Suljagić i Mujanović za Jerusalem Post nakon sramnog Dodikovog intervjua: "Za početak..."

"Za svakoga ko imalo poznaje zapadni Balkan od 1990-ih, Milorad Dodik je sinonim za šovinizam, ksenofobiju i povijesni revizionizam. Blizak saradnik Vladimira Putina, srbijanskog tvrdolinijaškog nacionalističkog predsjednika Aleksandra Vučića te austrijske, mađarske i francuske krajnje desnice, između ostalih, dugogodišnji političar bosanskih Srba danas je ekstremist bez premca u Europi.

Upravo iz tog razloga odluka The Jerusalem Posta da objavi poduži intervju s Dodikom (14. juna) – u kojem se on upušta u nesvakidašnju zapaljivu sektašku retoriku protiv bošnjačke zajednice u Bosni i Hercegovini, trivijalizira jedinstveni užas holokausta i negira činjenice o genocidu u Srebrenici."

Napisali su ovo, u zajedničkom tekstu za The Jerusalem Post, dr. Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, te dr. Jasmin Mujanović, viši nerezidentni saradnik na Institutu Newlines.

Trending

Ekstremna desnica u Francuskoj ostvarila je historijski uspjeh, ali daleko je od gotovog

"Za početak", pišu oni, "doslovno nijedan aspekt Dodikovih tvrdnji tokom ovog intervjua nije činjeničan. Svaki pojedini odlomak sadrži barem jednu veliku izmišljotinu, a većina ih sadrži nekoliko odjednom.

Već u prvom odgovoru lažno tvrdi da se genocid u Srebrenici, inače pravno utvrđena činjenica o kojoj je više puta presuđivao Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY), 'ne može nazvati genocidom'. Lažno tvrdi da su 'mjerodavni stručnjaci... utvrdili da se nije radilo o genocidu' kada se praktički cijela svjetska akademska zajednica slaže ne samo oko činjenica o genocidu u Srebrenici nego i o široj genocidnoj prirodi srpskog nacionalističkog nastojanja u Bosni tijekom 1990-ih."

"Genocid u Srebrenici je najmukotrpnije naučno dokumentiran zločin u modernoj historiji. Desetljećima duga iskapanja i dokumentiranje više od 8372 žrtve genocida, sve ubijene tokom nekoliko dana u julu 1995, naširoko su prepoznati kao instrumenti u razvoju savremenog DNK profiliranja i kriminalističke forenzike. Također imamo jasan prikaz genocida koji su počinili sami počinitelji u Vojsci bosanskih Srba. Znamo koliko je autobusa i goriva trebaloza prisilno premještanje bošnjačkog stanovništva, koliko je osoba trebalo za čuvanje zarobljenika, koliko je trebalo za izvršenje masovnih egzekucija, koliko je vozila trebalo za transport tijela do masovnih grobnica, te količinu opreme i osoblja korištenog za naknadno iskopavanje i ponovno pokapanje dijelova žrtava na desetke tercijarnih lokacija u pokušaju da se prikrije puni razmjer zločina.

17.06.24. 07:50

Imam iz Srebrenice: Snaga žrtava genocida posebno se osjeti u danima Bajrama

Dodik se u više navrata tendenciozno poziva na fašističku okupaciju Jugoslavije, zlonamjerno pokušavajući bošnjačku zajednicu okititi kao odgovornu za zločine nacista i njihovih lokalnih suradnika, posebice hrvatskog ultranacionalističkog režima koji je bio na čelu tzv. Nezavisne Države Hrvatske. (NDH), kojoj su Nijemci jednostrano pripojili cijelu Bosnu.

Dodik lupeta i oko broja srpskih žrtava logora smrti Jasenovac, što ne podupiru američki Muzej holokausta i druge vodeće svjetske institucije koje se bave proučavanjem holokausta. Zašto? Zato što je on zagovornik šire srpske nacionalističke propagandne kampanje koja ima za cilj napuhati broj žrtava etničkih Srba tokom 1940-ih u perverznom pokušaju opravdanja genocida i zločina koje je počinio Miloševićev režim tokom 1990-ih. Taj je osjećaj bio uredno sažet u većem transparentu koji je prije dvije sedmice u centru Beograda postavila neofašistička ulična banda; pisalo je: 'Jedini genocid na Balkanu [sic] bio je nad Srbima.'", pišu Suljagić i Mujagić.

Nadalje, ističu oni, "kao i u svim dijelovima okupirane Europe, i u redovima bošnjačke zajednice bilo je kolaboracionista nacista". Međutim, podsjećaju, kako je dokumentirano u iscrpnim naučnim radovima – Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu Marka Atille Hoarea i Himmlerova bosanska divizija Georgea Lepea – radilo se o rubnom segmentu bošnjačkog stanovništva. I pored toga, naglašavaju, Emir Suljagić se u ulozi direktora Memorijalnog centra Srebrenica javno ispričao za zločine bošnjačkih kolaboracionista na konferenciji održanoj u suradnji sa Svjetskim židovskim kongresom. I učinio je to u samoj Srebrenici, mjestu bolnog 20. stoljeća bošnjačke zajednice.

