Priča o Indexima 3: Kako su Indexi snimili svoju prvu pjesmu

Jedna od najpoznatijih Jugoslovenskih grupa Indexi, osim po progresivnoj muzici, ostala je zapamćena kao brend i simbol Sarajeva. U dogovoru s autorom, u prvim danima januara portal Radiosarajevo.ba  objavljuje feljton o Indexima uz originalne fotografije i snimke legendarnog benda.

• Moja priča o Indexima 2: Sloga i njene igranke
• Ismet Nuno Arnautalić: Moja priča o Indexima 

Indexi su na početku bili samo instrumentalni sastav, a sa Alijom Hafizovićem su postali vokalno-instrumentalni. Od 1964. godine sa nama je bio Davorin Popović. Imao je apsolutni sluh i bio je nezamjenjiv član grupe. U svojim počecima, kako je to tada bilo popularno, Indexi su svirali obrade kompozicija svjetskih bendova. Davor je pjevao na engleskom jeziku kao da mu je maternji, iako engleski jezik nije govorio.

Piše: Ismet Nuno Arnautalić, jedan od osnivača Indexa

Ubrzo smo počeli da na “Radio Sarajevu” snimamo svoje prve autorske kompozicije. 22. septembra 1964. godine snimili smo prvu instrumentalnu kompoziciju koju sam ja napisao i koja se zvala “Djevojka iz III-G”. Ta kompozicija ne bi nastala da nas jedanput producent Esad Arnautalić, moj brat, nije vratio sa snimanja i rekao:

“Od danas ne možete snimati strane kompozicije, počnite komponovati svoje”.

Bila je to revolucionarna rečenica i odluka koja je odmah počela davati rezultate.

Nakon toga napisao sam i kompoziciju koja se zvala “Nikada” i koja je bila prva bosanskohercegovačka pop-rock kompozicija objavljena na nekom nosaču zvuka. I danas mi se sviđa melodija i harmonija te pjesme iako mi je bila prva.

Esad Arnautalić je smatrao da je u grupi najvažniji autorski rad i da je dobro imati više autora. Godine 1965. iz “Lutalica” su nam se pridružili Slobodan Bodo Kovačević i Fadil Redžić. Obojica su bili odlični muzičari, a Bodo je već imao i iskustva sa komponovanjem i aranžiranjem. Fadil je počeo komponovati znatno kasnije tj. 1969. godine kada su Indexi snimili njegovu prvu kompoziciju “Gdje”.

Bodo Kovačević je bio naša pokretačka snaga, uvijek raspoložen za stvaranje, vježbanje i komponovanje. Bio je najproduktivniji autor, originalan gitarista sa prepoznatljivim stilom i zvukom, sjajan čovjek i nevjerovatan drug.

Fadil Redžić je postao veoma uspješan autor i izvrstan bas gitarista, koji je u isto vrijeme znao pjevati drugi glas i svirati bas gitaru, ko to nije probao i ne zna kako je to teško.

Đorđe Kisić, najstariji od nas, bio je jedan od prvih profesionalnih bubnjara u Sarajevu. U to doba bilo je najvažnije posjedovati instrument, a Đoko je, osim što je imao profesionalnu garnituru bubnjeva, imao i sve odlike odličnog bubnjara. Za svakog bubnjara je veoma važno da zna čvrsto držati tempo, a Đoko je i po tome bio poznat.

Nije bez razloga Davorin Popović dobio nadimak “Pjevač”. Bio je poznat po karakterističnoj boji i rasponu glasa, izvanrednoj interpretaciji i savršenoj intonaciji. Imao je Davor jednu vrstu šarma kojim je veoma lako sklapao prijateljstva. Za njega se može reći da je bio šampion prijateljstva i prvak svijeta u broju prijatelja. Bio je magnet za ljude raznih profila. Njegovi prijatelji bili su profesori, studenti, doktori, lopovi, policajci, političari, sportisti, muzičari, ugostitelji, zanatlije itd.