Subašić: Dodik primjenjuje rusku taktiku separatizma. RS uvodi u rat i bijedu!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Za razumijevanje raspleta krize Zapadnog Balkana koji nam uskoro slijedi i onoga u šta idemo (posebno entitet RS) bitno je znati da Milorad Dodik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, upravo igra separatističku igru po ruskom scenariju, već viđenom nekoliko puta od devedesetih godina do danas.

U tom kontekstu, svi u bh. entitetu Republika Srpska morali bi biti svjesni da je to put u siromaštvo, političku neizvjesnost i besperspektivnost u kakvoj već decenijama žive „ruski štićenici“ poput Južne Osetije, Abhazije, Pridnjestrovlja, a sada i žitelji okupiranih dijelova Ukrajine.

Trending

Tyson Fury progovorio nakon poraza od Usyka: 'Mislio sam da sam pobijedio'

Piše: Edin Subašić za Radiosarajevo.ba

Ruska hibridna bojišta na Balkanu

Već dosta dugo vidljivo je da potezi Milorada Dodika imaju svoju logiku koja se uklapa u globalni sukob najvećih sila oko interesnih sfera, SAD, Rusije, EU i Kine. Naravno, sve što radi nije iz njegove glave, nego je dirigovano iz Moskve i prilagođeno stanju u odnosu Rusije i SAD na pitanjima Krima, Donbasa, ruskih divizija na granici i američkih ambicija da stave i Ukrajinu pod kišobran NATO-a. Rusija nema snage da se ekspanziji NATO-a frontalno odupre invazijom na istočnu Evropu kao u doba Varšavskog pakta, ali zato energetskim ucjenama i raznim hibridnim i specijalnim djelovanjima može ometati NATO da se stabilizira npr. na Zapadnom Balkanu. Tako je Moskva organizirala nacionalističke proteste (pod plaštom borbe za vjerska prava) u Crnoj Gori, nemire i podrivanje vlade Zorana Zaeva u Sjevernoj Makedoniji, iako su ove države već članice NATO-a!  Moskva koristeći veto u UN redovno ometa međunarodnu afirmaciju Kosova. U slučaju Bosne i Hercegovine, uporedimo li „slučaj separatizma RS“ sa nekoliko prethodnih ruskih operacija uočit će se isti „modus operandi“.

Umjesto kapitala, jeftina propaganda

Rusija u BiH ne ulazi kapitalom, nego sa gotovo besplatnim emotivno-historijsko-religioznim narativom o „vjekovnom prijateljstvu bratskih naroda“, Rusa i Srba. Nekoliko pseudo-historijskih parola o borbi na istoj strani, a zatim i malo igranja na kartu panpravoslavlja, malo demonstracije sile preko opskurnih motorista „Noćnih vukova“, navodno bliskih Putinu, i stvoren je privid zaštitničke uloge Rusa u bilo kakvom problemu koji snađe RS!

Pogledamo li igru Moskve u pomenutim „zonama zamrznutih sukoba“ pronaći ćemo iste elemente. U moldavskoj pokrajini Pridnjestrovlje Moskva se oslonila na rusku nacionalnu manjinu čijem je probuđenom nacionalizmu dala i vojnu podršku (14. divizija Ruske vojske) pred pokušajem vojske Moldavije da 1992. nakon osamostaljenja zavede red na svojoj teritoriji i spriječi otcjepljenje Pridnjestrovlja.

U gruzijskim autonomnim pokrajinama Južnoj Osetiji i Abhaziji Rusi su prvo podstakli već postojeći nacionalizam i antagonizam prema Gruziji i pokrenili separatističke snage u otcjepljenje da bi ih zatim i vojno podržali kada je vojska Gruzije pokušala staviti svoj teritorij pod kontrolu, direktnim bombardiranjem Tbilisija i gruzijske vojske. U sve tri pokrajine Moskva je nalazila uporište u ruskoj populaciji ili lokalnim grupama koje su historijski i interesno bile vezane za SSSR.

