Emmanuel Pahud: Flautista svjetskog ugleda – s razlogom!

Najpriznatiji svjetski flautista današnjice, Emmanuel Pahud, pred sarajevskom publikom opravdao je dodijeljeni mu epitet uvjerivši slušatelje da mu laskava titula pripada – s razlogom!

Nastup Pahuda ujedno je bio i koncert otvorenja 28. Sarajevskih večeri muzike, koje već tradicionalno, na koncertni podij dovode najprestižnija imena iz domene umjetničke muzike.

Piše: Lana Šehović

Trending

Ovo je Barbarezov spisak za Njemačku i Nizozemsku: Pozvana tri nova igrača

Premda je ostatak festivalskog programa također usmjeren ka muzičkom izražaju čija je odlika istinski umjetnički kvalitet, prvi koncert u kišnoj noći 8. maja, predstavljao je više nego li briljantnu uvertiru u sve ono što publika može očekivati tokom festivalskih dana koji slijede.

No, vratimo se nastupu Emmanuela Pahuda koji je publiku podigao na noge! Vrsni flautista, čije su interpretacije kritičari The Guardiana nazvali "majstorskim", iza sebe ima bogatu umjetničku karijeru i bogatu diskografiju koja uključuje suradnju s renomiranim kućama EMI Classics, Musiques Suisses, Auvidis Valois te Warner Classics, za sarajevsko predstavljanje odabrao je kompozicije koje su njegovom talentu omogućile da zablista u punom sjaju.

Koncert je otvorio Andante C-dur K 315 za flautu i orkestar Wolfganga Amadeusa Mozarta, djelo koje karakterizira umilna melodijska linija, koja međutim pred interpretatora postavlja izvodilačko umijeće zavidne visine, počev od osjećaja za profinjeni zvukovni balans pa do discipline skupnog muziciranja sa orkestrom. Pahuda je u njegovoj umjetničkoj viziji vjerno pratio orkestar Sarajevske filharmonije, predvođen istančanom dirigentskom rukom Evana Alexisa Christa, pokazavši se ravnopravnim partnerom u umjetničkom dijalogu sa flautističkom zvijezdom.

Počastivši prisutne interpretacijom obojenom iskustvom i hvale vrijednim muzikalitetom, Pahud je slušatelje uveo u zvučnu dimenziju okarakteriziranu najsuptilnijim nijansama koje jedan instrument može posjedovati.

Koncert je nastavljen zapaženm nastupom Sarajevske filharmonije koja je svoj umjetnički potencijal iskazala izvedbom svite L’Arlesienne br. 2 proslavljenog francuskog kompozitora Georgesa Bizeta. Nastup orkestra predvođen umijećem dirigenta američkog porijekla, kojeg umjetnička kritika smatra jednim od vodećih u svojoj generaciji, djelovao je suvereno i sigurno.

Alexis Christ izvukao je zvukovni maksimum iz orkestarskog aparata koji je pažljivo slijedio njegove dirigentske kretnje. Pažnju publike privukli su i zvukovno izbalansirani istupi odličnih flautista Sarajevske filharmonije, zatim gotovo opipljiv muzički dijalog vođen između harfe i flaute u trećem stavku svite (Minuet), ali i uspješno ostvaren zvukovni volumen četvrtog stavka (Farandole) kojeg je publika u koncu nagradila gromoglasnim aplauzom.

Vrhunac večeri predstavljala je Fantasie brillante sur Carmen za flautu i orkestar François Bornea u kojoj su Sarajevska filharmonija i Emmanuel Pahud ponovo udružili svoje umjetničke energije. Djelo izgrađeno na nekim od najljepših motiva Bizetove opere Carmen, svojim muzičkim sadržajem predodređeno je da osvoji srce publike, međutim ukoliko se muzički sadržaj realizira kroz perfektnu izvedbu onda je moguće govoriti o potpunom umjetničkom iskustvu. Doživljaj koji je Emmanuel Pahud priredio karakteriše rafinirani ton, mekoća lijepo oblikovanih melodijskih linija, ali i zadivljujuća flautistička tehnika koja je prisutne ostavila bez daha. U izbalansiranom odnosu sa orkestrom Pahud je prezentirao koncertantne dispozicije svog instrumenta u blistavosti kakvoj se na flauti mogu približiti samo odabrani.

Gotovo pa nestvarnu lakoću izvođenja bravura publika je prepoznala i nagradila ovacijama koje su rezultirale s dva bisa. Prvi bis predstavljao je ponovnu izvedbu isječka iz Fantasie brillante sur Carmen dok je drugi protekao u znaku komada za solo flautu Syrinx Claudea Debussya. Eterični zvuk Syrinxa zaključio je više nego li uspješno muzičko veče koje je u potpunosti, rekli bi smo, opravdalo očekivanja slušatelja.