Nihad Kreševljaković za Radiosarajevo.ba: Pozivamo na buđenje ljudskog u nama

Internacionalni teatarski festival MESS nastavlja višedecenijsku tradiciju i ove godine, pretvarajući Sarajevo u pozornicu različitih kultura i umjetničkih izraza.

U susret njegovom 65. izdanju, koje će biti održano od 4. do 11. oktobra, za portal Radiosarajevo.ba govorio je direktor festivala Nihad Kreševljaković.

Ravnodušnost svijeta

Kao i ranijih godina, MESS dolazi s početkom jeseni, nekoliko mjeseci nakon Modula memorije, što Kreševljakoviću i organizatorima nije ostavilo mnogo vremena za pripreme.

Trending

Uzbuna u Irskoj: Dronovi krenuli na avion u kojem je bio Volodimir Zelenski

"Iz naše perspektive to izgleda – taman jedno završili, počinje drugo... Međutim, radujemo se uvijek MESS-u jer je to primarna djelatnost kojom se bavimo i svaki put kada uspijemo realizovati festival, čovjek se stvarno osjeća zadovoljnim imajući u vidu to da je zaista sve teže i teže raditi takve stvari u današnjem vremenu", rekao je Kreševljaković za portal Radiosarajevo.ba.

Vizuelni identitet MESS-a uvijek je vrlo bitan segment festivala i njemu se posvećuje puno pažnje. Tako je i s ovogodišnjim plakatom, koji na poseban način oslikava problem ignorisanja stvarnog svijeta kroz prizmu lažne realnosti predstavljene kroz društvene mreže.

22.09.25. 13:30

Povratak velikih evropskih rediteljskih imena na 65. MESS: Tri vrhunske predstave stižu u Sarajevo

"Najveće zasluge za to pripadaju agenciji Fabrika koja s festivalom MESS radi od 1998. godine. Samo za to prvo poslijeratno izdanje poster su radili Tanja i Stjepan Roš. Kada uđete u naše kancelarije i vidite sve to, izgleda zaista kao jedan vremeplov, jedna hronologija tog vremena i svijeta u kojem živimo.

Uglavnom su ti posteri reakcija na neke najaktuelnije stvari koje se tiču te godine. Ovu godinu moram povezati s prethodnom, gdje je bio stvarno jak poster s tematikom genocida u Palestini. S obzirom na to da se nije puno promijenilo na bolje, fokusiranost je bila na tu ravnodušnost svijeta.

U razgovorima s Bojanom Hadžihalilovićem i ljudima iz Fabrike, došli smo do tog rješenja gdje imamo dvoje ljudi koji prave selfie, dok je u pozadini neko razoreno pozorište. Priča je zapravo vrlo jasna u kontekstu svega onoga čime smo okruženi i čemu svakodnevno svjedočimo i na određen način jeste apel da obratimo pažnju na vlastiti odnos prema svijetu i opasnost ravnodušnosti, i za nas same i svijet u kojem živimo", jasan je Kreševljaković.

Govoreći o ovogodišnjem izdanju festivala i njegovom programu, Kreševljaković je istakao da je on bio dosta uslovljen finansijama.

"Novac je uvijek ograničenje, pogotovo što posljednjih pet godina užasno rastu cijene i kriza je u cijelom svijetu. Kada bismo samo uradili pregled cijena benzina u tom periodu trajanja festivala od 1997. do danas, to je jedan ogroman skok. Finansijski problem je jedan. S druge strane, mi se još uvijek pokušavamo izvući iz one situacije s koronom koja je nastupila, s obzirom na to da smo uspjevali imati neki širi program planiran unaprijed par godina. Nakon korone smo došli na nulu i sada pokušavamo da se vratimo na taj kolosijek.

I na press konferenciji smo najavili da planiramo raditi na promjeni koncepta festivala, ponajviše iz tog razloga - da bi se prilagodili tim finansijskim uvjetima i mogućnostima, kako bi u odnosu na taj novac kojim raspolažemo uradili najbolje što se s tim može napraviti", naglasio je Kreševljaković.

Tematske predstave

Otkrio nam je više i o samom repertoaru, odnosno predstavama koje će publika moći pogledati.

"Ispričao bih to kroz trupe, jer tu ima nekoliko imena koja su publici MESS-a poznata. Kao prvo, otvaramo festival s predstavom Thauma koja dolazi iz Španije. To je Teatro Lliure iz Barcelone, koji je već bio na MESS-u. Radi se o jednoj vizuelnoj predstavi koja istražuje tu čudesnost svijeta i mislim da je idealna za otvaranje, s obzirom na to da se radi o predstavi koja je koreografska i u kojoj uopće nema teksta.

