Ja mislim / Ivo Komšić u povodu Svjetskog dana pčela: Nadri-matica

21. 05. 2022. u 13:20:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 0

Ljudska zajednica se često poredi s pčelinjom zajednicom jer se ova smatra najorganiziranijom i najfunkcionalnijom živom zajednicom.

Njena organizacija je zasnovana na prirodnim mehanizmima, tj. na instiktima koji joj osiguravaju reprodukciju i opstanak. Njeni institkti, promatrani za sebe, djeluju kao unutarnja snaga, kao jedna vrsta prirodne duhovnosti koja upravlja ukupnim životom.

Piše: Prof. dr. Ivo Komšić za portal Radiosarajevo.ba

Taj „duhovni“ mehanizam za nas ljude je često neshvatljiv, njegov automatizam je čudesan i gotovo nikada ne zataji. Na njemu se zajednica održava, reproducira i uz to daje proizvode koje koriste ljudi i mnoga druga bića izvan te zajednice.

Dakle, pčelinja zajednica nije samo za sebe, iako tako djeluje, ona je dio prirodnog lanca na čijem vrhu se nalazimo mi ljudi koji to iskorištavamo. Po svojoj korisnosti i dobrobiti pčelinje zajednice se nazivaju društvom da bi se dalo do znanja kako se radi o zajednici kojoj je ljudska zajednica bliska, koja je zapravo ljudskoj zajednici ideal. Funkcionalne ljudske zajednice, samoodržive i sposobne za razvoj, nazivamo društvima jer su društva razvila mehanizme samoodržanja koje svjesno čuvaju i razvijaju. Pčelinja društva ljudi od vajkada tretiraju kao ljudske zajednice, na njihov život se gleda kao na ljudski, za pčele se kaže da umiru kao za ljude.

Duhovnost ljudske zajednice

Pčelinja društva su uglavnom sposobna za samoodržanje i razvoj. Kada im košnica postane tijesna, za razvoj i za skladištenjenje hrane za preživljavanje, one se prirodno izroje i podijele na više zajednica. Kuća uvijek mora biti dovoljno prostrana za razvoj i za „robne rezerve“ za „nedajbože“. Kod pčela je kuriozitet da majka matica napušta s rojem svoju kuću i ostavlja je mladoj matici da u njoj razvijaja svoje novo društvo. Ljudi su dosta naučili od pčela, njihova funkcionalnost im često služi kao uzor ali još nikada nisu prihvatil ovaj pčelinji mehanizam opstanka – kod ljudi uglavnom roditelji ostaju u kući, djeca odlaze.

Ljudska društva su zajednice izgrađene na osvještenim mehanizmima opstanka. Ljudi znalački, sa punom sviješću, formiraju svoje zajednice i temelje ih na mehanizmima koji na najbolji način osiguravaju opstanak i razvoj. Duhovnost ljudske zajednice ustvari je ista ona duhovnost pčelinje zajednice samo je dovedena do svijesti i čovjek je znalački upotrebljava i razvija. Pčelinja duhovnost se održava na prirodnom mehanizmu, ljudi svoju društvenu duhovnost ozakonjuju i tako pretvaraju u pravila ponašanja. Bez toga, ljudska zajednica bi se urušila – ona nema prirodni mehanizam svoga opstanka.

Kao što pčelinja zajednica ima podijeljene funkcije unutar sebe da bi opstala, tako ljudske zajednice donose zakone koji je održavaju i čine funkcionalnom. Pčele imaju maticu koja je osnova zajednice jer ona obavlja njenu reprodukciju, održavanje i proširivanje. Ostale pčele imaju funkciju radilica, a radne funkcije su opet različite među njima, podijeljene i usklađene. Osim njih, svako pčelinje društvo ima trutove, „muške glave“, koje također imaju reproduktivnu funkciju. Trutovi su mužjaci koji služe za oplodnju matica. Staro je i netačno vjerovanje da su oni samo „trutovi“ koji ništa ne rade, jedu med i uživaju. Oni osim oplodnje veoma stimulativno djeluju na pčelinja društva.

Međutim, oni su tragične jedinke u tome, svaki trut kada oplodi maticu pada mrtav i nikada ne ćemo znati da li je taj užitak vrijedan toga – mrtva usta ne govore. Uz to, kada se oplode matice, kada se društvo obnovi i pripremi za prezimljavanje, kada su sve funkcije u zajednici usklađene, pčele izbacuju sve trutove iz košnice jer su oni svoje uloge obavili. Pčele radilice ih ubiju ili izbace izvan košnice i ugibaju sami. Ne ostavljaju ih preko zime u zajednici jer su tada nekorisni, sve bi se svelo na to da jedu med i uživaju ne radeći ništa.

Pored sve ove „duhovne“ savršenosti pčelinjeg društva, i u njemu dolazi do poremećaja kao i u ljudskim društvima. Veoma česta i podcijenjena pojava kod pčela jeste pojava nadri-matice ili lažne matice. U tom pčelinjem savršenstvu čini se nemogućim da se pojavi nešto što je neprirodno, što je lažno, što je nadri. I pčele se daju prevariti. Kada se to desi, lagano i gotovo neprimjetno nestaju. To nije nagla smrt kao trovanjem, što im ljudi često urade, nego postepeno umiranje jer se lažnost stanja prikazuje kao normalno.

Što je nadri-matica i kako nastaje?

