Kažnjavanje ambasadorice Mlinarević je šamar svim građanima BiH

Ambasadorica Bosne i Hercegovine u Češkoj Republici Martina Mlinarević našla se pod žestokim pritiscima nakon što je odlučila da spusti zastavu na pola koplja zbog prerane smrti istaknutog bosanskohercegovačkog književnika Bekima Sejranovića.

Priča Radiosarajevo.ba izazvala je mnogo pažnje javnosti u Bosni i Hercegovini.

Mlinarević pod žestokim pritiscima zbog spuštanja zastave BiH za Bekima Sejranovića

Ambasadorica Bosne i Hercegovine u Češkoj Republici našla se pod žestokim pritiscima nakon što je odlučila da spusti zastavu na pola koplja zbog prerane smrti istaknutog bosanskohercegovačkog književnika Martina Mlinarević Bekima Sejranovića. " Umro je najtalentiraniji pisac mlade bosanskohercegovačke generacije.

Tim povodom pismom se oglasila Nadina Jabučar, državljanka Bosne i Hercegovine sa adresom u Brnu, u Češkoj Republici. Njezino pismo prenosimo u cijelosti:

Piše: Nadina Jabučar

Ovu godinu ću pamtiti po datumima. Prije nikad nisam bila sposobna da kažem da se nešto desilo tog i tog dana osim ako događaji nisu bili vezani za bitne datume. Nečiji rođendan, nečiji blagdan, nečija smrt. Danas ja mogu izdvojiti sve dane koji su u mrtvilu pandemije obilježili moju 2020. godinu.

Februara 20. grlim svoje roditelje, a samo nekoliko sati prije sam grlila svog zaručnika, dok smo se pozdravljali, jer je došlo vrijeme da se vratim nazad u Brno, u Češku Republiku, čiji sam stanovnik već duge tri godine. Obećavamo da će vrijeme do 1. maja proletjeti i ponovno ćemo biti skupa, ali za broj veći.

Ime joj je čovjek

Mart 20. je početak mog porodiljskog odsustva. Šest sedmica prije poroda. Samo sedam dana ranije proglašeno je vanredno stanje: granice između gradova, granice između država, granice između ljudi.

April 20. je dan kada je moj zaručnik trebao stići u Brno kako bi bio tu za vrijeme mog poroda. Ja sam idalje sama sa spakovanim koferom, spremna za dolazak bebe.

Maja 1. mi je bio termin. Naša beba nije stigla ovaj dan, ali je stigla Ambasadorica BiH u Češkoj Republici, Martina Mlinarević Sopta, a koja je odlučila da me iznenadi svojom posjetom i uljepša usamljene dane.
Sa ambasadoricom sam stupila u kontakt dvije sedmice ranije kako bih se raspitala o mogućnosti dolaska mog zaručnika ili nekog člana moje porodice, imajući na umu da se uskoro trebam poroditi.

Nisam znala da li da očekujem odgovor, jer do njenog imenovanja nisam čak ni znala ko je obnašao ovu iznimno važnu funkciju. Dolaskom ambasadorice Mlinarević zadaci ove institucije su podignuti na jedan potpuno novi, humanosti obojen nivo. Po prvi put u životu imam dojam da je država tu za mene kao njenog državljanina i da je moj problem relevantan problem.

Ambasadorica Mlinarević i njen tim su bili (i još uvijek su) dostupni svim građanima BiH u Češkoj Republici, a i šire, 24/7 – kako na poslovne, tako i na privatne telefone. Ovakav pristup nam daje osjećaj sigurnosti, ali i prisnosti, jer nas se tretira kao prijatelje i članove porodice. Vjerujem da to mogu potvrditi i naši studenti koji su koronu prebolovali uz podršku ove žene, koja je oduvijek bila prvenstveno čovjek.

Maja 5. stiže naša kćerkica, a već 23. mi je preliminarno dijagnosticirana postporođajna depresija. Nakon jednog od veoma teških trenutaka, u očaju sam kontaktirala ambasadoricu Mlinarević, s kojom sam od početka u svakodnevnom kontaktu, rekavši da ne mogu više biti sama, te da mi treba pomoć.
Prethodna dijagnoza je uspostavljena na vrijeme zahvaljujući njenoj brzoj i majčinskoj reakciji, te želji da pomogne, a što bi trebala biti i suština njenog posla. Bez svoje porodice sam oslonjena na ljudsku dobrotu i beskrajno sam zahvalna svima koji su odvojili svoje vrijeme da se brinu za mene, pa makar i na kratko.

Čija je naša zastava?!

Ovih dana čitam o hajci na ambasadoricu Mlinarević, jer je još jednim ljudskim činom – spuštanjem zastave za “običnog” čovjeka, našeg pisca Bekima Serjanovića, uvrijedila određenu grupaciju ljudi, a čiji je cilj traženje dlake u jajetu. U vrijeme kada se održavaju mise za Blajburg pod krinkom rasadnika demokracije i ljudskih prava, odavanje počasti čovjeku koji nas je predstavljao na svjetskoj sceni književnosti čini se kao smrtni grijeh.

Otpočetka se raspravlja o njenoj adekvatnosti, nivou obrazovanja, njenim sposobnostima i opredijeljenjima, pa čak i njenoj bolesti, ali ne vidim da iko ko zadovoljava te nametnute i čak imaginarne kriterije svoj posao radi s više požrtvovanosti i osjećaja za čovjeka i čovjekovu dušu kao što to radi Ambasada BiH u Češkoj Republici pod palicom aktuelne veleposlanice.

Kažnjavanje ambasadorice Martine Mlinarević Sopta je šamar svim građanima BiH u Češkoj Republici koji napokon imaju nekoga kome se mogu obratiti. Ovim činom se naša zastava neće spustiti na pola koplja nego je možemo u potpunosti odložiti u neku ladicu, jer mi se čini da će naša Bosna i Hercegovina uvijek biti više “nečija” nego što je “naša”. A da je sreće, zastave bi se spuštale za svaku smrt i podizale za svako rođenje, i svijet bi bio pun Mlinarevićki čiji su najveći grijehovi empatija i odavanje počasti čak i nama “malim” ljudima.