Preporuka | Pet knjiga koje trebate pročitati ove jeseni - od Chinooka do Zelenca

Stigla je jesen, neobično je rano zahladilo, a meteorolozi su za ovaj vikend najavili i prve pahulje snijega.

Savršeno je vrijeme da uz čaj i deku uronimo u svijet književnosti. Kako bi vam pomogli u odabiru, i ovaj smo put zamolili Enu Hasečić, Buybookovu urednicu, da nam preporuči pet knjiga koje biste mogli pročitati ove jeseni.

Ovo je njena preporuka:

Trending

Semir Efendić za Radiosarajevo.ba: "Ideologija kojoj robuje Max Primorac učestvovala u Holokaustu"

1. Bijela knjiga, Han Kang – dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2024. 

Bijela knjiga nobelovke Han Kang je svojevrsna "psihogeografija žalovanja", pokušaj suočavanja s tragedijom naratorkine starije sestre, koja je umrla u majčinom naručju samo nekoliko sati nakon rođenja. Napisana zadivljujućim, izrazito lijepim jezikom, Bijela knjiga je meditacija o boji: od pokušaja da zamisli čas kad je iz njene majke prvi put poteklo mlijeko do promatranja snježnih pahulja i misli o nestalnosti života, Han Kang plete dirljivu, iskrenu priču o sveprisutnosti tuge i načinima na koje doživljavamo ranjivi svijet izvan i unutar nas. 

Han Kang (Gwangju, 1970) je jedna je od najcjenjenijih savremenih južnokorejskih autorica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost. Svoju karijeru je započela 1993. godine kao pjesnikinja, ali je od tada pisala uglavnom romane i kratke priče. Svojim opusom iskazuje jedinstvenu svijest o povezanosti tijela i duše, živih i mrtvih, a autentičnim poetskim i eksperimentalnim stilom postala je inovatorica u savremenoj prozi. Među njenim poznatijim djelima su Vegetarijanka (2007), Ljudska djela (2014) i Nećemo se rastati (2021). Nobelova nagrada za književnost 2024. dodijeljena je Han Kang "za njenu upečatljivu lirsku prozu, koja se suočava s povijesnim traumama i razotkriva krhkost ljudskog života". Djela su joj prevedena na više od trideset jezika. Živi u Seoulu.

2. Mali hotel, Alena Mornštajnova – najčitanija i najprevođenija savremena češka autorica 

Neke stvari kao da postoje izvan vremena, pa ih historija, ratovi, totalitarni režimi i vremenske prilike ne mogu promijeniti. Jedna od takvih je mali hotel Leopolda Manesa, osnovan u vrijeme Prve Čehoslovačke Republike. I dok se ljubav u sobama odvijala jednostavno i bez komplikacija, odnosi unutar porodice vlasnika, a kasnije i upravitelja, bili su sve sudbonosniji i dramatičniji. Glavni lik u romanu je Leopoldov unuk, Vaclav Manes, koji šezdesetih godina prošlog stoljeća preuzima upravljanje hotelom. Vaclav nema jasno definisane stavove ni snažan karakter, što mu omogućava da vješto pliva vodama komunističkog režima i zadrži porodični posao, iako to ima razorne posljedice po odnose unutar njegove porodice i živote onih koji su mu bliski. 

Alena Mornštajnová (1963, Valašské Meziříčí) trenutno je najčitanija i najprevođenija češka autorica čiji su romani, od kojih su najpoznatiji Hana, Šuma u kući i Mali hotel, prevedeni na više od dvadeset jezika i samo u Češkoj do sada prodani u više od pola miliona primjeraka.

3. Chinook, Bekim Sejranović – nedovršeni roman 

Chinook je nedovršeni roman Bekima Sejranovića u kojem se, kroz prepoznatljive motive njegovog opusa, istražuju nomadizam, potraga za slobodom i pitanje identiteta. Priča s autobiografskim elementima o piscu koji se bori s ovisnošću prepliće se s vestern pričom o junaku Žutokosom. Iako nedovršen, roman zajedno s pričama "Miss Misery na otoku Susku" i "Sto trideset sati bez sna" zaokružuje Sejranovićev književni svijet i služi kao svojevrsni epilog njegovog stvaralaštva. 

