Mario, glumac magične misli

Nedavno sam gledala u Pozorištu Mladih predstavu PINOKIO, prema romanu Carla Colodija, a u adaptaciji i režiji Nine Kleflin.

Predstava traje puna tri sata i bilo mi je malo. Gledala sam tu čaroliju bez daha, i uživala u sjajnoj interpretaciji svih glumaca, saradnika i stvaralačkoj mašti redateljice Nine.

Piše: Jasna Diklić za Radiosarajevo.ba

Ovo je ipak priča o jedinstvenom Glumcu!

Mario Drmać je jedinstvena kombinacija glumačkih atributa. On ima imaginativnu sposobnost da intuitivno shvati cjelinu nepostojećeg ljudskog bića, kao što je Lutak Pinokio. Njegova stvaralačka mašta je veoma srodna mašti pjesnika.

Njegov ritam pokreta, tjelesna ekspresija, brzina reagovanja, i druge fizičke karakteristike su zaokružile poetiku lika.

A onda Mario u svojoj glumačkoj kreativnosti obuhvata više od jednog umjetničkog pristupa. Stvaralačka mašta, koja djeluje na više različitih načina bježeći od tipologije, on drvenom lutku daruje i emociju.

On ima ozbiljnost sa kojom se pristupa umjetnosti glume, a ta ozbiljnost je u direktnoj vezi sa odlučnom namjerom glumca da ga ozbiljno shvatimo.

Mario je glumac koji želi ostati dječak koji se igra, koji izmišlja priče, a priča ih i djeci i odraslima. I želi da ga svi pažljivo slušamo i smijemo se i plačemo.

A to se i meni desilo gledajući ovu dirljivu priču o Lutku Pinokiju.

Mario Drmać je jedinstvena glumačka pojava.

Čestitam ti dragi kolega i prijatelju. I sretno!