Diva regionalnog glumišta Tanja Bošković: Ne kajem se ni zbog čega. S godinama dolaze mir i mudrost

Postoje glumci koji igraju uloge i postoje umjetnici koji nose vrijeme. Tatjana Tanja Bošković pripada onoj rijetkoj, gotovo nestajućoj vrsti... glumicama čiji glas, pokret i tišina ostaju u kolektivnom pamćenju regiona.

Njene uloge nisu bile samo likovi, već emocionalni pejzaži generacija koje su uz njih odrastale, voljele, gubile i nadale se.

Bošković, zajedno s prvakom Pozorišta na Terazijama Radetom Marjanovićem, dolazi u Sarajevo sa pozorišnom komedijom Dobrodošli u kabare, koja će biti izvedena večeras, 9. februara, na sceni Bosanskog kulturnog centra u 20 sati. Već sutradan, 10. februara, je u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici, dok će 11. februara nastupiti u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli.

Trending

Helez odgovorio na Dodikovu priču o otcjepljenju: "Postoji i plan B, razrađen, zakonit i spreman"

Predstava je nastala od duhovitih i dirljivih priča Duška Radovića i Galeta Jankovića a govori o djetinjstvu, ljubavi, prijateljstvu i vremenu o kojem danas često govorimo s nostalgijom.

U kabareu Dobrodošli u kabare, kroz muziku, sjećanja i riječi velikih pisaca, Tanja Bošković publiku vodi na putovanje u neka iskrenija vremena, za mnoge bolja, ona koja i danas bole i griju u isto vrijeme.

U ekskluzivnom intervjuu za portal Radiosarajevo.ba uoči izvedbe Dobrodošli u kabare, Bošković govori o nostalgiji kao životnoj snazi, o Sarajevu koje nosi u srcu, o tišini koja dolazi s godinama, o ljubavi prema pozorištu koja ne prolazi i o aplauzu koji i dalje znači zahvalnost za dodirnutu emociju.

16.01.26. 11:49

Tanja Bošković i Rade Marjanović s predstavom 'Dobrodošli u kabare' stižu u Sarajevo, Zenicu i Tuzlu

Bošković naglašava da pozorište još ima moć da nas oplemeni.

Skromnija, ali vremena puna ljubavi

Radiosarajevo.ba: Šta je za Vas bio ključni impuls da prihvatite učešće u predstavi Dobrodošli u kabare?

Bošković: Ljubav prema muzičkom teatru i dugogodišnje veliko prijateljstvo s Radetom Marjanovićem, koji je moj prijatelj i kolega već dugi niz godina. I u oba slučaja savršeni partner. Uz to je i autor kabarea u kome je sakupio divne, duhovite tekstove naših velikih pisaca Matije Bećkovića, Mome Kapora, Galeta Jankovića... Sve tekstove je spojio sa muzikom koja je prepoznatljiva publici i napravio jedno duhovito i nostalgično putovanje kroz vrijeme u kome istinski uživamo i mi i publika.

Radiosarajevo.ba: Predstava govori o djetinjstvu, nostalgiji vremenu kojem se vraćamo, šta je za Vas lično najjača emocija tog povratka?

Bošković: Upravo ta nostalgija. Neka bolja i iskrenija vremena. Skromnija, ali i puna ljubavi.

Radiosarajevo.ba: Pjevate pjesme koje su obilježile generacije - da li neka od njih u Vama budi posebno lične uspomene? I sviđa li se Vama kako ih izvodite?

Bošković: Kao što sam rekla, volim muzički teatar. A, volim i da plešem i pjevam. Moj zaštitni znak su pjesme iz Balkan Expresa i pjevaju se svuda. Puštaju ih na radio stanicama, pjevaju ih na stadionima, u restoranima... To govori da su ušle u narod i postale neki moj zaštitni znak. Osim njih jako volim i Biserin Zlatni dan. Volim i moje i Radetove duete... Ma volim sve!!!

Radiosarajevo.ba: Kako publika danas reaguje na priče i muziku koje pripadaju "nekim prošlim vremenima"?

Bošković: Fantastično! Znate, u dobro staro vrijeme, pravili su muziku koja i danas traje. A i u pričama se svi manje više prepoznajemo. Zato se uvijek, nanovo i nanovo vraćamo u gradove u kojima smo igrali, a na te predstave često dolazi publika koja je predstavu već gledala.

