U sjedištu UN-a otvorene izložbe o genocidu u Srebrenici i snazi preživjelih
/ Komentari (4)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
/ Najnovije
Tramp u UN u vidi velikog neprijatelja i zeli da Unisti UN Tako da Taj genocid kod Trampa ne igra vise nikakva ulogu On Sam planira invaziju na kubu Granland Mexiko i Tako dalje Srbija je To na Vrijeme uvidila i Vec Su usli u strateski dijalog da onima Koji uskoro planiraju Ono sta Srbin cino 92-99 Za pocetak je Bilo tema Koje Srbiju Bas i ne zanimaju Energetika zele da uvuku Trampa u projekt Srbija rumunija dzerdap 3 Pa onda rszmjena studenata sumnjam da bi Iko iz USA dosao da studira u Srbiju i treca Tacka je Srbin Ode na mjeseci sa Amerikancima Hahaha intetesantno Ali nemoguce prije ce celicni kinez povuci celicnig Srbina na mjesec Nego Amerikansc Ali sve To Srbiji nije bitno cilj je kod sledecih bilateralnih susreta iznjedriti ponovnu invaziju na Kosovo podjelu Bosne i Hercegovine sa *****ama i preko crne Gore izaci na more
Svako jutro ista slika. Kolona automobila, iz Istočnog Sarajeva, Foče, Pala, gmiže prema gradu. Spuštaju se niz Vraca, ulaze preko Kule, probijaju se kroz gužvu na Stupu. Dolaze na posao. U Sarajevo. U federalno, mrsko, "teheransko" Sarajevo. U devet su već za svojim radnim stolovima. U Parlamentu Bosne i Hercegovine. U nekom ministarstvu. U kliničkom centru. U banci na Marijin Dvoru. U nekoj IT firmi koja masno plaća. Tu su, u srcu sistema koji preziru iz dna duše. Tu zarađuju hljeb kojim hrane svoju djecu, otplaćuju kredite za stanove u Lukavici i pune rezervoare da bi se vikendom odvezli na Jahorinu i psovali sve "tursko" i "*****sko". Ovo nije fenomen, ovo je dijagnoza. Dijagnoza teške, kliničke hipokrizije. Dok sjede na poslu koji im je omogućila država Bosna i Hercegovina, oni sanjaju o njenom nestanku. Dok im plata liježe sa pozivnog broja 033, oni na Fejsbuku šeruju Vučićeve govore i slave Dan Republike Srpske koji je Ustavni sud te iste države proglasio neustavnim. Ruka koja ih hrani, ruka Bosne, za njih je dušmanska. Grizu je halapljivo, svaki dan od osam do četiri, a onda je pljuju čim pređu entitetsku liniju.
Tačne cifre o tome koliko Srba sa prebivalištem i glasačkim pravom u RS-u radi u državnim i federalnim institucijama u Sarajevu je nemoguće naći. To je javna tajna, brižljivo čuvana kao zmija noge. Ali ne trebaju nama statistike, imamo oči. Znamo da su mjesta u državnim agencijama, ministarstvima i direkcijama, koja po zakonu pripadaju Srbima, skoro po pravilu popunjena kadrovima koji ne žive u Federaciji. Zašto? Zato što je to savršena formula: uzmi pare od mrskog sistema, a porez i doprinose ostavljaj "svojima". Živi u jednom, a muzi drugi sistem. Patriotizam na entitetski pogon. Ta Bosna, takva kakva je, kilava i naopaka, jedina je njihova kuća. Sarajevo, takvo kakvo je, jedini je grad koji im može dati platu od dvije-tri hiljade maraka. U Banjaluci, Trebinju ili Palama za takav novac mogu samo sanjati, osim ako nisu u samom vrhu stranačke hobotnice. Zato, gospodo prekodrinski sanjari i sarajevski uhl****, poruka je jednostavna. Ako si toliki Srbin, ako ti je srpstvo svetinja, a Republika Srpska jedina otadžbina – budi onda Srbin do kraja. Radi u svojoj firmi u Trebinju, u svojoj bolnici u Foči, za svoju platu. Pa makar bila i minimalac. Pokaži dosljednost. Sve drugo je, da prostiš, pijačarska priča. I gola laž koju prodajete i sebi i drugima, svaki dan dok putujete na posao u grad koji mrzite, a bez kojeg ne biste mogli preživjeti.
>>Svako jutro ista slika. Kolona automobila, iz Istočnog Sarajeva, Foče, Pala, gmiže prema gradu. Spuštaju se niz Vraca, ulaze preko Kule, probijaju se kroz gužvu na Stupu. Dolaze na posao. U Sarajevo. U federalno, mrsko, "teheransko" Sarajevo. U devet su već za svojim radnim stolovima. U Parlamentu Bosne i Hercegovine. U nekom ministarstvu. U kliničkom centru. U banci na Marijin Dvoru. U nekoj IT firmi koja masno plaća. Tu su, u srcu sistema koji preziru iz dna duše. Tu zarađuju hljeb kojim hrane svoju djecu, otplaćuju kredite za stanove u Lukavici i pune rezervoare da bi se vikendom odvezli na Jahorinu i psovali sve "tursko" i "*****sko". Ovo nije fenomen, ovo je dijagnoza. Dijagnoza teške, kliničke hipokrizije. Dok sjede na poslu koji im je omogućila država Bosna i Hercegovina, oni sanjaju o njenom nestanku. Dok im plata liježe sa pozivnog broja 033, oni na Fejsbuku šeruju Vučićeve govore i slave Dan Republike Srpske koji je Ustavni sud te iste države proglasio neustavnim. Ruka koja ih hrani, ruka Bosne, za njih je dušmanska. Grizu je halapljivo, svaki dan od osam do četiri, a onda je pljuju čim pređu entitetsku liniju. ka OU812<< Je sve rekao o tim divlje prokletim ljudima