Tajna iz Dobanovaca: Šta su Milošević, Karadžić i Mladić dogovarali nakon genocida u Srebrenici (I)

Četrdeset dana nakon pada "sigurnih zona" UN Srebrenice i Žepe, te genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici, u objektu Vojske Jugoslavije (VJ) u Dobanovcima kod Beograda održan je sastanak najvišeg političkog i vojnog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i Republike Srpske (RS). 

Piše: Dr. sci. Almir Grabovica* 

Za istim stolom sjedili su predsjednik Srbije Slobodan Milošević, predsjednik RS Radovan Karadžić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (GŠ VRS) Ratko Mladić, načelnik Generalštaba VJ Momčilo Perišić, kao i drugi najviši srpski politički i vojni predstavnici. 

Trending

Srbijanski pisac Stefan Simić: Danas spuštam glavu pred žrtvama Srebrenice

Među učesnicima sastanka nalazili su se i pojedinci koji su kasnije pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju pravosnažno osuđeni za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge najteže zločine počinjene tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. 

Sastanak je održan 25. augusta 1995, u trenutku kada su posljedice pada Srebrenice i Žepe već bile poznate, odnosno kada su razmjere genocida nad Bošnjacima postajale sve jasnije međunarodnoj javnosti i kada se politička i vojna situacija RS ubrzano pogoršavala. Nekoliko sedmica ranije Hrvatska vojska je porazila vojsku Republike Srpske Krajine (RSK). Armija Republike Bosne i Hercegovine u sadejstvu s Hrvatskom vojskom i Hrvatskim vijećem odbrane je preuzimala inicijativu na ratištu u zapadnoj Bosni. Deblokiran je Bihaćki okrug. Vojnički su poražene snage Fikreta Abdića koje su do tada aktivno sarađivale sa srpskim agresorom. Međunarodni pritisak na Beograd i Pale postajao je sve snažniji. Srbima je bilo jasno da se rat približava završnoj fazi i da će dotadašnju politiku morati prilagoditi novim okolnostima. 

Posebnu važnost ovog sastanka predstavlja "Zabeleška sa sastanka predstavnika najvišeg političkog i vojnog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske". Za razliku od javnih govora, političkih saopćenja ili ratne propagande, riječ je o internom zapisniku nastalom bez namjere da bude dostupan javnosti. Radi toga ovakvi dokumenti imaju izuzetnu historiografsku vrijednost. Oni omogućavaju uvid u način na koji su najviši nosioci političke i vojne vlasti, daleko od kamera i javnih nastupa, procjenjivali stvarno stanje na ratištu, raspravljali o teritorijalnim pitanjima, odnosima između Beograda i Pala te mogućnostima okončanja rata. 

Prije 1 dan

Stručnjaci za sigurnost: Deklaracija NSRS - nastavak hibridnog djelovanja Srbije protiv države BiH!

Analiza sadržaja "Zabeleške" pokazuje da su Srebrenica, Žepa i Goražde u tim razgovorima prvenstveno posmatrani kroz prizmu teritorijalnih interesa i političkih pregovora. Sudbina desetina hiljada civila, koji su u tim enklavama tražili zaštitu pod okriljem Ujedinjenih nacija, gotovo da nije bila predmet rasprave. Umjesto suočavanja s posljedicama genocida i drugih masovnih zločina, razgovori su bili usmjereni na vojni položaj, pregovaračke strategije i očuvanje političkih interesa. 

U tome leži historijski značaj ovog dokumenta. On ne govori samo o događajima iz augusta 1995, nego razotkriva način razmišljanja srpskog političkog i vojnog vrha u završnoj fazi rata. "Zabeleška" iz Dobanovaca pokazuje kako su se iza zatvorenih vrata donosile procjene i odluke koje su imale dalekosežne posljedice za Bosnu i Hercegovinu, potvrđujući da su pitanja teritorije i političke moći potiskivala ljudsku dimenziju rata i stradanje civilnog stanovništva. 

