Edin Avdagić o predstavi "Poljubac žene pauka": Odnos između dva čovjeka je uvijek najaktuelniji

Na sceni Teatra 071 u subotu, 23. maja, od 20 sati premijerno će biti izvedena predstava Poljubac žene pauka, rađena prema istoimenoj noveli i dramskom tekstu Manuela Puiga te filmskom scenariju Leonarda Schradera, a u režiji Alena Šimića.

Riječ je o drami iz 1976. godine čija je radnja smještena u zatvorsku ćeliju u Buenos Airesu za vrijeme vojne diktature, a prati dvojicu zatvorenika koji kroz razgovore i filmske priče pronalaze bijeg od stvarnosti i razvijaju neočekivano prijateljstvo.

Zanimljive promjene

Uz Dinu Sariju, u predstavi igra Edin Avdagić, koji je uoči premijere govorio za portal Radiosarajevo.ba.

Trending

Svjedokinja na suđenju Kunarcu za zločine u Foči: "Čula sam vrisak udaljen do 150 metara od kuće"

S obzirom na to da je riječ o novoj postavci komada, kojeg su radili prije 10 godina, naš sagovornik nam je otkrio šta se to promijenilo u odnosu na prvo igranje.

"Deset godina je stvarno neko vrijeme koje čovjeku znači, pogotovo u ovom periodu kad je malo zreliji. Uvijek je inspirativno iskustvo, jer ne bismo ni radili da nije zanimljivo. Sa te vremenske tačke djelimično drugačije gledamo na sebe, pa samim tim i ono što smo pročitali i igrali evo već prije 10 godina.

Prije oko 22h

"Poljubac žene pauka" u Teatru 071: Priča o prijateljstvu iza zatvorskih rešetaka

Bar ja mislim da sam suštinskije vidio odnos između ta dva lika, te neke lomove, načine na koji se moj karakter, koji je u početku jako racionalan, drži u glavi, ne daje emotivno ništa od sebe. Čak ni sebi ne priznaje neke svoje emocije. Živi u svom raciju, živi za tu neku svoju ideju koja je utopijska po mom mišljenju, ali to je njegova stvar.

S moje tačke gledišta, mogu reći da je bilo dosta drugačije. Imali smo neke promjene koje su meni, floskuralno rečeno jako zanimljive, iz razloga što su naše lične i mislim da samo nešto što je meni zanimljivo ja mogu ispričati vama ili bilo kome drugom. Sve ostalo je neki posao, nema veze s radošću, što jeste u stvari glumačka igra", rekao je Avdagić za portal Radiosarajevo.ba.

Otkrio nam je Avdagić više o svom liku Valentinu, te koliko se pronašao u njemu.

"Moj lik je jako ekstreman. Učestvujem u nekim atentatima na ljude, za koje on smatra da je potrebno ubiti, odnosno izvršiti atentat, što je nevjerovatno ekstreman čin.

Nisam nikad za takvu vrstu rješenja bilo čega, ali naravno da sam uspio pronaći neku vrstu bunta u sebi kakav on ima za tu neku ideju, a uvijek je iza tih političkih aktivista, pogotovo tako ekstremnih, neka ideja pravde, ideja jednakosti među ljudima, što sve nas zna zaboljeti na nekim stvarima koje su u našem drustvu vrlo česte, počevši od svih strukturalnih sistema.

Bilo čega da se dotaknemo imamo razne vrste nepravdi, nejednakosti, protekcija nečega i protiv toga se ovaj lik u stvari bori, samo na jedan vrlo surov način. Ne mogu reći da ga podržavam, ali da može čovjek nekad prepoznati u sebi to, može", kazao je ovaj glumac.

Dijametralno suprotne ličnosti

Predstava istražuje moć humora i pripovijedanja kao sredstva preživljavanja, granice slobode te odnos političkog i ličnog. Sve ono što je aktuelno i danas.

"Ono što je uvijek najaktuelnije je odnos između dva čovjeka. U ovom slučaju je fokus na ljudima u ekstremnoj situaciji kojoj su izloženi samoći, osuđeni jedan na drugog, osuđeni od sistema da su u zatvoru zbog svojih različitih postupaka. Svakako su dijametralno suprotne ličnosti. Jedan je potpuno emotivan, drugi je zatvoren tip, racionalan, bez ikakvih mogućnosti da se otvori, dok nedobije povjerenje. Uvijek se radi o povjerenju.

Ne bih slao nikakvu poruku ni govorio šta je bitno. Bitno je da ljudi dođu na predstavu i vide. Nekoga jedan pokret ili jedna replika može pokrenuti da bude drugačiji prema nekom drugom u svom životu", istakao je Avdagić.

Dugogodišnje poznanstvo i prijateljstvo s kolegom Dinom Sarijom mu je predstavljalo olakšavajuću okolnost u radu na predstavi.

"Veliko je to olakšanje. Naravno da je bilo i nekih nesuglasica u smislu konstruktivnog rada unutar predstave, što je sasvim normalno. Bliskost vam omogućava da budete slobodniji i ne budete zatvoreni unutar nečega. Nije vam samo kolega, nego i prijatelj. Time možete biti slobodniji što može donijeti i dobre i loše strane. Možete biti iskreniji, a samim tim i preći neke granice koje u drugačijim okolnostima ne bi", jasan je naš sagovornik.

Samoj atmosferi mnogo će doprinijeti i intimni prostor Teatra 071.

"Mi smo radili ovo u Kamernom teatru, koji je isto tako jako intiman. Ovo je još intimnije. Mi smo nekih 20-30 centimetara od publike. Svaki udisaj je znak. Sve se može tumačiti. Samim tim morate biti oprezniji u izboru sredstava – kad, šta i kako uraditi, a opet da ne izgubite ono što je osnova, a to je spontanost, da ne lažete sebe pa ni onoga ko gleda.

Vrlo je specifičan prostor i odlična ideja da se napravi teatar sa ovim nekim konceptom", zaključio je Avdagić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

Dramatizaciju i scensku adaptaciju potpisuje Darko Lukić, scenografkinja i kostimografkinja je Adisa Vatreš Selimović, fotograf je Velija Hasanbegović a dizajn plakata Almir Mazalović.

Komad je s engleskog preveo i dramaturški priredio Darko Lukić.

Premijerno izvođenje je rasprodano, a reprize su zakazane za 24. i 25. maj s početkom u 20 sati.

Ulaznice se mogu kupiti isključivo online, putem platforme karter.ba.