Može li se Bog zvati Petrunija?

Svjetska premijera filma "Bog postoji, zove se Petrunija" održana je u nedjelju na 69. Berlinskom filmskom festivalu. U režiji makedonske redateljice Teone Strugar Mitevske, ovaj film važan je i za bh. kinematografiju, s obzirom da je scenarij napisala naša Elma Tataragić.

Film je jedini s područja bivše Jugoslavije koji je uvršten u zvaničnu takmičarsku konkurenciju ovogodišnjeg Berlinalea.  Nakon pogledanog filma, naša dopisnica s Berlinala napisala je recenziju koju čitajte u nastavku: 

Piše:  Sadija Kavgić, za Radiosarajevo.ba iz Berlina

"Sa ovim filmom ne želimo da imamo nikakve veze. Samo da znate: Bog postoji i on je muško." 

Ovim riječima je vrh Makedonske ortodoksne crkve reagovao na jedan upit vezan za realizaciju filma "Bog postoji, zove se Petrunija", povjerila je na pres-konferenciji povodom svjetske premijere ovog filma u okviru takmičarskog programa Berlinala producentkinja Labina Mitevska.

Nema dileme da bi i sve druge vjerske zajednice, a najprije na Balkanu, isto to potvrdile.

Elma Tataragić i Teona Strugar-Mitevska, koje potpisuju scenarij ovog filma ne žele da se pomire sa podredjenim položajem žene kako u makedonskom, tako i u bilo kojem drugom društvu.

Inspirisane su istinitim slučajem iz 2014. godine u makedonskom mjestu Štipu.

Desilo se tada da je, prilikom crkvene procesije povodom praznika Bogojavljanja 19. januara, jedna djevojka zalutala u do tada ekskluzivno muški domen: tradicija je da se tog dana u rijeku baci jedan manji drveni krst, a onom ko ga uspije izroniti je sa najviše instance garantovana sreća za tekuću godinu.

Petrunija, koju besprijekorno glumi Zorica Nusheva, ima 31 godinu, diplomirana je historičarka, koja više mari za Kinesku revoluciju nego za Aleksandra Makedonskog.  Bez ijednog dana radnog staža još uvijek živi u domaćinstvu sa svojim roditeljima. Život bez perspektive i nepredvidjenih momenata sve do onog dana kada Petrunija nehotice skoči u ledenu rijeku i prije nego ijedan muškarac izroni časni krst. 

Od tog momenta ona biva izložena ne samo bijesu razularenih muških konkurenata, vec i psihičkom teroru od strane predstavnika crkve i policije, pa i vlastite majke. A niti na medijsku podršku se baš ne može osloniti.

Veoma jasnim filmskim jezikom režiserka Strugar-Mitevska se kritički obračunava sa nesnošljivom demagogijom ovih društvenih subjektata, koji u tradicionalno patrijarhalnom društvu imaju nesrazmjerno snažan uticaj.

Film je dinamičan, uz poneke slabije momente u svom drugom dijelu.

Zahvaljujući humoru i ponekim neočekivanim reakcijama pojedinaca ovaj film i pored turobne slike stvarnosti, ne ostavlja mjesta pesimizmu. Kako su protagonistice filma istakle i na pres konferenciji pitanje nije da li će se žene uspjeti izboriti za svoj bolji položaj u društvu, nego samo kada će do toga doći. Do tada Petrunija iz stvarnog života traži svoju sreću u London.

Ravnopravnost žena je u cijelom svijetu top-aktuelna tema, a i ovogodišnje Berlinale stoji upravo u tom znaku.

Sve ovo kao i prve veoma pozitivne reakcije gledalaca pokazuju da nije pretjerano očekivati da ovaj film bude u najužoj konkurenciji za jednu ili više nagrada. Odluku žirija saznaćemo u subotu 17. februara.

Film je makedonsko/belgijsko/slovenačko/hrvatsko/francuska koproducija. Sniman je na makedonskom jeziku. Za režiserku Strugar-Mitevsku je ovo već četvrti put da je sa svojim filmom na Berlinalu, a prvi put u takmičarskom programu.