Petrit Çeku – gitarist jasno profiliranog umjetničkog stila

Petrit Çeku, gitarist svjetskog formata, koji se kao solista okušao na koncertnim podijumima diljem Evrope i Sjeverne Amerike, počastio je posjetitljelje 24. Sarajevskih večeri muzike, cjelovečernjim recitalom.

Piše: Lana Paćuka

Atraktivno koncipiran program koncerta održanog, 17. maja 2018. u akustičnom prostoru Crkve sv. Josipa, sačinjavale su dvije platforme – prva koja se odnosila na transkripicije grandioznih umjetničkih ostvarenja za klasičnu gitaru, i druga koju su činila djela originalno pisana za ovaj instrument.

Çeku je otvorio večer Suitom za violončelo br. 3, BWV 1009, Johanna Sebastiana Bacha (1685–1750) u aranžmanu za gitaru hrvatskog violončeliste Valtera Dešpalja. Eminentni gitarist je već u samom početku dao naznačiti da se radi o interpretatoru sasvim profilirane umjetničke osobnosti. Polifonija te barokni muzički izričaj, čiji je Bach jedan od najistaknutijih predstavnika, dočarani su uz evdientnu težnju ka poniranjem u notni tekst. Ukupno sedam stavova Bachove svite pod Çekuovim prstima zvučali su kompaktno formirajući cjelinu u kojoj se mogao čuti kaledioskop različitih zvukovnih boja.

Petrit Ceku - gitarista koji puni dvorane širom Evrope

Poslije Bacha, bez kojeg je teško zamisliti iole ozbiljniji solistički recital, uslijedio je Franz Schubert (1797–1828), tačnije njegova remek-djela iz područja solo-pjesme aranžirana za gitaru. Ovoga puta aranžman je načinio proslavljeni gitarista i kompozitor 19. stoljeća – Johann Kaspar Mertz (1806–1856), omogućivši tako da neke od najljepših solo pjesama ugledaju svjetlost dana u okvirima gitarističkog repertoara. Solo pjesme Lob der Thränen, Liebesbothschaft, Aufenthalt, Ständchen, Die Post i Das Fischermädchen preuzete iz ciklusa Labuđi pjev i Zimsko putovanje, su u adaptaciji za gitaru publici  pružile nestandardno, ali pažnje vrijedno umjetničko iskustvo. U samoj interpretaciji Çeku je pokazao bujnost  lirske strane svog umjetničkog temperamenta, kojeg je nesebično utkao u predočeni notni tekst.

Međutim, istinski pokazatelj da se radi o muzičaru koji je spreman suočiti se s ozbiljnim izazovima gitarističke literature pokazao je odabir kompozicija ostavljenih za drugi dio koncerta. Naime, radilo se o originalnim djelima za gitaru, nastalim iz pera proslavljenih španskih kompozitora – Dionisija Aguada (1784–1849) i Francisca Tarrege (1852–1909). Tako je Agudaov Fandago op. 16 – u kome su se mogle čuti stalne reminiscencije na španjolski folkor, ambijent crkve Sv. Josipa obojio bojama  južnjačkog kolorita i temperamenta, kojeg je Çeku oslikao autentičnom interpretacijom. Jedanko uspjela bila je i nakana dočaravanja famoznih Recuerdos de la Alahambra te Capricha arabea – proizašlih iz umjetničke imaginacije proslavljenog Tarrege – jednog od najutjecajnijih kompozitora za klasičnu gitaru uopće. Umjetnik je sa zahtjevnim dijelovima Tarreginog rukopisa dovitljivo izlazio na kraj, preobražavajući ih u profinjenu zvukovnu harmoniju specifičnog tembra, koji je ostavio pozitivan utisak na sarajevsku publiku.

Na kraju je potrebno podcrtati da umjetnička imena poput Petrita Çekua, predstavljaju raritet na sceni muzičkog života Sarajeva, koji je publika – ako ćemo suditi po aplauzu, doista i prepoznala. Stoga, ulazeći u samu završnicu ovogodišnjeg festivalskog izdanja možemo ustvrditi da se SVEM još jedanput potvrdio kao nositelj prvorazrednih muzičkih zbivanja.