Dobanovci – mjesto suočavanja s posljedicama ratne politike 

Sastanak u Dobanovcima nije održan slučajno niti u politički mirnom periodu. Naprotiv, održan je u jednom od najdramatičnijih trenutaka srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu. Krajem augusta 1995. političko i vojno rukovodstvo SRJ i RS bilo je suočeno s činjenicom da se odnos snaga na ratištu ubrzano mijenja i da dotadašnja strategija više ne daje rezultate. 

Pad "sigurnih zona" Srebrenice i Žepe, praćen genocidom u Srebrenici i drugim teškim zločinima počinjenim nad Bošnjacima, nije donio očekivanu političku prednost rukovodstvu RS. Naprotiv, izazvao je snažnu međunarodnu reakciju, dodatno izolirao političko rukovodstvo na Palama i pojačao pritisak na Beograd. Istovremeno, vojni i politički slom RSK u operaciji HV "Oluja" pokazao je da se ravnoteža snaga na prostoru bivše Jugoslavije nepovratno mijenja.

U takvim okolnostima više nije bilo moguće razgovarati o nastavku rata na isti način kao prethodnih godina. U Dobanovcima se otvoreno raspravljalo o ograničenim vojnim mogućnostima, potrebi prihvatanja političkog kompromisa i sve izvjesnijem mirovnom procesu. Sadržaj "Zabeleške" pokazuje da su učesnici sastanka bili svjesni kako nastavak agresije više ne može osigurati ostvarenje ranije postavljenih političkih i teritorijalnih ciljeva. 

Posebno je značajno što se sastanak održao u objektu VJ uz prisustvo najvišeg državnog, vojnog i političkog rukovodstva Srbije i RS. Sama ta činjenica potvrđuje intenzitet međusobnih konsultacija u završnoj fazi rata i predstavlja važan historijski pokazatelj političke i vojne povezanosti Beograda i Pala u periodu kada su se donosile odluke koje su neposredno prethodile mirovnim pregovorima. 

Uprkos svijesti o pogoršanju vojnog položaja, razgovori vođeni u Dobanovcima pokazuju da je fokus učesnika ostao prvenstveno na teritorijalnim pitanjima, pregovaračkim pozicijama i političkim interesima. Stradanje civilnog stanovništva, posljedice genocida u Srebrenici i humanitarna katastrofa koja je zahvatila istočnu Bosnu gotovo da nisu bili predmet ozbiljne rasprave. Ta disproporcija između razmjera počinjenih zločina i tema kojima se bavio politički i vojni vrh predstavlja jednu od najznačajnijih poruka ovog dokumenta. 

Jedan od najznačajnijih dijelova "Zabeleške" odnosi se na raspravu o budućem političkom uređenju Bosne i Hercegovine i mogućim teritorijalnim rješenjima. U tom kontekstu Slobodan Milošević govori o istočnobosanskim enklavama – Srebrenici, Žepi i Goraždu – iznoseći stav koji predstavlja jedan od najupečatljivijih dijelova cijelog dokumenta. 

Govoreći o mogućim pregovorima i razmjeni teritorija, Milošević je rekao da bi "trebalo nešto ponuditi muslimanima što je njima važno, a oni bi dali nama nešto za šta smo mi posebno zainteresovani. Tu se, naravno, ne misli na enklave. One inače nemaju nikakvu perspektivu. One tri u istočnoj Bosni (Srebrenica, Žepa i Goražde) bi se 'istopile' u srpskom okruženju i bez borbe." 

Ove riječi izgovorene su 25. augusta, svega četrdeset dana nakon genocida u Srebrenici i nekoliko sedmica nakon pada Žepe. Upravo zbog vremena u kojem su izrečene imaju izuzetnu historijsku težinu. U trenutku kada je međunarodna javnost tek počinjala otkrivati razmjere zločina počinjenih nad Bošnjacima, u Dobanovcima se o tim prostorima nije raspravljalo kao o mjestima masovnog stradanja, nego kao o elementima budućih političkih pregovora i teritorijalnih kalkulacija. 