"… Način na koji čitatelji vole Bekima govori o potrebi današnjih ljudi da osjete strastvenost, iskrenu žudnju za nesputanim životom, slobodom. Avanturist koji je krenuo ispuniti svoju sudbinu bez ikakvog računa potpuno je nesvjestan koliko time doprinosi cijelom čovječanstvu. U tome je čistota, svetost njegove misije. U tome su ljepota, nevinost i čistota Bekimove književnosti", komentira o djelu Marko Tomaš. 

Bekim Sejranović (Brčko, 1972 – Banja Luka, 2020) bio je jedan od najistaknutijih autora savremene južnoslavenske književnosti, prepoznatljiv po osebujnom opusu obilježenom motivima putovanja, traganja za identitetom i rijekama. Živio je u Norveškoj od 1993, gdje je magistrirao južnoslavenske književnosti na Univerzitetu u Oslu, te predavao i prevodio. Autor je zbirke priča Fasung te romana Nigdje, niotkuda (nagrada "Meša Selimović" 2009), Ljepši kraj, Sandale, Tvoj sin Huckleberry Finn i Dnevnik jednog nomada. Njegov nedovršeni roman Chinook objavljen je posthumno. Djela su mu prevedena na više od deset jezika.

4. Agathin ključ, Ahmet Ümit – najčitaniji i najprevođeniji turski autor 

Agathini dani u Istanbulu i strast slavne spisateljice prema ovom gradu. Oženjeni muškarac opijen zabranjenom ljubavlju. Ljubomora, sebičnost i naizgled savršen zločin. Od Agathe Christie do inspektora Nevzata – niz zamršenih i misterioznih slučajeva iz pera jednog od najčitanijih savremenih turskih autora. 

Iza svakog zločina krije se ljudska priča – ponekad šokantna, ponekad dirljiva, uvijek nepredvidiva. Uzbudljive, neobične i mračne avanture koje čitaoce vode u labirint tajni gdje ništa nije onako kako se čini. 

Ahmet Ümit (1960, Gaziantep) jedan je od najpoznatijih i najčitanijih savremenih turskih pisaca, posebno u žanru krimi romana. Njegove knjige su bestseleri u Turskoj i prodaju se u stotinama hiljada primjeraka. Prevedene su na više od dvadeset jezika, a Ümit se smatra autorom koji je kriminalističku književnost uveo u glavni tok turske književnosti i približio je širokoj čitalačkoj publici. U izdanju Buybooka prethodno je objavljen roman Vrata tajni, te knjige za djecu Bajka u bajci i Nigdjezemska. 

5. Zelenac, Faruk Šehić – edicija Dnevnik 

Zelenac je nefikcijska proza predstavljena u formi dnevnika i bavi se suočavanjem s traumom gubitka oca i bivše djevojke/prijateljice. Ispisana je autorovim prepoznatljivim stilom, ali s velikom razlikom u odnosu na njegov prethodni roman. Ta razlika je u bavljenju ovom, tvrdom stvarnošću, dok je prethodni roman bio transrealističan. Zelenac je područje rijeke gdje je površina mirna, a voda je duboka, zelena, modra ili negdje između. Zelenac, kao dio rijeke, predstavlja metafizički spas, utjehu i ogledalo drugog svijeta u kojem nema smrti. 

Ovakve knjige se pišu jednom u životu, i uvijek se dese autoru kao lična kataklizma. To je ono famozno da "život piše romane", samo što je ovo proza s nanosima drugih formi. Zelenac je knjiga izgrađena od sjećanja (i snova u kojima pisac vodi razgovore s dragim umrlim) u kojoj je za autora bitno i najbeznačajnije sjećanje i najneznatniji san, jer kad neko umre svaka sitnica iz njegovog/njenog života postaje prijeko potrebna i važna za one koji nastavljaju život. Vjera u sam čin pisanja, u riječi kao magiju i lijek, u prirodu, u ljepotu, ono je što Šehić navodi kao načine za suočavanje s ovakvom traumom gubitka, koja te promijeni za cijeli život. Ovo je knjiga koju nijedan pisac ne želi napisati, ali, napisana, ona postaje štit od riječi (Knjiga o Uni) koji mogu koristiti i drugi ljudi. Borba za sjećanje, za upotpunjavanje nečije nestale istorije ličnog života ultimativni je cilj Zelenca, bez obzira koliko je to utopijski posao. U današnjem svijetu, "pozitivne utopije" nam nikad nisu bile potrebnije. Zelenac je baš to sa svom svojom melanholijom, ljepotom, vitalnošću i tugom.