U istočnoj Ukrajini – Donjecku i Donbasu scenarij se ponavlja. Nakon političkog zaokreta Kijeva prema Zapadu i NATO-u i svrgavanja proruskog predsjednika Viktora Janukoviča Moskva podstiče ruske pobunjenike da otkažu lojalnost novoj vlasti Ukrajine i gotovo otvoreno od 2014. godine učestvuje u ratu protiv Kijeva. I aneksija Krima obavljena je čistom vojnom silom itd. i otvoreno ruskim jedinicama, dok su u Ukrajini ipak skidali oznake.

Situacija na Zapadnom Balkanu je specifična po tome što ovdje nema Rusa, ali je scenarij isti  i uporište je pronađeno u srpskim nacionalistima. Historijska platforma na kojoj gura RS u separatizam i veže Srbiju kao saučesnika je velikorpski projekt koji je, navodno, srpski strateški intreres. A šta je ruski interes?

Šta ustvari želi Rusija?

Odgovor je mnogo je jednostavniji, nego se čini. Niti jedna od pomenutih regija nema neke posebne resurse koji bi Rusiji mogli nešto značiti. Krim je zapravo jedini pravi teritorijalni interes Moskve i zato je anektiran, dok sve ostale paradržave sada već tretira kao ekonomsko-politički balast. Ruski motiv je ograničen samo na – sprječavanje Zapada i NATO-a da dođu u Gruziju, Moldaviju, Ukrajinu i Bosnu i Hercegovinu. Prve tri zemlje zato što su na granici ili u blizini, a u slučaju BiH radi se o političkoj trgovini sa NATO i SAD.

Zanimljivo je da je na Zapadnom Balkanu za Putina sada mnogo važniji partner Dodik i RS, nego Vučić i Srbija. Naime, Dodik sada nema alternativu, a s druge strane Vučić ovih dana pokušava srediti odnose sa EU. Brisel je otvorio nova dva poglavlja Srbiji i čini se da je on tako ustvari „naplatio“ svoje suzdržavanje od otvorene podrške Dodiku.

Nema povratka za Dodika

Dodik je sada već i sam svjestan da će na ovom zadatku biti politički potrošen, kao npr. Janukovič. No, opozicija u RS, pa čak i neke snage u vlasti na primjeru ostalih separatističkih pokrajina morale bi shvatiti kuda ide RS i njen narod. Morale bi biti svjesne i ograničenih mogućnosti Srbije da im pomogne. Velikosrpski projekat i dalje je ambicija nacionalista u Beogradu, ali ima i značajne neprijatelje i prepreke, a sve manje saveznika na Zapadu! Svjedočimo radikalnom obrtu britanske politike, buđenju Bidenove administracije i potezima nekoliko evropskih vlada koje traže sankcije.

Konkretno, ugroženi su lično Milorad Dodik i privredni i trgovinski izvori njegovog finansiranja. Finansije su najslabija tačka Dodikovog separatizma u koji ga Rusi guraju, ali ne finansiraju. Moskva od Bosne i Hercegovine samo nastoji napraviti raštimanu državu kakva ne može konkurirati za članstvo u NATO-u (kao Gruzija i Ukrajina) i neće se ustručavati ni da potpali oružane sukobe. Naravno, RS nema novca za rat pa bi u novu fazu separatističkog procesa krenuli jeftinim akcijama „samoorganiziranog naroda“, paravojski, „nekontroliranih pojedinaca“. Funkcija tih incidenata bila bi da stvori stvarne barijere među entitetima, prekid komunikacije, nesigurnost i „granice“ u glavama ljudi prije eventualnog otcjepljenja.

Nadalje, Dodik je svjestan da ovo što radi jeste teško kršenje Ustava i niza zakona te da je to kažnjivo. Zato je bitna faza njegovog separatističkog djelovanja bila dezavuiranje zakona i državnih institucija te planirana suspenzija nadležnosti agencija za provođenja zakona koje ga mogu uhapsiti (SIPA) i trebaju procesuirati (Sud i Tužilaštva BiH). Također, Dodik zna da onog trenutka kada Moskva  i Washington sklope prihvatljiv sporazum oko Ukrajine, Krima, trase gasovoda, tržišta plina... RS će biti zaboravljena u Kremlju. Dodik će vjerovatno sa svojim kapitalom dobiti azil u Moskvi kao Janukovič, ali ode li predaleko, u proglašenje otcjepljenja, posljedice po RS će biti mnogo trajnije.