Radiosarajevo.ba: Rekli ste da Vam je posebno drago što ponovo dolazite u Sarajevo. Kakve emocije Vas vežu za ovaj grad i njegovu publiku?

Bošković: Volim Sarajevo! Volim čitav region. Godinama smo živjeli u nekim boljim vremenima, kao što sam već rekla i živjeli smo u istoj zemlji. Kada bi se pitali obični ljudi, ovaj svijet bi bio mnogo ljepši.

Na žalost, to nije tako. Ali to je već politika, a o njoj ne želim da pričam.

Radiosarajevo.ba: Rekli ste mi jednom prilikom da u Sarajevo kad dođete imate toliko dragih ljudi da vidite, ali i mjesta na grobljima da obiđete, nažalost. Hoćete li to i ovaj put uraditi?

Bošković: Tu su dragi prijatelji. Na primjer doktorica Aida Božut. Sjećam se nezaboravnog snimanja Vize za budućnost i divne ekipe na čelu sa Farukom Sokolovićem. Tu su, Bogu hvala, živi i zdravi, drage kolege i prijatelji, ali i oni kojih nažalost više nema, a ostavili su dubok trag. S radošću ih se sjećam i nedostaju.
Evo skoro je otišla i divna profesorica ruskog jezika Gordana Kusturica. Veliko je zadovoljstvo bilo poznavati je i družiti se sa njom.

Radiosarajevo.ba: Kada pogledate svoju karijeru, da li imate osjećaj da ste igrali u pravom vremenu? Kako se glumac mijenja s godinama, šta dolazi umjesto mladalačke energije?

Bošković: Dolazi mir. I mudrost. Prođe ambicija i dokazivanje. Počinjete da se igrate i uživate daleko više, jer ste stekli iskustvo i nekako suvereno vladate materijom. Neke uloge nose i sumnje, malo se s njima rvete, ali više i vjerujete u sebe, a i manje vam je važno šta će reći oni koji su došli da vas gledaju u glumi. Svako vrijeme za igranje je pravo dok god smo tu publika i mi.

23.01.26. 13:10

Dragan Marinković Maca za Radiosarajevo.ba: Ne može ništa na foru i blef

Radiosarajevo.ba: Postoji li uloga koju nikada niste odigrali, a i dalje Vas čeka? Ili ona za koju se kajete?

Bošković: Ne kajem se ni zbog čega. Sve što se desilo, trebalo je i da se desi. Mnogo je to duga i plodonosna karijera. Naravno, uvijek u životu ima uspona i padova, ali sam generalno jako zadovoljna. Bilo je tu velikih uloga. Što se tiče uloge koja me čeka i koju bih voljela da odigram u pozorištu, mislim da je to Maude, iz komada Harold i Maude, Colina Higginsa. Možda je to uloga koja me čeka.

Radiosarajevo.ba: Šta biste poručili mlađim glumcima koji tek ulaze u profesiju?

Bošković: Ljubav, ljubav, ljubav... Prema glumi naravno. Vjera i težak, krvav rad. Do koske.

Promjene mogu biti i na lošije

Radiosarajevo.ba: Da li vjerujete da umjetnost i dalje može mijenjati ljude?

Bošković: Da ne mislim da umjetnost može, pa ne bih rekla da mijenja ljude, pošto promjene mogu biti i na lošije, prije bih rekla da oplemeni ljude, ne znam da li bih se glumom uopšte bavila.

Toliko dugih darova imam i svašta nešto volim da radim i u tome iskreno uživam.

Pozorište pokrene ljude, probudi u njima neku emociju, zasmije ih ili raplače, zapita... U pozorištu ljudi dožive katarzu. Ja sam glumica, ali i vrlo često publika. Čvrsto vjerujem u pozorište i volim ga bez ostatka.

Radiosarajevo.ba: Šta Vam danas znači aplauz?

Bošković: Aplauz je uvijek hvala za dodirnutu emociju. Slavljenje pozorišta i glumaca. Velika radost i poziv za još novih susreta.

Radiosarajevo.ba: Kada se svjetla ugase, ko je Tanja Bošković?

Bošković: Tanja Bošković je glumica, umjetnica, kćerka, majka, sestra i baka i prijatelj, koja najbolje grli, divno kuha, najviše voli da pere prozore, pegla i gleda tenis, šije, hekla i živi jedan sasvim običan život, sa čestim iskakanjima iz sebe i uskakanjima u svoje voljene uloge.