Kulturni četvrtak | Midhat Kapetanović, sarajevski ilustrator koji je ujedinio bivšu Jugoslaviju

Odrastati na ovom dijelu svijeta krajem 80-ih godina prošlog stoljeća podrazumijevalo je da u svojoj sobi imate plišanu sljemensku vjevericu i maskotu Univerzijade u Zagrebu Zagija ili Vučka, vuka i olimpijsku maskotu Zimskih olimpijskih igri u Sarajevu. Pobednika sa beogradskog Kalemegdana često smo gledali na televiziji, a na radiju smo slušali pjesme panonskog mornara Đorđa Balaševića.

U međuvremenu smo odrasli i čuvali gore navedene negdje na dnu srca, a onda su se vratili u naše živote zahvaljujući ilustracijama Midhata Kapetanovića, sarajevskog ilustratora. Vučko, Zagi i Pobednik zajedno su preživjeli potres u Zagrebu, pandemiju koronavirusa, odali počast žrtvama genocida u Srebrenici, udružili snage na vrhu vukovarskog vodotornja...

Za one koji možda ne znaju, Vučko, Zagi i Pobednik ponovo su na važnoj misiji, trenutno pomažu Malom belom zecu na masovnim studentskim protestima u Srbiji, a njihov autor tim povodom govorio je za portal Radiosarajevo.ba.

Trending

Reddit i građani bili spremni, samo premijer KS Nihad Uk nije: Zakazao gostovanje pa se nije javio

Radiosarajevo.ba: Likovi poput Zagija, Vučka i Pobednika postali su ikone koje prepoznaju i (ponovo) vole mnogi u regiji zahvaljujući vašim ilustracijama. Kako ste došli na ideju da ih spojite u jednu priču?

Kapetanović: Likovi koje sam sastavio u zajednički narativ su počeli svoj put još 2020. godine na samom početku globalne pandemije. Situacija u kojem se cijeli svijet, a naročito ova naša balkanska mahala, našao je dovela do rekalibriranja mišljenja šire populacije gdje su svi manje-više bili u identičnom emocionalnom stanju stresa. Ljudima je bilo prijeko potreban most preko kojeg bi dobijali prave informacije o stanju u komšiluku koje nisu bile prethodno iskrivnjene nesposobnošću političara i malignošću korporativnih medija.

27.01.25. 19:08

Midhat Kapetanović podržao studente: "Od Vardara, moja raja, do Triglava nema kraja"

Ukratko, ako shvatimo da je na svima isto možemo zajedno krenuti ka rješenju problema. Slike podrške koje sam inicijalno radio samo zbog mojih prijatelja i porodice raštrkanih širom svijeta su preko noći postale viralne i mislim da su pomogle generisanju kolektivnog fokusa na najvažnije prioritete.

Radiosarajevo.ba: Ilustracije koje stvarate donose snažnu poruku o dešavanjima oko nas. Kakve reakcije publike najčešće dobijate? Da li su među njima i one negativne i kako se nosite s tim?

Kapetanović: Niko se nije rodio ko je svima ugodio, stari ljudi su to davno definisali. Iluzorno je misliti da će jedna skromna gesta doseći najširu publiku i da će je svi asimilirati na način koji svakome odgovara na fundamentalnom ljudskom nivou. Ali, ono što nasumične geste humanosti MOGU napraviti je dati dobrim ljudima motivaciju da nastave borbu i znanje da nisu sami u svojoj svakodnevnoj situaciji gdje se bore za egzistenciju i zdrav razum.

Kao neko ko je formativne godine proveo u ratu kao aktivni učesnik itekako znam razliku između humanosti i apatije, tako da nemam problema da izađem na kraj sa negativnim komentarima. Ako znate u srcu da je ono šta radite ispravno, onda nemate više problema sa naopakim neljudima koje takve geste nerviraju. Činjenica da ispred svakog mog arta postoji armija botova i trolova koji pokušavaju da minoriziraju važnost empatije je jasan znak da radim NEŠTO kako treba.

Radiosarajevo.ba: Gdje nalazite inspiraciju za svoje ilustracije i koji su to momenti u svakodnevnom životu koji vas pokreću da stvorite nešto novo?

