Martina Mlinarević Sopta: Razgovarala sam s majkama koje su pokopale svoje bebe

Jučer sam razgovarala s majkama koje su posljednjih dana pokopale svoje tek novorođene bebe. Bebe koje su preminule u mostarskoj bolnici. Jučer sam gledala press konferenciju i lica liječnica koje su, nakon neviđenog medijskog pritiska (hvala svima), saopćile javnosti detalje ovog slučaja.

Piše: Martina Mlinarević Sopta

Jučer sam razgovarala s majkama. Jučer sam gledala lica doktora. Nesrazmjer najdublje ljudske boli i nula empatije. Dođe čovjeku od ludila da vrišti, da nekog sa zidom strese toliko da više nikad ne ustane. Ali onda staneš i skontaš - neće ići. Ova se priča mora riješiti hladne glave. Za njihovu i našu djecu. Za sve bebe koje će doći.

Apeliram na svoje kolege iz medija da bar jednom vrate istraživačko novinarstvo na zaboravljeni pijadestal, da na tren zaborave šund, a pokušaju izboriti jednu veliku bitku za istinu i ne puštaju ovaj slučaj zaboravu i plasiranim šokantnim floskulama, kao i sve one koji mogu pravnim savjetima pomoći ovim obiteljima da se jave.

Jer od države nema ništa. Ovo je zemlja u kojoj nam kreteni po cesti gaze najmilije, i sutra ih puštaju na slobodu. U kojoj se idioti propucavaju po birtijama da bi sutra u istima opet pili. Zemlja u kojoj se zlostavljaju djeca do smrti, a zlostavljači šetaju slobodni. Zemlja u kojoj nonšalantno umiru bebe i o njima se priča kao o kilu banana.

Jučer tri, danas sedam, sutra deset...još malo pa nestalo. Dokad ćeš šutjeti mili podaniče? Dokad ćeš biti tek sjena čovjeka koji je rođen da se bori, a ne da se sklanja ustranu? Dok se tebi ne desi?

Martina Mlinarević Sopta: Devet mjeseci nosiš blago ispod srca... i onda se desi ovo?