeliti i sa Radio Sarajevom.


RSA: Konačno, nakon nekoliko mjeseci i brojnih nastupa drugdje, i domaća publika ima priliku i zvanično se upoznati sa materijalom vašeg novog albuma, u njegovoj živoj verziji. Kako se uvijek radujemo novom izdanju, a naročito bendu Vuneny uživo, usudićemo se biti malo razmaženi i pitati zašto smo čekali na ovaj koncert neko vrijeme, obzirom da je album izašao u martu ove godine?

Nedim: Pa jednostavno je, niko nas nije zvao. Niti je iko primijetio da je album izasao. A mi se bavimo muzikom, a ne PR-om. Imali smo dosta posla i otkad je album izašao nismo prestali svirati. Sa Idem – bendom sa kojim ćemo nastupiti u Sarajevu, svirali smo dvomjesečnu turneju u Francuskoj, obzirom da i oni imaju novi album na istom labelu – Jarring Effectsu. Balkanska turneja je, takoreći, „uzvratna“ i više je „prijateljskog“ nego „komercijalnog“ karaktera.


RSA: Vuneny je projekat vrlo prepoznatljivog zvuka i ambijenta kojem je naročito sklon. To je rijedak primjer na ovdašnjoj ionako rijetkoj i skromnoj sceni, iako ipak vrijednoj. No, vas prepoznaju i drugdje. Kako je tekao taj put?

Taj put je tekao nekih 7 godina, blizu milion kilometara, oko 600 koncerata, 30 zemalja, i tako dalje – dakle bilo je bas udarnički. I ''drugdje'' nas prepoznaju lakše nego što nas prepoznaju tu, no to nije toliko bitno, ne pravimo muziku za „ovdje“ ili za „tamo“..


RSA: Od našeg izdavača Buybook-a za koji ste izdali prvi album 2004, put vas je preko drugog izdanja do trećeg, najnovijeg, doveo do jedne francuske underground etikete za koju je album Whatever Singularity izašao. Šta je to značilo za Vuneny i kakve novine je uvelo?

Jarring Effects je renomiran i profiliran label, njihovo ime je garancija kvalitete, ali i svojevrsna žanrovska odrednica, dakle objavljena izdanja imaju neku poveznicu, i upućuju na određeni zvuk ili publiku. Takvo nešto za Balkan je nepoznanica i za Vuneny je značilo mnogo, ali prije svega to da smo se konačno našli u društvu ljudi poput nas. To je promijenilo sve u smislu konteksta u kojem egzistiramo, ali u nekom praktičnom smislu nije promijenilo ništa – i dalje putujemo, sviramo, učimo, radimo sto smo radili i ranije...

RSA: Zvuk Vuneny je ostao na veliku radost vjernih fanova stilski dosljedan prethodnim vašim radovima. No neke su se stvari i promijenile, možda čak dodati - unaprijedile, recimo u smislu produkcije...

Pa recimo da je to još nesto što ime Jarring Effects nosi sa sobom. Snimali smo u JFX studiju u Lyonu, sa kvalitetnim ljudima i imali na raspolaganju sve što nam je trebalo. Proveli smo tamo 2 mjeseca, i radili bez prestanka. U svakom slučaju, Whatever Singularity je album na kojem smo ostavili najviše vremena do sada, rađao se skoro cijelu godinu, i normalno je da je u svakom smislu napredniji i zreliji od prethodnih.

RSA: Na albumu Whatever Singularity ipak je nečega i nestalo. Između ostalog i živih vokala, obzirom da nekadašnjeg trećeg člana kolektiva koji je za to bio zadužen u projektu više nema. Iako se u svakom slučaju sve to ne osjeća kao nedostatak, možda da nam kažeš kako Vuneny, sada dvojac, doživljava ove razlike i kako se muzički odnosi spram njih?

Pa nikada nismo nesto previše pjevali, vokal koristimo kada se za njega ukaže prostor. Kada u pjesmi nema vokala za nas to nije odsustvo, nego više „prisustvo odsutnosti“ , dakle odabir. Ipak, na Whatever Singularity imamo gostujuće pjevače – a posebno zadovoljstvo i čast nam je bilo (na pjesmi Define Violence) sarađivati sa Eric Aldeom, frontmenom legendarnih bendova Bastard i Zero. E sad, muzički se ne odnosimo prema razlikama - ne znam zapravo šta bih rekao o tome, teško mi je protumačiti muziku, ona je za nas proces, razvijamo se sa njom i unutar nje.

RSA: I za kraj, Vuneny u svom eksperimentalnom i pomalo tamno bojenom pristupu čitavoj stvari nastavljaju istraživati prostranstava više žanrova, od elektronike, duba, ambijentalne muzike, snažnijeg gitarskog zvuka i slično. U tom nekom crossover zvuku, čini se, ipak se ukaže tu i tamo i kakva referenca na Balkan. Šta je ovdašnje, lokalno, vama i u vašoj muzici, i kako se vi i vaša muzika pronalazite u lokalnom kontekstu?

Morat ću ostati dužan opširniji odgovor na ovo pitanje, jer zahtijeva malo više vremena i elaboracije - iz toga čini mi se proizilazi da ni sam ne znam tačan i jednostavan odgovor na ovo pitanje. Sto se tiče naše muzike i lokalnog konteksta - rijetko se nađu na istom mjestu.

amra, radiosarajevo.ba