18.09.25. 13:51

Predstavljen program "Dramadžiluka" u skopu MESS-a: "Od pozorišta treba očekivati čuda"

Drugo ime koje je poznato publici je Oskaras Koršunovas koji je vjerovatno najnagrađivaniji reditelj u posljednjih 25 godina koliko postoji festival, od 1997. kada je obnovljen i njegov dolazak je uvijek na određeni način događaj. On dolazi s predstavom Svetica.

Još jedna trupa koja je poznata našoj publici je Ultima Vez iz Belgije, s predstavom Praznina. Isto je bazirana na plesu i s njom zatvaramo festival. A tu su naravno naša i regionalna imena poput Boruta Šeparovića, Selme Spahić, Kokana Mladenovića, Borisa Liješevića...", otkrio je Kreševljaković.

Kada su teme u pitanju, one prate poruku s najavnog plakata – ravnodušnost svijeta.

"Prošle godine smo otvorili festival s predstavom The Freedom Theatre iz Palestine. Ne može se reći da svaka predstava direktno komunicira s tom temom, ali indirektno sve one se bave tim problemima svijeta u kojem živimo - pitanjem migracija, pitanjem položaja žene, izbjeglica, otpora, diskriminacije...

Mislim da u širokoj slici sve te predstave pozivaju na neko buđenje ljudskog u nama. Upravo u tom ravnodušnom svijetu s ovim predstavama želimo pozvati ljude da se sami pogledaju u svim tim temama i da prepoznaju koliko smo izgubili ono što bi trebalo biti glavna karakteristika čovjeka", istakao je Kreševljaković.

Za one koji su "kratki" s vremenom i ne mogu prisustvovati svim večerima, Kreševljaković je preporučio otvaranje festivala, ali izdvojio je još jednu predstavu.

"Mi smo u posljednjih 25 godina pokušavali napraviti pregled svega što se događa i prirodno je bilo da upravo ta različitost predstava nailazi na različito doživljavanje kod publike koja ima različite senzibilitete. Mislim da ove godine imamo dosta ujednačen program po tom pitanju i da su sve predstave zaista dobre.

Izdvojio bih jednu predstavu čiji je autor Bulent Ozdil, koji radi u jednom njemačkom teatru u Rumuniji i nije uopće poznato ime, ali je radio predstavu baziranu na Ogledalu Andreija Tarkovskog. Ne mogu se sjetiti da je neko još radio tu reintepretaciju filmskog remek-djela u teatarskoj verziji i nekako je pokušao da sačuva sve ono čime se Tarkovski bavi - tim slikama sjećanja, ali da poveže i s aktuelnim trenutkom. Oni koje vole to i kojima je Tarkovski bio dijelom njihovog intelektualnog uzleta, ova predstava će sigurno biti zanimljivo ogledalo onoga kako taj film izgleda na teatarskoj sceni", podvukao je Kreševljaković.

Važnost dramskog teksta

Treću godinu zaredom u okviru MESS-a postoji poseban program Dramadžiluk, koji je osmišljen da promoviše recentna dramska djela. Približio nam je Kreševljaković njegovu važnost.

"Nisu u Dramadžiluku samo domaći tekstovi, ali mislim da je ovdje za nas jako važna afirmacija dramskog teksta uopće. Naravno, tu uvijek budu i bh. autori, kao što je Mirza Skenderagić ove godine. Mislim da je čak i bolje kada te naše autore stavimo skupa s internacionalnim autorima. To bolje zna Almir Imširević, koji je selektor programa i ima potpunu neovisnost po tom pitanju. Ono što ja mogu tvrditi prateći njegov rad dok sam bio direktor SARTR-a i festivala MESS, da mi neosporno imamo odlične pisce i da smo možda upravo u tom segmentu umjetnosti najjači.

Ono što je u književnosti možda najmanje atraktivna forma je upravo dramski tekst kojeg ne mogu svi čitati, a ovo je odlična prilika da se publika upozna i s tim. Činjenica da je ovo treća godina da imamo Dramadžiluk i apsolutnu želju da taj program sačuvamo, pokazatelj je našeg stava koliko je dramski tekst važan i koliko je važno posvetiti pažnju autorima dramskih tekstova, s obzirom na to da oni vrlo često ostanu u sjeni.

Na ovogodišnjem festivalu imamo dvije predstave koje su bazirane na knjigama Aleksandra Hemona. Znam da dramski pisci nisu baš najsretniji kada se rade te adaptacije književnih tekstova, ali bih naglasio činjenicu da mi danas živimo u zemlji kao savremenici velikog broja izvrsnih književnih autora, bilo da se radi o romanima ili dramskim tekstovima, što je zaista ohrabrujuće", kazao je Kreševljaković.

Praveći paralelu u odnosu na to kakav je MESS bio nekada, kakav je danas i čemu stremi u budućnosti, Kreševljaković je otkrio neke značajne promjene.