Podsjećaju i na napore čelnika bošnjačke zajednice tokom 1940-ih, koji su aktivno nastojali pomoći i sakriti svoje židovske i srpske komšije tokom nacističke okupacije. O tome najbolje svjedoči podatak da su među 49 Pravednika među narodima priznatim iz BiH gotovo dvije trećine - Bošnjaci.

"Ovo je također zašto je Bosna još uvijek dom najdragocjenijeg artefakta židovskog života na Balkanu: Sarajevske Hagade iz 14. stoljeća. To je zato što su Hagadu, poput bezbrojnih bosanskih Židova, skrivale muslimanske obitelji u Bosni tokom užasa okupacije. Djelomično uvažavajući ovaj poseban odnos između bošnjačke i židovske zajednice u Bosni i Hercegovini, Memorijalni centar genocida u Srebrenici i Svjetski židovski kongres također su pokrenuli inicijativu za mir i sjećanje u julu 2023. godine.

Suprotno tome, u martu 1941, knez Pavle od Jugoslavije, član srpske kraljevske obitelji, predao je Beograd silama Osovine. Unatoč njegovoj brzoj smjeni, srpski vojni časnici koji su orkestrirali njegovo smjenjivanje nisu promijenili svoju odluku. U aprilu 1941. osovina je napala Jugoslaviju, a do maja 1942. proglasili su Srbiju jednom od prvih Judenfrei teritorija u Europi.To se velikim dijelom dogodilo zahvaljujući predanim naporima kolaboracionista poput Milana Nedića, nacističkog marionetskog vođe okupirane Srbije.

Unatoč tome, srpski sudovi su 2010-ih ozbiljno raspravljali o Nedićevoj pravnoj rehabilitaciji. On nikada nije dobio takvu podršku, ali drugi istaknuti nacistički kvislinzi, poput srpskog nacionalističkog gerilskog vođe Draže Mihalovića, jesu. Mihailović i drugi takozvani četnički kolaboracionisti, zajedno sa svojim kolegama bosanskim Srbima, poput Dodika, i dalje su naširoko obožavani od strane srpskog nacionalističkog establišmenta", jasno i glasno pišu autori.

Također, navode kako Dodik u intervjuu laže i o najjednostavnijim stvarima. Na primjer, on lažno tvrdi da Bosna i Hercegovina opskrbljuje Hamas 'oružjem i municijom', iako za to nema ni trunke dokaza, dok novinar Eldad Beck navodi potpuno izmišljeni 'rastući iranski utjecaj' u zemlji. Nasuprot tome, Jamestown Foundation sa sjedištem u Washingtonu, jedan od vodećih američkih strateških think tankova, nazvao je Srbiju "ulaznom točkom Teherana na Balkan" 2023. godine, pozivajući se na beogradsku nabavu hiljada jurišnih bespilotnih letjelica proizvedenih u Iranu.

Dodik ne govori istinu ni o vlastitoj biografiji, poručili su: "Tvrdi da nije bio vojnik tokom rata u BiH, već opozicioni političar. Dodik je kratko bio opozicija u prijeratnom bosanskom parlamentu. Ali nakon što je SDS genocidnog Radovana Karadžića proglasio takozvanu 'Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu', Dodik je stao na stranu Karadžićevog režima i njegovih otcijepljenih institucija. Nakon što su srpske nacionalističke snage, predvođene Miloševićevim Beogradom, započele sustavno istrebljenje i protjerivanje nesrba iz istočne i sjeverne Bosne, Dodik se nije usprotivio niti protestirao protiv genocida. Okrenuo se ratnom profiterstvu.

Dodikov cinizam je još gori. Kada se (ponovno) pojavio kao glavna politička figura u poslijeratnoj Bosni, to je u početku bilo kao reformator uz podršku SAD-a koji je javno priznao činjenice o genocidu u Srebrenici i govorio o osobama poput Karadžića i Ratka Mladića kao o ratnim zločincima koji su okaljali savjest srpskog naroda. Ali kada je Dodik zaključio da se veća politička korist može imati u nacionalističkom ekstremizmu i povijesnom negacionizmu, ponovno je promijenio stav.

Niko nema pravo trivijalizirati historijske činjenice i sjećanje na holokaust ili genocid u Bosni – pogotovo ne u težnji za suvremenim projektima mržnje, poput onih koje promiču Dodik i njegovi pomagači. Jerusalem Post duguje izvinjenje bošnjačkim žrtvama Srebrenice i svojim čitateljima", zaključili su na kraju teksta Emir Suljagić i Jasmin Mujanović.