"Don't cry for me, Sarajevo": Poruka koju je Susan Sontag ostavila Sarajlijama

U Sarajevu je premijerno prikazan dokumentarni film "Don't cry for me Sarajevo – Susan Sontag u Sarajevu", kojeg je režirao Nihad Kreševljaković.

Pozorište mladih je izabrano za mjesto tog događaja iz razloga što je, upravo premijera predstave "Čekajući Godoa", producirana u ratnom Sarajevu 1993. godine, u režiji Susan Sontag, održana u tom pozorištu, koje je, zajedno s Festivalom MESS, bilo producent te predstave.

U filmu 13 sudionika i sudionica njenog boravka i rada u Sarajevu, kroz razgovor i sjećanje pokušavaju ispričati svoje intimne priče o ratu, umjetnosti nastaloj u periodu opsade, o Susan Sontag i njenom značaju, te o smislu stvaranja teatra u vremenu razaranja.

Reditelj Nihad Kreševljaković ističe da su tim filmom "željeli kroz sjećanja sudionika ukazati na važnost koju je umjetnost imala za građane i građanke Sarajeva".

"Susan Sontag, koja je sa razlogom postala počasna građanka Sarajeva, uvijek je ukazivala na to da su fenomen tog ratnog vremena ustvari bili ljudi s kojima je ona radila. Susan Sontag, osoba koju su nazivali posljednjom intelektualkom, bila je jedna od rijetkih koja je shvatila da je ono što se odvija u Sarajevu početak jednog novog vremena, te je među prvim rekla da se u Bosni odvija genocid koji svijet mora zaustaviti. Kroz priču o njoj govorimo o nama i kroz priču o nama govorimo o njoj. Poruka koju je ostavila Sarajlijama i Sarajkama, na razglednici koju su Bojan i Dada zajedno sa njom napravili je ujedno i naslov ovog filma", kazao je Kreševljaković.

Na premijeri je bila prisutna ekipa filma te sudionici i sudionice filma, ali i drugi ljudi s kojima je Susan Sontag sarađivala i privatno se družila tokom svog boravka u opkoljenom Sarajevu.