Kapetanović: Svojim studentima uvijek govorim da dobre priče nastaju tamo gdje obični ljudi rade nevjerovatne stvari i gdje nevjerovatni ljudi rade obične stvari. Kao ilustrator ne želim da se fokusiram na ljude koji su generatori mizerije i nepravde, nego radije na ljude koji svojim odgojem i ljudskošću grade mostove podrške jedni prema drugima. Najvažnija stvar je akcentirati pozitivne socijalne fenomene, a za to vam treba otvoren um i volja da komunicirate sa ljudima i dobijate informacije o svijetu u kojem svi živimo iz prve ruke.

Radiosarajevo.ba: Vaše ilustracije mogu se vidjeti i na transparentima tokom protesta studenata u Srbiji. Koliko Vam znači kada se vaša umjetnost transformiše u simbol borbe i društvene promjene?

Kapetanović: Mijenjanje razmišljanja ljudi na bolje je proizvod mukotrpnog rada ogoromnog broja individua i ni na koji način ne želim da umanjim vrijednost zalaganja brojnih aktivista, umjetnika, studenata i dobrih ljudi koji svojom žrtvom utiru put ka boljem sutra. Ja kao crtač samo dokumentujem taj proces i dajem ljudima do znanja da nisu sami u svojoj borbi. Lično se trudim da svoje znanje i struku prenesem na novu generaciju umjetnika u koje imam maksimalno povjerenje i za koje znam da će tu borbu podići na novi nivo i primaknuti nas kao društvo ultimativnoj pobjedi.

Radiosarajevo.ba: Da li postoji neki lik iz vašeg opusa koji vam je posebno drag i s kojim je sve počelo? Možda je upravo on taj koji nosi najposebniju priču?

Kapetanović: U svakoj sirovoj stijeni i grudvi gline čuči potencijalna skulptura koju majstor skulptor može istjerati na vidjelo dana koristeći se pravim alatima i poštivajući porijeklo i strukturu sirovog materijala. Način pričanja tj. umjetničkog izraza se mijenja skupa sa novim generacijama, ali ljudske priče u esenciji ostaju iste. Zato je važno pričati sa publikom na jeziku kojeg oni razumiju još od mlađeg kamenog doba naovamo. Nije važno koji lik priča priču, sve dok on izaziva emocionalnu reakciju i inicira empatiju koja nam je, kao ljudskoj vrsti, omogućila da preživimo Ledeno Doba bez električne struje, Crnu Kugu bez antibiotika i silne ratove bez masovnih medija i interneta.

Radiosarajevo.ba: Vaše ilustracije dolaze do mnogih ljudi i snažno utiču na mišljenja i stavove. Kako se osjećate kada znate da vaša umjetnost ima takav utjecaj?

Kapetanović: Umjetnost je uvijek bila inicijalna kapisla koja je počinjala eksplozivne promjene u ljudskom društvu još od pamtivjeka. Vrlo je važno da društvo i vlast koja ga reprezentuje investira u održavanje i razvijanje kritičke misli jer time omogućavamo mikro-korekcije društvenih promjena na način koji svima prija dugoročno. Zamislite život bez ogledala, gdje ne bi znali šta ostavljamo iza sebe u retrovizoru a u isto vrijeme gubimo percepciju o sebi samima u trenutku gdje se nalazimo sada? Umjetnost je to ogledalo i potrebno nam je kao društvu za održavanje mentalne i duševne higijene. 

Radiosarajevo.ba: Vidite li u budućnosti mogućnost da svi likovi s Vaših ilustracija dobiju svoje mjesto na zajedničkoj izložbi? Šta bi ona značila za Vas i vašu umjetnost?

Kapetanović: Pošto je većina mojih radova iz ovog aktivističkog opusa kreirana digitalnim alatima (programima za ilustraciju, ne AI generatorima čiju upotrebu ne podržavam) ne postoje "originali" koji bi mogli biti izloženi. Uvijek se može napraviti neka retrospektiva i druženje s ciljem upoznavanja ljudi sa kreativnim procesom nastanka arta, tako da ništa nije isključeno.