Howard Feinstein o Panorami na SFF-u

Često me pitaju koji su kriteriji izbora, odnosno šta je zajednički nazivnik filmova u Panorami.

Hmmm. Pa, nisu eksperimentalni, niti su tipični poput međusobno zamjenjivih filmova koji igraju u kinu u obližnjem tržnom centru: negdje su između. (Čvrsto vjerujem, ne samo u odavanje počasti najboljim filmovima već i u poštivanje publike time što ću ih odvesti od uobičajenog, izvući iz samozadovoljstva, obraćajući im se otvoreno, ne s visine, nego kao sebi ravnima.)

Kao što mnogi od vas znaju, konvencija narativnog filma je proizvoljna, jer je usvojena i prerađena u roku od dvadeset godina od prve filmske projekcije 1895. godine. Plan/kontraplan, linija pogleda, uvodni kadar: ništa nije apsolutno. Dok je1915. snimio svoj film RAĐANJE JEDNE NACIJE, američki reditelj D.W. Griffith toliko je razradio ove kodirane tehnike da niko osim avangardista nije pokušao ispričati filmsku priču na bilo koji drugi način.

Reditelji čija se djela nađu u Panorami uglavnom operiraju takvom filmskom gramatikom. Ipak, ono što ih izdvaja je kako se igraju tradicionalnim filmskim jezikom tako da se pojavi nešto novo. Njihova platna su negdje u zoni sumraka, između onog na šta smo navikli i onog što je izvan naših očekivanja. Poigravanje formom neizbježno znači ponovno ocjenjivanje sadržaja. Možda je ono što ove umjetnike čini autorima, barem prema pola vijeka staroj auteur teoriji: na materijal koji je već obrađen na mnogo načina, oni stavljaju lični pečat. A kako bi inače došli do novca?

Selekcija Panorame izvodi novi obrat s tim filmskim standardom, žanrovskim filmom, pop-kulturnoj manifestaciji konvencionalnog pripovijedanja. Nekoliko njih su road movies, ali ne baš tipični za taj prilično istrošen žanr.

THE FLY, ruskog reditelja Vladimira Kotta, film koji će otvoriti program, govori o kamiondžiji razapetom između svog slobodnog života na točkovima i provincijskog mira koji bi ga okruživao ako se počne brinuti o kćerki za koju ranije nije znao. LAILA’S BIRTHDAY palestinskog autora Rashida Masharawija je studija o bivšem sudiji iz Ramale, koji se suočava sa užasom dok kroz grad vozi taksi. Još jedan film dobrim dijelom smješten u automobil, GOODBYE SOLO Amerikanca Ramina Bahranija, priča nam o starcu koji je riješen da izvrši samoubistvo i o mlaĎem afričkom imigrantu, vozaču koga unajmi i koji ga pokušava spriječiti u toj nakani. Čak i značajni dijelovi kazahstanskog filma SONGS FROM THE SOUTHERN SEAS Marata Sarulua nosi oznake road filma, posebno putovanje protagoniste motociklom kroz provinciju, kad se stvari zakompliciraju, kao i, na širem planu, peripatetička historija etničkih Kazahstanaca i ruskih pridošlica.

A neobični obrati su i u najpopularnijem žanru, u ljubavnoj priči. U japanskom filmu LOVE EXPOSURE Siona Sonoa, mladi protagonista beznadežno je zaljubljen u djevojku iz svoje religiozne vizije, baš kao što je i film zaljubljen u vlastitu camp viziju. ANOTHER MAN švicarskog reditelja Lionela Baiera ažurira, a kasnije podriva, romantične komedije tipa Hepburn-Tracy, kad jedan filmski kvazikritičar postane opsjednut pravom kritičarkom, intelektualnom kučkom koja ga nipodaštava i nadmudruje. U filmu ANTICHRIST danskog adulte terrible Larsa von Triera, nakon smrti djeteta, intenzivno seksualan bračni par upada u svijet skoro negledljivog sadizma. Kratki film IN THE THEME Ruskinje Olge Popove istražuje dinamiku odnosa dviju lezbijki, osoba koje se rijetko trodimenzionalno prikazuju na filmskom platnu.

Imamo i psihološke horor-filmove koji taj žanr izvrću naglavačke. U filmu FEAR ME NOT, danskog reditelja Kristiana Levringa, izvrsni Ulrich Thomsen igra bogatog, civiliziranog čovjeka koji dozvoljava da njegovi unutrašnji demoni toliko izbiju na površinu da počne mučiti suprugu i kćerku. MORFIJ, kostimirani film ruskog reditelja Alekseja Balabanova, prati jednog seoskog ljekara i njegovu medicinsku sestru kako propadaju u zastrašujući svijet teških ovisnika. U meksičkom filmu PARQUE VIA autora Enriquea Riveroa, kućepazitelj, uplašen vanjskim svijetom počinit će stravično djelo u strahu od otkaza. U drugom meksičkom filmu, DANIEL & ANA Michaela Franca, prisiljavanje na incestuozan čin od strane otmičara, najavljuje polagani mentalni raspad jednog tinejdžera koji gleda groteskno zlostavljanje svoje voljene sestre. NATIVE DANCER, kazahstanske rediteljice Guke Omarove u kojem svijet duhova utječe na one profanije među nama je priča o iscjeliteljici i kazni koju nameće vulgarnim plaćenicima koji uznemiravaju i njen i živote ljudi oko nje.

Da ne spominjemo zatvorske drame, poput japanskog filma VACATION Hajimea Kadoija, u kojem jedan zatvorski stražar mora birati između prijateljstva sa zatvorenikom osuđenim na smrt i slobodne sedmice za medeni mjesec. BRONSON, film Nicolasa Windinga Refna (još jedan Danac), priča je o Britancu s najdužim zatvorskim stažom, bokseru čije je nasilje nezaustavljivo. Da malo pretjeram, kvazi-zatvorskim dramama smatram još dva filma koji nisu smješteni u takve institucije: čileanski film THE MAID Sebastiana Silve, o kućnoj pomoćnici iz unutrašnjosti koja je skoro zatočena u luksuzni dom bogate gradske porodice s kojom živi, i kratki američki film SECOND GUESSING GRANDMA Boba Giraldija, o mladom geju koji se pokušava javno deklarirati osamdesetih godina prošlog vijeka.

I to je, dragi moji prijatelji i odani gledaoci, suština onoga što otprilike definira Panoramu.

Selektor: Howard Feinstein

Opširnije o filmovima

radiosarajevo.ba