Jasna Diklić: Živjelo pozorište

Razljutila me vlasti Kantona Sarajevo vlasti da stavi Moratorij na zapošljavanje i uplašilo to šta je sve u javnom sektoru ovom odlukom zaustavljeno. 

Ono u čemu nisam iznenađena je da su previdi u kulturi i  njenom funkcionisanju, koji su dio ove odluke, donijele neznalice i marginalci koji nikada ili skoro nikada nisu ušli ni u jednu kulturnu ustanovu, a da ne govorim o razumjevanju iste.

Ova samovoljna nesposobnost je karakteristična za zloćudni narcizam koji je primjeren dizačima ruku i samo ruku. Ali su zato  gordi i nose sa sobom aroganciju,neznanje i pomanjkanje stida.

Govoreći o ovom zakonu, pozorišta bi se  polako počela zatvarati, što je, bojim se, i bila tiha intencija onih kojima kultura smeta. Smeta im, jer jedino kutura  određuje pravu mjeru njihovih potencijala.

Pozorište je oduvijek angažovalo umjetnike izvan institucija, jer se jedino tako moglo raditi kvalitetno. Najčešće je nemoguće iz postojećeg ansambla uvijek naći pravi izbor za svaku repertoarsku predstavu.

Po ovom moratoriju značilo bi da reditelji, glumci, scenografi, kostimografi... svi umjetnici koji nisu u stalnom radnom odnosu u nekoj kulturnoj instituciji ne bi mogli biti angaživani. 

A onda se poslije jalovih i neprimjerenih razgovora o Moratoriju (ili bolje rečeno o ličnim interesima), u Narodnom pozorištu desila predstava Snijeg. 

Pokazali smo da je predstava estetska cjelina koju sačinjavaju međusobno povezani elementi koji djeluju sinhrono i čiji je cilj umjetničko izražavanje jedinstvenog  značenja. Pokazali smo da je publika shvatila i uživala u kolektivnoj igri posvećenih i sjajnih glumaca koji u ne malom broju nisu stalni članovi ove kuće.

Pokazali smo da nam je Dino Mustafić, sjajni reditelj ove predstave potreban i svi oni kojima bi Moratorij zabranio pravo na rad.

Odluka Kantona bi ubila  osnovnu ljudsku potrebu - duhovnost.

Publika je i ovaj put bila zahvalna svim učesnicima predstave i posebnom emocijom i velikim aplauzom dala do znanja da im je kultura neophodna, pogotovo u ovim ni malo lakim vremenima.

I zato Živjelo pozorište!

Da, ono će preživjeti, a vama kreatorima apsurdnih odluka - poruka da ničija nije do zore gorjela!