Priča o Indexima: Kako su dva druga zajedno kupili auto i vozili ga na smjenu

Jedna od najpoznatijih Jugoslovenskih grupa Indexi, osim po progresivnoj muzici, ostala je zapamćena kao brend i simbol Sarajeva. U dogovoru s autorom, portal Radiosarajevo.ba  objavljuje feljton o Indexima uz originalne fotografije i snimke legendarnog benda.

• Priča o Indexima 9: Statistika legendarnog benda
• Priča o Indexima 8: Sjećanje na Arsena Dedića
• Priča o Indexima 7: Kako smo kupili pa prodali moderna Vox pojačala
• Priča o Indexima 6: Nezaboravne igranke u Fisu
• Priča o Indexima 5: Nisi 'hip' ako nemaš Dragana S. Stefanovića na omotu
• Priča o Indexima 4: Uloga ton majstora i selotejpa u nastanku legendarnih hitova
• Priča o Indexima 3: Kako su Indexi snimili svoju prvu pjesmu
• Priča o Indexima 2: Sloga i njene igranke
• Ismet Nuno Arnautalić: Moja priča o Indexima 

Piše: Ismet Nuno Arnautalić, jedan od osnivača Indexa

Slobodan Bodo Kovačević i ja smo zajedno napisali i aražman za kompoziciju “310 poljubaca”. Jedno jutro došao sam kod Bode u njegov stan, u stvari, u njegovu malu sobicu u kojoj je jedva mogao stati krevet i mali sto. Odmah mi je pokazao svoju novu pjesmu, ali nije imao drugi dio pjesme, pa mi je rekao da ja probam da ga napravim. Vrlo brzo sam to uspio, napisao i tekst, i Indexi su je snimili. Tako je nastala kompozicija “Oko malih stvari svađamo se mi”.

To je bilo u Ulici Maksima Gorkog br. 4, na kojoj se sada nalazi i spomen ploča koja nas podsjeća da je tu živio i stvarao Slobodan Bodo Kovačević. 

Bodo je bio moj najbolji drug i to prijateljstvo se nije prekidalo sve do njegove smrti 2004. godine. Radujem se što se danas i naše kćeri druže i vole.

Šezdesetih godina naša finansijska situacija je bila takva da nismo mogli zaraditi dovoljno novca da kupimo instrumente i auto. Tako smo Bodo i ja kupili zajedno prvi auto -  Buba VW, koji smo vozili naizmjenično, jedan dan on, a drugi ja. To je odlično funkcionisalo, tako da smo nakon Bube VW kupili i zajednički koristili, na istom principu, NSU Princa 1200.

Sve ovo kazuje da smo živjeli u dobro vrijeme u kojem je svako mogao da otkrije svoje afinitete. Osim toga bila je uspostavljena čvrsta muzička infrastruktura.

U Ulici Danijela Ozme nalazio se muzički Studio 1 i Radio Sarajevo. Sve se tu dešavalo. Tu smo se okupljali, družili, radili. Čim bi neko snimio novu kompoziciju, snimak se slao u arhivu Muzičke produkcije, a nakon toga bi vrlo brzo počelo i emitovanje na programu Radio Sarajeva.

U Sarajevu je nešto kasnije osnovano nekoliko diskografskih kuća koje su počele da objavljuju ono što smo mi stvarali. To je ujedno, u finansijskom smislu, popravljalo status muzičara, kompozitora, grupa i vokalnih solista.