Martina Mlinarević u sjećanje na Dubravka Lovrenovića: Spavaj profesore i izvini

Možda nema prigodnijeg momenta da se sjetimo tebe. Možda nema prigodnijih ili gorih, kako hoćeš, dana, da pričamo o tebi. A sve što radimo je da šutimo o tebi. I danas, i svih drugih dana.

Piše: Martina Mlinarević (tekst objavljujemo uz dozvolu autorice)

Ovih dana kad se za pravdu o svom djetetu bore Dragičevići u Banja Luci, Memići u Sarajevu, možda nema boljeg momenta, težeg momenta, i oprosti mi što ti kazem Ti, kao u onoj pjesmi od Prevera, to kažem svima koje volim, a ti si moj više nego neki što su mojiji zakonima ovozemaljskim ili obiteljskim; možda nema pravijeg trena da ti kažem da je bol iz koje si nestao, presahnuo u borbi, bila zaludu jer ništa se u ovoj mrtvaji nije ni promjenilo ni pomjerilo tvojim odlaskom. Vašim odlaskom.

Troje vas je, od troje koliko vas je i bilo u tom domu, otrgnuto životu. Radi nas, radi šutnje, radi zemlje koja sebi u oči ne može pogledati od stida, dok ubija svoju djecu, prešutno, mireći se.

Još svaki stećak dotaknem misleći o tebi.
Još svaki dan pomislim koliko je šuplje, prazno i zatupljujuće u javnom i medijskom prostoru bez tvoje riječi.
Još pomislim koliko je povijesti Bosne i Hercegovine zaspalo s tobom i koliki su studenti koje nećeš moći naučiti da je bila nekad jedna zemlja, i u njoj nekad neki Ljudi, a sve rjeđe ih je takvih. Hej, ma šta ćeš njima ti, tek si na Yaleu predavao, šta ćeš ikome ti, ovdje gdje caruju mukotrpnim radom stečene diplome univerziteta u Travniku i Vitezu.

Spavaj profesore i izvini.

Svaki od rijetkih ljudi sutra će pomisliti isto, dok se kroz medije tiho provuče uz žutilo pevaljki i političke pamflete jedna mala priča o svemu što Bosna, a materemi i Hercegovina, u svojim visokomoralnim vukojebinama duha prezire - majci razvedenoj što bijase u drugom braku sa čovjekom pogrešnog imena, o djetetu koje je proživjelo torturu fizičku i psihičku radi umne zlibine, jer je bio od drugih i drugačijih, o djetetu čije će ime vječno stajati nad ovim nebom kao kletva, kao upozorenje, kao grijeh, kao opomena.

Mahir.
Mahir.

Izvini profesore.

//// Dvije su godine od smrti profesora Dubravka Lovrenovića, oca Larinog i Majdinog, očuha Mahira Rakovca i supruga Alise Mahmutović. /////