Savez kolumnista | Adnan Hadrović: Plenković “šuti”, a baba Zovko se ne češe – nego radi

Često se u javnom diskursu postavlja pitanje zašto zvanični Zagreb, prije svega premijer Andrej Plenković, o Bosni i Hercegovini i tzv. "trećem entitetu" uglavnom šuti.

Ta šutnja, međutim, nije odsustvo politike, već njena pažljivo raspoređena podjela uloga. Dok se u Zagrebu njeguje diplomatska tišina, pravi politički megafon Hrvatske u Briselu postaje Željana Zovko, zastupnica u Evropskom parlamentu, porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Piše: Adnan Hadrović*

Trending

Mozak u razvoju pod pritiskom ekrana: Kako digitalno okruženje oblikuje djetinjstvo?

Zovko otvoreno lobira u evropskim krugovima promovirajući tezu da je "treći entitet isključivo za Hrvate" – koncept koji se duboko kosi s temeljnim evropskim vrijednostima – predstavljajući ga kao navodno jedino "realno" i "održivo" rješenje za Bosnu i Hercegovinu. U toj naraciji, BiH se implicitno prikazuje kao nefunkcionalna država koja, ukoliko ne prihvati takav model, navodno nema budućnost. Suština te poruke svodi se na političku ucjenu: bez trećeg entiteta nema Bosne i Hercegovine.

Značaj presuda

Paralelno s tim, unutar same BiH, Dragan Čović i političke strukture okupljene oko HDZ-a BiH svakodnevno rade na operacionalizaciji te ideje, sistematski pripremajući teren za izbore 2026. godine. Riječ je o dugoročnoj, planskoj strategiji, a ne o ad hoc političkim istupima. Ključni dio te strategije jeste pritisak na izmjene Izbornog zakona po mjeri HDZ-a, koje bi se provele bez prethodne promjene Ustava Bosne i Hercegovine, čime bi se svjesno zaobišla ustavna procedura i ignorirale obavezujuće presude Evropskog suda za ljudska prava.

Takav pristup predstavlja direktan bijeg od suštinske ustavne reforme koja bi, u skladu s evropskim standardima, morala uvažiti presude u predmetima "Sejdić–Finci", "Zornić", "Pilav", "Pudarić", kao i niz drugih odluka koje jasno nalažu uklanjanje diskriminacije prema građanima koji ne pripadaju konstitutivnim narodima ili ne žive u "odgovarajućim" entitetskim jedinicama.

Umjesto toga, nudi se parcijalna, politički motivirana izmjena Izbornog zakona koja dodatno cementira etničke podjele i produbljuje institucionalnu diskriminaciju, sve pod prijetnjom blokada i ucjena uoči izbora 2026. godine.

Historija, kao majka znanja, nudi jasan okvir za razumijevanje ovakvih procesa. U tom kontekstu vrijedi podsjetiti na presedan iz nedavne prošlosti: Slovenija je tokom pristupnog procesa Hrvatske Evropskoj uniji sistematski koristila otvorena bilateralna pitanja – prije svega razgraničenje na moru i režim ribolova – kao instrument političkog pritiska.

Test zrelosti

Danas se s punim pravom postavlja pitanje hoće li Hrvatska prema Bosni i Hercegovini primijeniti sličan obrazac ponašanja, ovaj put kroz logiku quid pro quo: treći entitet i izborni inženjering kao uslov za opstanak BiH i njen evropski put. Takav pristup nosi potencijalno dalekosežne i duboko destabilizirajuće posljedice, jer u svojoj suštini vodi ka teritorijalnoj i političkoj fragmentaciji države, razgradnji njenog multietničkog bića i svođenju Bosne i Hercegovine na skup etnički homogeniziranih političkih faktura.

Godina 2026. nije daleko. Ona neće biti samo još jedna izborna godina, već test političke zrelosti i državne odgovornosti. Vrijeme je da se bosanskohercegovačko društvo, politički i građanski, ozbiljno i odlučno pripremi za borbu protiv retrogradnih snaga koje otvoreno ili prikriveno rade na tome da Bosne i Hercegovine više nema. U toj borbi neutralnost ne postoji.

Sretna Nova 2026!

*Autor je viši savjetnik Instituta za razvojni utjecaj iz Washingtona i bivši bosanskohercegovački diplomata.