Defekacija na sceni i pitanje samilosti

Prikaz predstave 'O Pojmu lica, po pitanju Sina Božijeg'

Piše: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba

Kada život čovjeka postavi pred najteža iskustva, postavlja se pitanje - gdje je taj Pastir, onaj kojem se molimo i koji svojom dobrotom oduzima grijehe svijeta. Gleda li nas? Hoće li nam pomoći? Postoji li samilost?

Filozofska pitanja o Isusovom liku koji svojom univerzalnom žrtvom i svojom blagošću daje snagu milionima vjernika, redatelj Romeo Castellucci postavlja kroz realističku scenu u dnevnom boravku oca i sina. Otac je star, nemoćan, tijelo ga izdaje, gubi kontrolu nad tjelesnim funkcijama. Sin je posvećen ocu, pun ljubavi i razumijevanja, ali postepeno gubi kontrolu nad svojim emocijama. Dijalog je pojednostavljen i sveden na očevo konstantno 'Izvini, izvini, žao mi je...' i sinovljeno 'Ma ništa, ništa, sad ćemo to srediti...'.  Brutalni realizam iznesen kroz trostruki čin defekacije na sceni u prvih dvadeset minuta (pojačan i adekvatnim sumpornim mirisom koji se tom prilikom širio gledalištem) i publiku stavlja pred veliko iskušenje - napustiti predstavu ili ostati? 

Nakon što je iz dvorane Narodnog pozorišta izašlo nekoliko desetaka razočaranih, oni koji su ostali u svojim sjedištima postali su svjedocima jedne od najveličanstvenijih produkcija na ovogodišnjem Messu.

Grandiozan portret Isusa (reprodukcija djela Antonella de Messine) gleda nas sa razumijevanjem, nepomično i stameno. Ne može ga uništiti ni kamenovanje koje u predstavi uprizoruje grupa djece što ručnim granatama gađaju ogromni portret, uz zaglušujuće zvučne efekte kompozitora Scotta Gibbonsa (stalnog umjetničkog saradnika redatelja Romea Castelluccija). Međutim, ono što urušava njegovu postojanost dešava se iznutra. Veliki portret počinje da se cijepa i otpada, otrkivajuću ogroman natpis 'You are (not) my shepherd' (Ti (ni)si moj pastir).

Kontraverza

O predstavi 'O Pojmu lica, po pitanju Sina Božijeg' mnogo se govorilo u pozorišnoj javnosti širom svijeta. U nekim predominantno katoličkim zemljama gađali su je jajima, a pisalo se i da je predstavom veoma nezadovoljan bio i Papa Benedikt 16. 

No, kako će se kasnije ispostaviti, crkveni vrh svoje je kritike izrekao bez da je i pogledao predstavu, već samo na osnovu fame koju je o njoj plasirala jedna ekstremna grupa. Crkva je kasnije korigirala svoj zvanični stav.

"Religija nije centralno pitanje ove predstave, već čovjek, život, ljudska patnja. Odnos ljubavi između oca i sina je iznad religije. Pravi protagonist ove predstave je publika, a od njihovog pogleda zavisi hoće li to shvatiti kao predstavu o religiji ili o čovjeku", izjavio je za Radiosarajevo.ba glumac Sergio  Scarlatella i pojasnio "Tražiti značenje takvih odluka je delikatno, i zato Romeo Castellucci voli da svoje predstave ostavi otvorenima"

Koliko smo krhki i prolazni, koliko je tijelo nemoćno, a destrukcija neumitna podcrtavano je i kroz zvučni aspekt predstave. Kreće se od ne-scenskog, tjelesnog i organskog zvuka u prvom dijelu predstave, pa do artificijelne i tehnološki neumoljive, masivne i na momente zaglušujuće zvučnosti drugog dijela.

Gostovanje teatarske kompanije Societas Raffaello Sanzio sa predstavom 'O Pojmu lica, po pitanju Sina Božijeg' jedan je od onih događaja koji ulaze u antologiju Messa.