Hasib Ramić: Mađioničar iz sarajevske mahale

Javna ustanova Muzej Sarajeva 15. januara u Maloj galeriji u Brusa-bezistanu, otvorila je tematsku izložbu pod nazivom 'Karađoz i mađioničar'.

Riječ je o veoma zanimljivoj kolekciji Hasiba Ramića, sarajevskog glumca, zabavljača i mađioničara. Kolekcija je zanimljiva iz više uglova, jer govori o jednom umjetniku, o jednom vremenu i načinu zabavljanja koji je davno iščezao.

Rekviziti i lutke, stare stotinjak godina, prvi put su izložene u javnosti, a izložba će ostati otvorena do 10. februara.

Mađioničarski trikovi Hasiba Ramića (Foto: Muzej Sarajeva)

O Hasibu Ramiću...

Hasib Ramić je rođen 1880. godine na Vratniku u Sarajevu. Završio je mekteb sa odličnim uspjehom.

Gledajući mađioničare u Sarajevu stvorila se želja da i sam postane jedan od nji. Jednom prilikom, za vrijeme gostovanja jednog mađioničara u sarajevskoj kafani, kroz rupu na tavanici je virio i posmatrao šta ovaj radi. Kopirao ih je i pokazivao prijateljima, a zatim i odraslima.

Mađioničarski trikovi Hasiba Ramića (Foto: Muzej Sarajeva)

Sam je izrađivao svoje rekvizite koje je koristio na predstavama. Ramić je bio izuzetno popularan, ne samo u Sarajevu, već i puno šire. Umjetničko ime mu je bilo Muhamed, ali je bio poznat kao Karađoz (kara-goz = crno oko) po imenu glavnog lika u pozorištu sjenki Karađoz.

Umro je 1942. godine kao srčani bolesnik.

O predstavi Karađoz...

Ramić je imao i partnerku koja se zvala Nata. Predstave su sastojale iz dva dijela i to:

- Mađioničarske vještine: hipnoze i telepatije
- Pozorište sjenki Karađoz

Neka dođe svaki koji šalu i umjetnost voli
Ali nek ne krivi mene ako koga trbuh od smjeha zaboli
Svako vrijedno djete koje u školu ili na zanat ide
Smije moliitiroditelje da predstavu posjete i vide
Svi gajdaši nek ranije na akšamluk pođu
Kuharice nek operu suđe i kuhinju neka lijepo srede
Pa gospođu svoju lijepo neka mole da i njih povede
Vidjeti za vjerovati kakve će se šale predstavljati
Tko se slatko ne nasmije taj će bakšiš da dobije

Dio teksta sa jednog Ramićevog plakata

Pozornica na kojoj su se prikazivale ove animacije sa lutkama bila je široka 1m, a visoka oko 60 centimetara. Po­zo­rište sjen­ki, na­zi­va­no po nje­go­vom glav­nom ju­n­a­ku Ka­rađo­zu, u naše kra­je­ve do­nije­li su Tur­ci, ali nje­go­vi ko­rije­ni po nekima sežu iz Kine, po drugima iz Indije, dok je po nekima to priča iz Sirije.

Le­gen­da go­vo­ri o to­me ka­ko su za vri­je­me grad­nje dža­mi­je u Bru­si, među bro­j­nim rad­nici­ma bi­la i dva pri­ja­tel­ja, Ka­rađoz i Ha­dži­vata, du­ho­vi­te priča­li­ce i šalivžjivdži­je. Umje­sto da ra­de, oni su po ci­je­li dan ani­mi­ra­li i zabavl­ja­li pri­sut­ne rad­nike priča­jući ša­le i tako je gradnja džamije u potpunosti stala.

Sultan Orhan, vidno bijesan, naredio je njihovo pogubljenje. Kasnije ih je, po savjetu najbižih saradnika, 'oživio'. Tako su njihove likove načinili od kože i stavili iza provid­ne zavje­se da igraju kao da su živi.