Posebno je indikativna tvrdnja da "sigurne zone" "nemaju nikakvu perspektivu". Ona ne predstavlja samo procjenu vojne situacije, već odražava način razmišljanja u kojem se sudbina čitavih zajednica posmatra kroz prizmu političke i teritorijalne koristi. Posebno je značajno da je takva procjena iznesena nakon što je međunarodnim sudskim i istražnim procesima već počelo utvrđivanje razmjera zločina počinjenih nakon pada Srebrenice. 

Za stanovnike Srebrenice, Žepe i Goražda te "sigurne zone" UN nisu bile političke kategorije niti pregovarački instrumenti. To su bili njihovi domovi, mjesta u kojima su živjele njihove porodice i posljednja utočišta u kojima su vjerovali da će zaštita UN spriječiti novo stradanje. "Zabeleška" iz Dobanovaca predstavlja dragocjen historijski izvor, jer pokazuje koliko je dubok bio jaz između stvarnosti ljudi koji su pokušavali preživjeti rat i agresiju i načina na koji su politički centri moći posmatrali njihovu sudbinu. 

U historiografskom smislu, vrijednost ovog dijela dokumenta nije samo u sadržaju Miloševićeve izjave, nego i u činjenici da ona potvrđuje kako su pitanja teritorije i političke kontrole ostala dominantna čak i nakon događaja koji su nepovratno promijenili tok rata i obilježili evropsku historiju kraja 20. stoljeća. Zbog toga "Zabeleška" predstavlja jedan od ključnih izvora za razumijevanje političke logike koja je pratila završnu fazu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. 

Pad RSK i njegov utjecaj na političku poziciju rukovodstva RS 

Jedna od ključnih tema sastanka u Dobanovcima bila je analiza posljedica vojnog sloma RSK nakon "Oluje". Taj događaj nije predstavljao samo poraz srpskih pobunjeničkih snaga u Hrvatskoj, već je iz temelja promijenio političke i vojne odnose na prostoru bivše Jugoslavije. Za rukovodstvo u Beogradu i na Palama postalo je jasno da dotadašnja strategija više ne može osigurati ostvarenje postavljenih ciljeva.

U tom kontekstu Slobodan Milošević otvoreno kritikuje političko i vojno rukovodstvo RSK, smatrajući da je način na koji je izgubljena Krajina nanio ozbiljnu političku štetu ukupnoj srpskoj pregovaračkoj poziciji. Posebno je upečatljiva njegova ocjena: "Sramna bežanija iz Republike Srpske Krajine od Tuđmana je napravila Napoleona." 

Ova izjava ne govori samo o njegovom viđenju "Oluje", već i o načinu na koji je procjenjivao međunarodne posljedice tog poraza. U središtu njegove analize nisu stradanja i egzodus civilnog stanovništva, nego gubitak političke inicijative, slabljenje pregovaračke pozicije i promjena odnosa snaga u korist Hrvatske i Bosne i Hercegovine. 

01.07.26. 17:30

Upoznali se tokom agresije: Švedski vatrogasac nakon 33 godine pronašao prijatelja iz Goražda

Istovremeno, u sadržaju "Zabeleške" može se uočiti nastojanje da se odgovornost Beograda za događaje u Krajini umanji ili prebaci na tadašnje krajinsko rukovodstvo. Takav pristup pokazuje da se već u augustu 1995. vodila politička borba za tumačenje odgovornosti za ratne poraze, što je imalo značajan utjecaj i na kasnije političke narative. 

Operacija "Oluja" u Dobanovcima se, stoga, nije posmatrala kao izolirani vojni događaj. Ona je predstavljala prekretnicu nakon koje postaje očigledno da će nastavak rata biti vođen u bitno drugačijim okolnostima. Milošević je koristio pad Krajine kao argument kojim nastoji uvjeriti rukovodstvo RS da prihvati novu političku realnost i ozbiljno razmotri mogućnost mirovnog sporazuma...

(Sutra: Sukob političkog pragmatizma i ratnih ambicija: "Nama treba živ narod, a ne istorija.") 

*Autor je naučni saradnik Univerziteta u Sarajevu (UNSA) – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarondog prava.