"To kakav je bio na početku ne znam, pošto nisam bio rođen. Ja sam se rodio 13 godina nakon što je festival pokrenut i fascinantno mi je kad se govori o tom Jurislavu Koreniću, čovjeku koji je 15 godina iza Drugog svjetskog rata došao s tom idejom o eksperimentalnim scenama, provokativnom teatru, teatru koji je tako avangardan. To ukazuje na nešto što zaboravljamo - koliko jaku tradiciju mi imamo kada je teatar u pitanju, jer MESS je najstariji festival u ovom dijelu Europe.

Sjećam se MESS-a i kad sam išao u srednju školu, da je Vito Taufer radio Alisu u zemlji čudesa, pa mi je stariji brat prepričavao tu predstavu. MESS mi je uvijek bio taj neki poseban događaj. Nekad je bio u martu, a u ovom periodu kako mi radimo isto postoji jedna razlika. Mi smo tih prvih godina - 1997., 1998. i 1999. imali puno veći budžet. Ljudi se sjećaju da smo uspjevali dovoditi ogromne predstave poput Woyzeck Roberta Willsona, predstave Giorgija Strehlera, Eugenija Barbe...

Danas je, prevasohodno iz tih finansijskih razloga, puno teže napraviti takav festival. S druge strane, ljudi zaboravljaju da smo mi u tom periodu iza 1997. imali samo SFF i MESS. Novine su birale događaj godine i svaki put smo bili mi ili SFF. Danas imamo puno različitih događaja. Pojavio se i Jazz Festival, brojni drugi ljudi koji se bave različitim umjetnostima, i puno je događaja. Koliko god je MESS izgubio tu poziciju događaja koji apsorbira ogromnu pažnju, moram priznati da je meni kao građaninu drago da mi danas živimo u gradu gdje se može desiti da vam promakne činjenica da se neki veliki događaj dogodio. Nekako mi to više liči na grad u kojem želim živjeti, da uvijek imate nešto što vam može privući pažnju", istakao je Kreševljaković.

Spomenute promjene s kojima se MESS suočava pripisuje različitim stvarima.

"Govoreći o teatru, ima ljudi koji kritiziraju i govore da MESS nije što je nekad bio. Kao i po pitanju Sarajeva, naravno da MESS nije kao što je nekad bio, a to kakav je velikim dijelom ovisi o različitim uvjetima, kako finansijama o kojima smo govorili, tako i svijetu u kojem živimo. Imaju ljudi koji govore kako su uvijek teške teme kojima se bavimo, a s obzirom na to da teatar kao umjetnost jeste ili bi trebala biti refleksija svijeta u kojem živimo, uvijek kažemo kako za to nisu krivi umjetnici, već oni koji su učinili da ovaj svijet više nalikuje paklu iz nekih književnih slika nego nečemu što bi zamišljali kao mladi ljudi, prostor koji je više dobar nego loš.

Nažalost, ako izuzmemo nas same i vlastito zadovoljstvo našim individualnim životima, mislim da smo kroz rat bar naučili da je empatija bitna, a u svijetu gdje imamo trenutno preko 30 ratova, uključujući neke od najbrutalnijih genocida u cjelokupnoj historiji, naravno da moramo biti svjesni toga", poručio je Kreševljaković.

Podignut glas

Kreševljaković je vrlo je glasan i po pitanju genocida u Gazi, kojoj je bio posvećen prošli MESS. Svakog utorka u Sarajevu čitaju se imena djece ubijene u Gazi, u čemu i on sudjeluje. Otkrio nam je da li se ovom akcijom solidarnosti i svime što radi može probuditi svijest ljudi po pitanju onog što se dešava.

"Po inerciji govorimo kako svijet šuti, na što se pozivamo i na ovogodišnjem festivalu. Međutim, ako ćemo biti iskreni, puno toga se promijenilo. Puno manje ljudi danas šuti. Bio sam nedavno i na festivalu u Veneciji gdje je bila vrlo jasna i otvorena podrška velikog broja umjetnika politici da se zaustavi taj genocid.  Vidimo šta se događa širom svijeta, gdje je sve veći broj umjetnika koji reagiraju na to.

Što se tiče čitanja imena, učestvujem na svim tim skupovima. Možda ima tu nešto sebično, jer se ja osjećam bolje kada sebi kažem da mi nije svejedno živjeti u takvom svijetu. S druge strane, mislim da pojedinci mijenjaju svijet. I kada bi cijeli svijet šutio, ako osjećamo da je neka nepravda prisutna, mislim da moramo dići svoj glas.

Nekako želim vjerovati da su ljudi puno bolji nego što nas žele predstaviti. Mladi ljudi su promijenili to, oni su pobijedili medije koji su nam davali sliku svijeta po njihovom. Ljudi po društvenim mrežama su uspjeli razoriti neke od najvećih medijskih mašinerija i reći da ovo što se događa nije u redu. Zaustavimo genocid", zaključio je Kreševljaković u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.