RS na „ruskom putu“ u siromaštvo i izolaciju

Šta čeka RS vidi se po tome kako danas žive fantomske republike stvorene po ruskom scenariju. To je bijedni socijalni, ekonomski, društveni, politički, tehnološki i civilizacijski status. Pridnjestrovlje, gdje živi oko pola miliona Rusa i Ukrajinaca, danas je prostor samoproglašene republike koju ne priznaje nijedna vlada (ni ruska!) i poprište je šverca naoružanjem, divljeg kapitalizma i omiljeno utočište za pranje novca i ostale nelegalne finansijske transakcije ruskih i regionalnih oligarha. Glavni grad Tiraspol je najsiromašniji grad u Evropi.

U Južnoj Osetiji efekti te samostalnosti su tragični. Stanovništvo je u neprestanom egzodusu, a najveći izvor prihoda separatističkih vlasti jest naplata prolaska tunelom Roki kroz planinski masiv prema Rusiji, zatim od trgovine drogom i oružjem. Pandemija covid-19 pokosila je stanovništvo, jer u cijeloj oblasti radi tek desetak specijalista koji znaju intubirati respirator teškim pacijentima. U drugoj odmetnutoj gruzijskoj pokrajini Abhaziji ni danas nema ni mobilne mreže ni bankomata. Turistički potencijal crnomorske abhaske rivijere je sasvim zapostavljen. Stacionirane ruske snage nastoje da Abhazija bude samo tampon prema Gruziji i ništa više. Abhazija i Južna Osetija priznate su samo od Rusije, Nikaragve i državice Nauru!

Privreda i turizam na Krimu nakon aneksije sasvim su uništeni, jer je Krim ispao iz ekonomskog sistema Ukrajine, a još nije integriran u ruski. Okupirana područja jugoistočne Ukrajine prostor su krajnjeg siromaštva i beznađa stanovništva. Sve pobrojane “zone ruskog utjecaja” imaju potpuno neizvjesnu političku budućnost.

Dakle, u RS trebaju znati da je Dodikov proruski pravac (u našem kontekstu i velikosrpski) sasvim socijalno neosjetljiv prema stanovništvu i neodgovoran prema lokalnim ekonomijama. Dodik je toga svjestan pa to pravda u uskim krugovima pristalica teorijom: “Dok pravimo državu, ekonomija je u drugom planu!” Da je standard stanovništva RS-a sporedna tema njegove politike, vidi se iz ekonomskih pokazatelja u tom entitetu.

Ko bi priznao RS?

U svom putešestviju po istočnoj Evropi na početku mandata, kada je u NSRS započeo „legalizaciju“ antidejtonske politike, Milorad Dodik je 2019. tvrdio da bi „najmanje 10 zemalja podržalo otcjepljenje RS“. Međutim, imamo li u vidu aktuelnu politiku čak i prosrpskih evropskih vlada realno je da bi RS danas možda imala samo jedno relevantno priznanje – od Rusije, a i to bi bilo predmet kalkulacija u Moskvi. Tadašnje Dodikove izjave ukazivale su da bi otcjepljenje podržali Moldavija i Bjelorusija. Ali, u Moldaviji je u međuvremenu pala proruska Vlada pa je i to priznanje upitno.

Isto važi i za Srbiju! Bez obzira na velikosrpsku politiku i konotacije proistekle iz naoružavanja, Srbiji sada ni najmanje ne odgovara da se zbog RS uvlači u politički konflikt sa SAD i EU, dok je pitanje Kosova neriješeno, a kamo li u neki novi rat na Balkanu. Srbija je i još manje u situaciji da pripoji RS!

Tako Dodikova „politika“ ostaje ogoljena kao čisto sluganstvo ruskoj politici sprječavanja širenja NATO-a, bez ikakvih garancija političkog i ekonomskog profita za RS. Naprotiv, navodna borba za „samostalnost“ vrlo je rizičan put u tragičnu izolaciju bh. entiteta Republika Srpska. Ovih dana su isplivali i privatni Dodikovi motivi u svemu – da izbjegne hapšenje i suđenje i da negdje u ruskom egzilu sačuva kriminalom stečeno bogatstvo.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba