Ira Adilagić: Pismo vjernim čitateljima i čitateljkama

U nastojanju da podigne svijest o različitostima, British Council redovno objavljuje priče Ire Adilagić, projekt asistentice koja se timu British Councila pridružila prije godinu dana. Kako kažu iz British Councila, Ira je doprinijela timu, ali je i pružila svima uvid u svijet iz malo drukčije perspektive. Ira je osoba oštećenog sluha, studentica psihologije i bavi se podizanjem svijesti o položaju i pravima osoba s invaliditetom na različite načine. Portal Radiosarajevo.ba u dogovoru s Britanskim savjetom redovito prenosi Irine blogove s namjerom promocije inkluzije i jednakih prava i prilika.

Dragi moji čitatelji i čitateljke,

na našoj stranici svake srijede objavljujemo po jednu priču, u kojoj možete vidjeti kako neka jednostavna, svakodnevna situacija u životu izgleda iz moje perspektive. To su različite situacije, o kojima rijetko razmišljate jer, na prvi pogled, djeluju beznačajno.

Na mnogim siteovima i publikacijama možete mnogo toga naći o tome koliko je svakodnevno prisutna diskriminacija prema osobama s invaliditetom, zajedno s prijedlozima i rješenjima kako barijere i prepreke prevazići, kako bismo svi bili jednaki u društvu. Tačno je da su potrebne određene zakonske izmjene, dopune i tome slično, ali onaj prvi faktor koji vodi prema promjenama jeste u svima nama.

Možemo živjeti u savršenom sistemu, ali ako mi nismo razvili svijest i toleranciju prema različitosti, ni tako savršen sistem ne bi opstao. Diskriminacija prema osoba s invaliditetom, većinom, proizlazi iz neznanja i neinformiranosti ljudi. I to je razumljivo. Ako niste imali priliku susresti s osobom s bilo kojom vrstom invaliditeta, nalazite se u dilemi da li se treba postaviti na određeni način, smijem li reći ovo ili ono. Iz mog iskustva mogu reći da diskriminacija prema osobama s invaliditetom nije prisutna zato što su ljudi zli, već zato što jednostavno ne znaju adekvatno se postaviti. U takvoj nedoumici učine nešto (želeći da bude iz dobre namjere) zbog čega se osoba s invaliditetom, na kraju, osjeti potcijenjenom.

Možda sve ovo, dok čitate, djeluje komplicirano, ali nije uopće. Zato ću vam u nastavku prezentirati bonton o ponašanju prema osobama s invaliditetom. Jednom ga pročitajte i znat ćete uvijek. Pravila su vrlo jednostavna i jasna.

- Smijete koristiti fraze: „čujemo se“, „vidimo se“, „idemo prošetati“, koji god da je invaliditet prisutan kod druge osobe. Suština je bontona da se prema osobi s invaliditetom odnosite jednako kao i prema svakoj drugoj osobi;

- Ukoliko osoba ne čuje, govorite umjerenim tempom (ne treba presporo govoriti, spelovati riječi), kako bi mogla uspješnije da čita s usana. Nema potrebe za vikanjem, tad je i teže razumjeti, odnosno teže je čitati s usna, jer kada vičemo više širimo usta. Ako je osoba s tjelesnim ili fizičkim invaliditetom, usporite i prilagodite se brzini kojom se druga osoba kreće, ako je to potrebno;

- Ako razgovarate s osobom s poteškoćama u glasu i govoru, i nešto niste razumjeli, zamolite osobu da vam ponovi. Ne ponašajte se kao da ste razumjeli;

- Kad komunicirate sa slijepim osobama i osobama oštećenog sluha, gledajte direktno u njih i njima se obraćajte, a ne tumaču znakovnog jezika i personalnom asistentu. Ako duže razgovarate s osobom korisnicom kolica, sjednite, kako biste došli u istu visinu očiju. Inače će vas oboje vrat zaboljeti;

- Rukujte se s osobom s invaliditetom, i kad osoba ima ograničene mogućnosti pokreta ruke ili koristi protezu ili je osoba s oštećenjem vida. Rukujte se onako kako osobi najviše odgovara;

- Ako želite pomoći, uvijek prvo pitajte da li je pomoć potrebna. Ne pomažite pod svaku cijenu. Svaka osoba s invaliditetom, za većinu stvari, ima neke sopstvene mehanizme za samostalno djelovanje. Ako joj treba pomoć, prihvatit će vašu pomoć;

- Pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi dok se s njom bolje ne upoznate. Mada i to može biti individualno kao i svako drugo pitanje. Neki ljudi su slobodniji što se tiče privatnih stvari, dok drugi ne;

- Ortopedska pomagalo (kolica, štap i sl.) su privatne stvari, dio nekog, kao i mobiteli. Ne dirajte ih dok ne upitate, ili dok vas se ne zamoli;

- Ako ste s osobom oštećenog vida, detaljnije opišite nešto o čemu govorite. Ne ponašajte se zaštitnički prema osobama s invaliditetom, niti ih predstavljajte kao heroje i motivatore. Jednako se odnosite prema njima kao prema drugima, jer svi i jesmo, na kraju svake priče, jednaki!

- Oslanjajući se na ova pravila, svi zajedno, značajno ćemo smanjiti prisutnu diskriminaciju prema osobama s invaliditetom. Jer, ponavljam, ona je rezultat neznanja i neinformiranosti društva. Od osnivanja pokreta osoba s invaliditetom do danas, osjete se promjene u našem društvu u različitim segmentima. Vidljiv je napredak što se tiče položaja i prava osoba s invaliditetom. Paralelno s tim svjesna sam kako postoje još mnogi izazovi i barijere s kojim se trebamo suočiti i koje trebamo prevazići. Prevaziđimo ih zajedno! Znam da naše društvo može dostići najsavremenije principe modernog društva i na kraju se svi osjećati dijelom jednog velikog sistema u kojem će svako od nas biti i dio i zadatak i bogatstvo sinhronizirane sredine.

Ukoliko imate dodatnih pitanja ili nekih dilema, slobodno pišite u komentarima ili privatno.

Ubrzajmo napredak i postignimo željene promjene.

Veliki pozdrav za sve!