Savez kolumnista | Prof. Dr. Salih Fočo: Kad javna bolnica postane primjer povjerenja pacijenata

U vremenu kada su kritike na račun javnog zdravstva gotovo svakodnevne, rijetko se govori o dobrim primjerima. A upravo takvi primjeri pokazuju da problem često nije u sistemu kao takvom, nego u organizaciji, odgovornosti i profesionalnoj posvećenosti ljudi koji ga vode.

Piše: Prof. Dr. Salih Fočo

Jedan od takvih primjera u posljednje vrijeme sve više privlači pažnju javnosti – Kantonalna bolnica "Safet Mujić" u Mostaru, a posebno Odjel urologije kojim rukovodi mladi doktor Mirza Omerović.

Trending

Cijene goriva u BiH počele rasti: Pogledajte stanje na benzinskim pumpama u Sarajevu

Na tom odjelu jasno se vidi kako izgleda kada se medicinska struka spoji sa disciplinom, organizacijom i osjećajem odgovornosti prema pacijentu. Rad odjela organiziran je po modelu savremenih evropskih urgentnih medicinskih centara: jasna podjela poslova, dobra koordinacija, savremena oprema i tim koji funkcioniše kao jedinstven organizam.

Posebno ohrabruje činjenica da taj tim čine mladi ljekari koji već sada posjeduju respektabilno profesionalno iskustvo, ali i ono što je možda još važnije – snažan osjećaj profesionalne etike. U vremenu kada se medicina često posmatra kroz prizmu tržišta i profita, ovdje je i dalje vidljivo da je pacijent u središtu medicinske profesije.

Ništa manje važna nije ni uloga medicinskog osoblja koje predstavlja stabilan i pouzdan oslonac doktorskom timu. Njihova profesionalnost, uhodanost u radu i odnos prema pacijentima doprinose atmosferi sigurnosti i povjerenja koja je za svaku bolnicu od presudne važnosti.

Svoj doprinos daju i članovi pomoćnog osoblja – od održavanja higijene do svakodnevne logističke podrške. Njihov rad često ostaje nevidljiv u javnosti, ali upravo takvi segmenti čine razliku između prosječne i dobro organizirane zdravstvene ustanove.

Treba spomenuti i kvalitetnu ishranu pacijenata, ali i ono što pacijenti često prvo primijete – ljubaznost i spremnost osoblja da pomogne. U bolničkom okruženju, gdje su ljudi često u stanju brige i straha, takav odnos ima posebnu vrijednost.

Nažalost, javne bolnice kod nas često prati stereotip o neljubaznosti, sporosti i birokratiji. Međutim, primjer ove mostarske bolnice pokazuje da takvi stereotipi nisu pravilo nego posljedica lošeg upravljanja i nedostatka profesionalne odgovornosti.

Odnos ljekara i cjelokupnog osoblja prema pacijentima ovdje doseže standarde koji se bez pretjerivanja mogu porediti sa najboljim praksama savremene medicine. U nekim segmentima taj odnos čak nadmašuje praksu pojedinih elitnih privatnih zdravstvenih ustanova koje svoje usluge naplaćuju enormno, a često više ulažu u marketing nego u stvarni kvalitet usluge.

Zbog toga primjer doktora Mirze Omerovića i njegovog tima zaslužuje da bude javno istaknut. Ne samo kao pohvala pojedincu ili jednom odjelu, nego kao dokaz da javno zdravstvo može funkcionirati na visokom nivou kada ga vode mladost, znanje, disciplina i osjećaj odgovornosti.

U zemlji u kojoj se često govori šta ne valja, ponekad je jednako važno pokazati i gdje stvari funkcionišu dobro. Upravo takvi primjeri mogu postati standard kojem bi trebalo težiti cijelo naše zdravstvo.