Zna se desiti u nekim okolnostima da pčelinje društvo ostane bez prave reproduktivne matice. To se može izazvati ljudskom nespretnom intervencijom pri pregledu kada je pčelar jednostavno zgnječi, može i u drugim okolnostima kada se mlada matica ne uspije oploditi, što se najčešće zbiva u rano proljeće ili kasnu jesen - ne izvrši se prirodna smjena generacija. U to doba u društvu nema razvijenih trutova pa nema ni oplodnje. U takvim situacijama pojavljuju se nadri-matice. Nadri-matica je obična pčela, bivša radilica koja nema reproduktivne sposobnosti a koja preuzme na sebe tu ulogu. Prije toga ona zabaci sve svoje radiličke funkcije, razvije jajne cjevčice, počne se hraniti matičnom mliječi koju sama proizvede, spolno se razvije i postane sposobna za leženje jajašca. Ona počinje simulirati pravu maticu i kada se pojave prva jajašca koja poleže u satnu čeliju, ostale pčele je prihvate kao maticu-majku. Ova obmana traje sve dok društvo ne izumre. Same pčele nemaju obranu od toga, njihov „duhovni“ mehanizam nije ih osposobio za to. Pčele instiktivno prihvaćaju njena jajašca jer ne posjeduju mehanizam prepoznavanja oplođenog i neoplođenog. Pošto se radi o običnoj pčeli, koja je uz to odbacila svoje radiličke navike i prigrabila sebi one za koje nije sposobna, njena jajašca nisu oplođena jer se nije ni parila s trutovima. Jajašca reproduktivne matice su oplođena u parenju s trutovima, iz njih se uvijek izlegu pčele radlice ili trutovi za oplodnju. Iz ovih jajašca nadri-matice izlegu se jedinke koje nisu ni radilice ni pravi trutovi. To su trutovi degenerici, zakržljali i nesposobni za oplodnju. U društvu se pričinja sve normalnim ali ono nema reprodukciju, pomalo izumire onako kako izumiru pčele radilice.

Kako prepoznati nadri-maticu?

Iskusan pčelar će odmah primjetiti, i prije nego se izlegu zakržljali trutovi, da nešto nije uredu. Ako pažljivo pogleda leglo, i da nije utvrdio nestanak prave matice, primjetiti će da su jajašca položena nepravilno. Naime, prava matica uvijek svoje jajšce polaže na samo dno satne ćelije i polaže jaja u koncentričnom krugu, počinje iz sredinu ramice i ostavlja jedan pravilan vijenac oko legla gdje pčele radilice deponiraju hranu za mlade pčele. Ona uvijek polaže samo jedno jajašce u čeliju. Nadri-matica ne polaže svoja jajašca na dno čelije nego sa strane i po rubovima. Također, ona položi i po više jajašcadi u jednu ćeliju, polaže raštrkano, nepravilno, jednostavno razbacuje jajašca po cijeloj ramici. Kada pčelar primjeti to, jasno je da se radi o nadri-matici, lažnoj „kraljici“ i reproduktivnoj majci. Problem je što se ona ne može prepoznati jer je ista kao i ostale pčele, prepoznaje se samo po posljedicama. Jedini lijek protiv nje je odstraniti je iz društva. Ne pomaže ni to da se društvu doda prava matica, bilo oplođena ili neoplođena, jer će je ona ubiti. Nadri-matica je veoma agresivna i bori se svim sredstvima ostati u društvu. Ako joj se doda zreo matičnjak iz koga bi se izlegla prava matica ona i njega razori i ličinku ubije. Jedini način je izbaciti je iz košnice. Postoje metode koje se mogu primijeniti. To mora uraditi pčelar jer pčele same ne posjeduju prirodni mehanizam za to – mora se intervenirati izvana.

U pčelinjim društvima uvijek se javlja jedna nadri-matica, jedan „lider“. Ljudsko društvo je složenije a ljudi sposobniji za samoodržanje tako da se u ljudskom društvu može pojaviti više nadri-matica. U ekstremnim situacijama i u ljudskom društvu jedan lider može preuzeti sve funkcije i potamaniti ostale. Sve drugo je uporedivo s pčelinjim društvom. Ljudske nadri-matice također simuliraju prave, prikazuju se kao temelj društvene reprodukcije i razvoja. Svoju lažnu lidersku funkciju prikrivaju proizvodnjom degeneriranih trutova koji nisu sposobni nizašto i koji održavaju privid postojanosti zajednice. Oni su okruženi njima i svi zajedno traju dok ih drugi opskrbljuju hranom. Kako pčele radilice imaju ograničen i kratak životni vijek, cijela prevara će trajati dok one ne izumru. Tek tada prevara dolazi na naplatu, lažna matica ostaje sa svojim degenericima trutovima sama i nesposobna za reprodukciju i održavanje. Tada i ona ugiba. Pri tome, postoji samo jedna razlika između ljudi i pčela – pčelinje nadri-matice nemaju nikakvu šansu za preživljavanje, ljudske nadri-matice imaju.

Nadri-lideri se mogu dugo održavati, mogu čak i prežvjeti koristeći sve oko sebe za svoj opstanak. Trutovi degenerici lako preuzimaju ulogu njihovih opskrbljivača jer i sami time preživljavaju i imju koristi. Naše be-ha društvo je i u ovom slučaju, kao i u mnogim drugim, najbolji primjer za to. Naše nadri-matice traju dugo i pored toga što je postalo očito da su cijele zajednice podredili sebi i žrtvovali ih. Oni opstaju a zajednice iz kojih dolaze polako propadaju.

Međutim, dugotrajno, ljudsko društvo s nadri-maticama propada neminovno kao i pčelinje. Pčele nemaju unutarnji mehanizam zaštite od toga, a kako je ljudsko društvo svjesna organizacija, ljudi imaju sposobnost prepoznati koji put vodi u nestanak. Pitanje je samo što će učiniti i kada. I u društvu se može djelovati kasno kao što pčelar može kasno primjetiti da u pčelnjem društvu djeluje nadri-matica. U oba slučaja srlja se u propast.


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

KOMENTARI (5)