Sjećanje na kultnu predstavu 'Kosa' iz ratnog Sarajeva

Sarajevska kosa je pozorišna predstava-mjuzikl koja je nastala za vrijeme ratnog, opkoljenog Sarajeva, kao svojevrsni umjetnički bunt protiv rata i svih negativnih stvari koje su Sarajevo zadesile u periodu od 1992. do 1995. godine.

Ideju udruge EEEFigure koja i organizuje ponovni susret učesnika i autora podržala je Fondacija za pozorišne, filmske i muzičke umjetnosti i svojom odlukom obezbijedila sredstva da iz Amerike doputuju Srđan i Lejzi.

Dvadeset godina kasnije, ista ekipa koja je radila na predstavi Sarajevska kosa, ponovo se okuplja u gradu u kojem je nastala, a u okviru ovog događaja će biti održana retrospektivna izložba posvećena sjećanju na ovu predstavu, kao i video projekcija isječaka iz predstave Kosa.

Slaviša Mašić, snimatelj predstave Kosa, za Radiosarajevo.ba se prisjeća procesa nastanka predstave u ratnom Sarajevu, te snimanja u gotovo nemogućim uvjetima, kada su ulazili i u policijski čas.

FOTO: Zoran Lešić, ustupljeno ekskluzivno za Radiosarajevo.ba

''Sarajevska premijera predstave Kosa održana u oktobru 1992. godine u Kamernom teatru 55. Predstava je nakon toga ponovo igrana u proljeće 1993. godine. Bilo je kasnije pokušaja u ratu da se predstava obnovi sa izmjenama u postavi glumaca, baletana i u orkestru, ali se ti pokušaji nisu održali'', prisjeća se za naš portal Slaviša Mašić.

Sarajevska kosa je oživjela prema početnoj ideji Srđana Jevđevića, a u razradi i pod vodstvom koreografa i režisera Slavka Pervana, te Kaće Dorić, korediteljice, prema muzičkim aranžmanima Amira Bešića i Srđana Jevđevića, te u scenografiji Lade Pervan i kostimima Amele Vilić.

Univerzalna antiratna priča

Predstava Sarajevska kosa nastala je po uzoru na kultnu rock operu Kosa (Hair) koja je igrana na Broadwayu još davne 1968. godine, te na osnovu čijeg je teksta i predstave, 1979. godine reditelj Miloš Forman napravio kultni istoimeni mjuzikl.

Suštinski sadržaj Kose je antiratni. Priča prati život glavnog lika, Bergera, koji je zamjenom uloga pokušaao da pomogne prijatelju vojniku, Bukowskom, da se vidi sa djevojkom, te u kasarni preuzima njegovo mjesto, uniformu i ime. Naravno, desi se najgore - uzbuna, ratište, Vijetnam: Berger umjesto Bukowskog odlazi na ratište u Vijetnam, te gine pod tuđim imenom.

FOTO: Zoran Lešić, ustupljeno ekskluzivno za Radiosarajevo.ba

''Ovo je bila kultna predstava i kultni film. Rijedak proizvod američke kulture koji je prihvaćen zbog same ideje svugdje u svijetu, i igran u mnoštvu verzija'', priča Slaviša Mašić.

I danas su ovaj tekst, predstava i film ostali simbolom jedne generacije, generacije djece cvijeća, koja je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća parolom 'Mir i ljubav' nastojala iskazati svoje nezadovoljstvo Vijetnamskim ratom i ratovanjem općenito.

'Kosa' začinjena sarajevskim haosom

U sarajevskoj Kosi u ratu, priča za naš portal Slaviša Mašić, nalazili su se svi elementi originalne Kose (Hair) koja je bila uzor, dakle - gluma, balet-ples i songovi, dok je tekst prema originalu adaptirao Marko Vešović, začinivši ga tadašnjim aktuelnim haotičnim dešavanjem u Sarajevu.

Upitali smo Slavišu Mašića kakav je osjećaj bio, kada sada pogleda unatrag, jednu takvu predstavu smjestiti u ratno i opkoljeno Sarajevo.

''Vjerujem da su učesnici i autori ove predstave vjerovali da će pozitivni duh i antiratno zalaganje učiniti pomake i da će bitno uticati na rat. Snimajući ovu predstavu za TV BiH, a emitovana je kao Novogodišnji program za doček nove 1993. godine, i sam sam bio u tom zanosu, euforiji. Lako je iz današnjeg ugla zaključiti da je to bilo utopistički, da ne kažem glupo'', priča za Radiosarajevo.ba Slaviša Mašić.

FOTO: Zoran Lešić, ustupljeno ekskluzivno za Radiosarajevo.ba

'Snimali smo na ulicama, a pucalo je'

''Na snimanju za TV pravili smo i kadrove po ulicama Sarajeva, sjećam se hrabrosti i profesionalnosti Atka Glamočaka jer smo snimali, a pucalo je. U predstavi su igrali i Suada Topalović, ona je sada u Holandiji, te Gordana Boban, a Željko Stjepanović je glumac u Banjoj Luci, pozvan je kao i svi učesnici i nadam se da će doći.

Sve svojevremeno odigrane predstave ugostio je Kamerni teatar 55, dok je predstava nastala u produkciji udruge Ritiš design, koja se raspala nakon smrti njenog osnivača Franje Ritiša.

Izvanredna je bila i vokalna postava: Amila Glamočak, Dragana Ilić, Igor Žerajić (u Londonu), Đino, Lejzi. I muzičare treba istaći: Izu, Čeremidu, Borisa, Bačvića, Vranića. I balet je bio, mogu reći - na visini zadatka, s Mešom, Đindom, Mirčetom, Lejlom, Emirom. Rezultat je bio iznad očekivanja, da rata nije bilo, a da je predstave bilo, bilo bi ih na hiljade odigranih i proslavljali bi se neki drugi jubileji'', priča za naš portal Slaviša Mašić.

Iz Haga, gdje trenutno radi, poznati fotograf Zoran Lešić je za ovu priliku poslao radne fotografije iz 1992. godine. Neke od tih fotografija će biti prvi put viđene na mini-izložbi u prostoru Ateljea Figure, a ekskluzivno ih možete pogledati i u našoj fotogaleriji.

FOTO: Zoran Lešić, ustupljeno ekskluzivno za Radiosarajevo.ba

Slavko Pervan: Teška, ali i prelijepa priča

''Drago mi je zbog ponovnog okupljanja učesnika jedne tako teške, ali i prelijepe priče. Moram priznati da je moj prvobitni cilj bio baviti se muzičkim teatrom, te na određeni način sačuvati dostojanstvo u tom ratnom periodu. Predstava Kosa je bila ogroman projekat, no ipak smo se na kraju upustili u njega, te je nastalo nešto što je predstavljalo otpor ratu koji je zadesio Sarajevo'', prisjeća se za Radiosarajevo.ba reditelj i koreograf predstave, Slavko Pervan.

U okviru multimedijalnog hepeninga Kosa Sarajevo Anno domini 1992, koja se realizira u okviru festivala Sarajevska zima 2013, održat će se i izložba lutki Lade Pervan. Lada Pervan, kćerka reditelja Slavka Pervana i scenografkinja predstave, ovom će prilikom postaviti nekoliko novih lutki i zaokružiti svoj kreativni ciklus. Stare lutke iz 1992. godine, koje je Lada Pervan izlagala u jednom podrumu, a koje su svojevremeno iskorištene za scenografiju predstave, nisu preživjele rat.

Ipak, oni koji su ostali će pričati jer ''Kosa sijedi, no uspomena ne blijedi''.