Nataša Gaon Grujić: Šta je meni Trebevićka žičara

Radiosarajevo.ba
Nataša Gaon Grujić: Šta je meni Trebevićka žičara
Uvijek sam se bojala visine, taj osjećaj nelagode nikada nisam pobijedila.

Piše: Nataša Gaon Grujić, Al Jazeera

Bilo je nezamislivo živjeti u Sarajevu a ne voziti se Trebevićkom žičarom.

Uživajući pet godina u tome što sam jedino dijete u porodici, nisam bila najsretnija kada se rodio mlađi brat. Još sam manje bila sretna što je moj brat imao proljetne alergije s gušenjem i što smo stalno išli na Trebević, na kojem bi konačno prodisao.

Baka je to naše porodično putovanje shvatala ozbiljno, bez obzira što je vožnja žičarom trajala malo više od deset minuta, pa je nosila ceker s hranom u dubokoj limenoj kutiji, koju je tada imala svaka sarajevska porodica. Deda je znao da se bojim, pa bi smjestio moj dlan u svoj i šapnuo: "Deda čuva strah."

Nisam uživala u pogledu na Sarajevo, samo sam čekala da se vožnja što prije završi...

Poslije sam se vozila tom istom žičarom, ali s rajom iz škole. Sarajevski momčići pokazivali su hrabrost i muškost u začeću tako što bi se u toku vožnje dizali na noge i ljuljali kabinu.

Bilo je neprimjereno da mi i tada deda čuva strah, pa sam se pravila da mi je svejedno i da se, kao, ne bojim. Ni tada nisam uživala u pogledu na Sarajevo, samo sam čekala da se vožnja što prije završi...

A onda je došlo nikada ljepše proljeće, koje je svojom ljepotom pokrilo sve ružno, pa čak i predosjećaj da bi mogao početi rat, a počeo je...

Uslijedili su dani opsade Sarajeva, i granate, i susreti sa smrću, i sva grozota koju je donio. Svih tih godina sam pokušala prizvati sve one slike Sarajeva iz mira i moje mladalačke zanesenosti. Tada sam silno željela da se samo još jednom mogu provozati žičarom, pa da sa one visine, koja mi se više nije činila tako strašnom, pogledom zagrlim moj grad.

I pitala sam se da li je normalno što ga toliko volim i kako je moguće da možeš živjeti u Sarajevu a biti ga toliko željan?

Dugo je Sarajevo bilo bez svog simbola - Trebevićke žičare, ustvari - predugo. Dugo smo bili uskraćeni za taj pogled na Sarajevo i osjećaj da je svjesno da ga gledamo, pa da se baš, kao lijepa djevojka svjesna svoje ljepote, promeškolji i zadovoljno nasmije.

Ostatak teksta pročitajte na ovom linku.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije