Lesbos, otok utopljenih izbjeglica: 'Gledam ženu kako na krilu ljulja tijelo mrtve bebe'

Danima nakon što je brod potonuo, tijela i dalje izlaze na obalu. Većina volontera - veterana slama se dok nosi tijela prema mrtvačnici.

Piše: Megan Specia, Mashable

Jedna žena, sjedi u kamionu i ljulja tijelo mrtve bebice, umotano u bijelu deku. Ispod deke, mrtva djevojčica leži u svom roze zimskom kaputiću i na njoj šareni pojas za spašavanje, koji je nije uspio spasiti.

Brod na kojem su bile stotine sirijskih izbjeglica potonuo je 28. oktobra, dan koji su humanitarni radnici opisali kao „dan smrti“.

Kako je noć padala, ribari i lokalni volonteri panično su pokušavali spasiti muškarce, žene i djecu koji su se držali za rubove broda koji je tonuo. Nažalost, većina je preminula u ledenoj vodi.

Volonteri su pronašli tijela srednjovječnog muškarca u crvenoj majici i desetogodišnjeg dječaka, na kojem je samo jedna tena. U sedmicama koje su uslijedila, shvatili smo razmjer tragedije. Sve više tijela je otkriveno na napuštenim, kamenim obalama.

Prizor mrtvog Aylana Kurdija, trogodišnjeg dječaka, izbjeglice, koji se utopio i čije su tijelo pronašli na turskoj obali, za trenutak je koncentrirao svjetsku pažnju na očajnički poziv onih koji pokušavaju izbjeći rat u Siriji.

Ali, na otoku Lesbosu, dani su sada ispunjenji smrću. Na svakom koraku su prizori poput malenog Aylana Kurdija. Sve više porodica koje bježe iz Sirije umiru u vodama između Turske i Grčke, najviše jer njihovi krijumčari, kako bi što više zaradili, u brodove trpaju mnogo više ljudi nego što može stati.

Tijela više ne mogu stati u mrtvačnicu. Nema gdje. Sada se smještaju u kontejnere, koje je donirala jedna Britanka. U jednom od njih, parkiranom kraj mrtvačnice, leže tijela 60 ljudi. Svi su pronađeni na obalama Lesbosa od 28. oktobra.

Doktori koji rade u mrtvačnicama ne znaju tačno koliko su mrtvih ljudi vidjeli posljednjih sedmica. Haos i konfuzija na svakom koraku, slamaju srce, dok članovi obitelji traže svoje najmilije.

Zvaničnici kažu da su kontejneri samo privremeno rješenje jer je mrtvačnica puna.

Theodorus Nousius, glavni mrtvozornik, kaže da je najteži dio njegovog posla gledati toliko mrtve djece, koja su se utopila jer su malena i ne znaju plivati.

„To su bebe. To su dječica. Dječaci i djevojčice. Bolje bi mi bilo da posla nemam.“

Heaven Crawley, profesorica na Coventry Univerzitetu čija je specijalizacija migracija, nedavno je otišla na groblje Saint Panteleimon, gdje je, prije nekoliko godina, određen "ćošak" za ukop izbjeglica. Danas, komadi šljake i poneki komad mramora koji je otpao s nekih grobova obilježavaju grobove mrtvih izbjeglica. Često na njima stoji samo "nepoznato dijete".

Crawley je tokom svoje posjete groblju svjedočila užasnoj sceni majke koja je pokapala svoju bebu, sina. Žena je putovala preko mora s kćerkom i malenim sinom, do Njemačke, gdje je mislila da će biti ujedinjena sa suprugom. No, njihov brod je potonuo, a 10-mjesečna beba je iskliznula iz majčinog naručja. Utopio se, a majka ga je ostavila u grobu na nepoznatom, kamenom otoku, kako bi nastavila put s kćerkom...

„Ljudi će svoje dijete staviti na brod jedino ako imaju percepciju da je tamo sigurnije nego na njihovoj zemlji. Svjesni su dobro rizika“, govori Crawley.

Lesbos je mali otok u Egejskom moru i većina od 86 hiljada stanovnika su ili ribari ili turistički vodiči. Danas, i volonteri. Turska je udaljena manje od šest milja, a izbjeglice i migranti već godinama koriste ovaj otok kao odskočnu dasku za Evropu.

No, posljednjih dana, najviše stiže onih koji bježe od rata u Siriji, gdje je dosad poginulo skoro 250 hiljada ljudi, a situacija s pogoršava. Diktator Bašar al-Asad sravnio je gradove sa zemljom u kampanji protiv svog naroda. Ekstremističke grupe, poput IS-a, brutalno preuzimaju kontrolu na pojedinim područjima. A onda je stigla i Rusija, koja zračnim udarima podržava Asadov režim.

Nakon četiri godine rata, brojne porodice sada bježe u masovnom egzodusu, koji je postao najveća izbjeglička kriza od Drugog svjetskog rata.

Tokom ljeta, desetine hiljada ljudi riskirale su živote, prelazeći more u gumenim čamcima. No, krijumčari su, kako bi zaradili što više, povećali brodove u koje staje mnogo više ljudi, zbog čega umire još više izbjeglica.

Oko 340 hiljada izbjeglica i migranata prošlo je kroz Lesbos ove godine. Kako je broj rastao, penjući se na skoro 7 hiljada izbjeglica dnevno početkom novembra, tako je rastao i broj utopljenih. Samo protekle sedmice, utopilo se njih stotinu, zbog čega su vlasti proglasile trodnevnu žalost.

Smrt je sada svugdje na malom otoku. Pritom, kako je groblje Sveti Panteleimon sada popunjeno, grad užurbano traži zemlju da može pokopati mrtve izbjeglice. Svakodnevno, na obale Lesbosa, isplivavaju nova tijela.

Lokalni volonteri ih pronalaze, i pokapaju ih, želeći im priuštiti dženazu. Sami su, jer nikakva pomoć ne stiže na otok.

„Grozno je“, govori Kirk Day iz Međunarodnog komiteta za spašavanje. „Ovo nije nešto što bi volonteri trebali raditi.“

Pomoći nema, a dolazi zima. Lokalno stanovništvo daje sve od sebe da osigura dovoljno deka, hrane i vode. No, ako brod potone i ljudi se odmah ne izvade iz vode, gotovo je, hipotermija prijeti odmah. Dodatna pomoć je očajno potrebna.

Većinu ljeta, evropske zemlje okrenule su glavu i nadale se da će kriza proći, dodaje Day: „Ali, ona je samo veća, i sve je gore. Zanemareni smo i ljudi umiru zbog toga.“

Philippa Kempson, britanska umjetnica koja sa suprugom živi na Lesbosu već 16 godina, kaže da je situacija na otoku grozna. Ona i njen suprug su među volonterima koji rade 24 sati dnevno kako bi ljudima donijeli odjeću, vodu i hranu.

„Preživljavam tako što gledam ljude koji su ispred mene. Ne idem više na groblje, ne mogu podnijeti. Ne mogu da podnesem to da ljude ne možemo dostojno pokopati.“

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!