Hoće li se moći ponoviti slučaj Mihrije Pelak?

Parlament Federacije BiH je 2002. godine usvojio Zakon o notarima kao jedan u nizu zakona koji su u procesu reforme pravosuđa imali za cilj da poboljšaju pravnu sigurnost i efikasnost sudova u oblasti za koju je navedeni zakon donesen.

Zakonom je propisano da je služba notara javna služba.

Piše: Kasema Ćatović

Zakonom su, između ostalog, propisani pravni poslovi za koje je obavezna notarska obrada isprava.

Pojava nadripisarstva

Najzatupljeniji u praksi su pravni poslovi čiji je predmet prijenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama i osnivačka akta privrednih društava.

Kad je u pitanju odgovornost notara kao nosilaca javne službe, Zakonom je, takođe, propisano da je notar dužan nadoknaditi štetu koju je on ili njegov zaposlenik prouzrokovao povredom službene dužnosti trećim licima. U vezi s tim notari su dužni da se osiguraju od odgovornosti za štetu koju bi mogli prouzrokovati trećim licima u obavljanju svoje službene dužnosti.

Posebno važna odredba Zakona odnosi se na to da notar mora ispitati pravu volju stranaka, objasniti situaciju, stranke poučiti o pravnom dometu pravnog posla i njihove izjave jasno i nedvosmisleno u pisanoj formi sastaviti u obliku notarskog izvornika.

Pri tome notar mora paziti da se isključe zabune i sumnje, kao i da neiskusne i nevješte stranke ne budu oštećene. Ovo je bitna odreba u okolnostima kad još uvijek u Federaciji BiH ima dosta osoba koje su nepismene u pravom smislu riječi i koje učestvuju u zaključivanju gore navedenih pravnih poslova.

Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine su se, putem potpredsjednika Federacije, obratili advokati sa apelacijom da „monopolističke nadležnosti“ notara diskriminiraju advokate, iako su advokati podjednako kompetentni za predmetne pravne poslove, i to poslove vezane za promet nekretnina, poslove vezane za nasljedno pravo i tako dalje. Tako da bi, navodi se, usluge notara i advokata trebale da budu jednako dostupne za sve građane.

Naročito su isticali da je time onemogućeno da i stranka sama sebi sačini ugovor, ističući kao primjer da ni sudac sam sebi ne može sastaviti ugovor, iako suci imaju znanje i stručnost za to .

Ustavni sud Federacije BiH je apelacije usvojio i naložio da Parlament u roku od 6 mjeseci (do 16.11.2019.) implementira te Presude i omogući građanima da biraju ko će im ugovor - pravni posao sastaviti. Važno je znati:

Iz presuda Ustavnog suda Federacije BiH jasno proizlazi da nije notarska profesija proglašena protuustavnom niti je protuustavna notarski obrađena isprava.

Ustavni sud smatra da je protuustavno to što građani po tim zakonima nisu imali mogućnost da se opredijele i za neku drugu formu, tj. da ugovor sačine sami ili da im ugovor sačini advokat ili treća osoba.

Parlament je u obavezi da te Presude pravilno implementira, i da istovremeno, kroz implementaciju presuda Ustavnog suda Federacije BiH, odnosno izmjene Zakona kojima bi proširio krug osoba koje mogu sačinjavati ugovore, osigura provodivost tih ugovora u zemljišnoj knjizi i registru privrednih društava, a da se ne eliminišu postignuti efekti koje su notari postigli.

Čekanje na uknjižbu

To se između ostalog odnosi na to: da se po osnovu notarski obrađenih ugovora stranke sa sigurnošću upisuju u odgovarajuće registre u najkraćem roku (u prosjeku 15 dana), dok se ranije na uknjižbu vlasništva čekalo godinu-dvije, da se na upis privrednih društava u registar čekalo po godinu-dvije a sada 15 dana, ukoliko osnivač ispunjava sve potrebne uslove.

Federalno ministarstvo pravde je imajući  sve to u vidu, u prijedlogu izmjena  zakona uvelo tzv. Potvrđenu (solemniziranu ispravu) po uzoru na Austriju, Hrvatsku, Srbiju i zadržalo notarsku obradu, ukoliko stranka želi takvu formu.

Solemnizirana isprava je ugovor koju mogu da sastave same stranke, advokat, pravnici u privrednim društvima ili treće osobe bez pravne kvalifikacije, ali taj ugovor mora proći postupak potvrđivanja, gdje notar provjerava njegovu valjanost i provedivost. Takav solemnizirani akt na koji će notar naravno trošiti puno manje vremena nego kada sam sačinjava ugovor, treba biti i jeftiniji za stranke.

Najvažnije je da ne bi bilo rizika da se dostignuti stepen pravne sigurnosti i brzine postupanja sudova ugrozi, a što bi se desilo ukoliko bi se dala mogućnost da svako piše ugovore, bez provjere (potvrđivanja notara) i ne bi se otvorio prostor za nadripisarstvo.

Nažalost, izmjene Zakona o notarima koje su usvojene u Predstavničkom domu Federacije BiH otišle su u drugom pravcu, a prema kojima će sačinjavanje ugovora za prethodno navedene pravne poslove moći sačinjavati notari, advokati, pravnici kao i građani koji nisu pravno kvalifikovani, imati za posljedicu, obzirom na nepostojanje obavezne materijalne odgovornosti i nepostojanja obaveze zaštite pravno neuke stranke (nedostatak pravne naobrazbe, nepoznavanje jezika i sl.) povratak u pravnu nesigurnost u ovoj oblasti i stvaranje uslova za nadripisarstvo, pa i kriminal (u javnosti poznat slučaj Mihrije Pelak koja je osuđena za prevare, dok građani nisu dobili svoj novac nazad).

Dakle, kad je u pitanju aspekt pravne sigurnosti općenito i prava građana u prometu nekretnina, isti će biti dovedeni u pitanje obzirom da neće biti nikakvih kontrolnih mehanizama, niti mehanizama zaštite svih stranaka koje je pružala notarska služba kao javna služba.

Kad su u pitanju troškovi građana za navedene usluge ako ih poredimo sa advokatskom tarifom (i jedna i druga su javno objavljene), lahko se uvjeriti da je advokatska tarifa znatno visočija od notarske  tarife te da su notari  dio fiskalnog sistema za razliku od advokata koji to nisu (ovo samo radi poređenja cijena usluga jer su notarska služba i advokatura dvije pravno različito pozicionirane službe).

Korak unazad

Ipak, najveći izazov za pravnu sigurnost će biti rad pravno nekvalifikovanih osoba (nadripisara) čije će posljedice biti vidljive nakon dužeg vremena i koje će biti teško sanirati.

Naravno, ove promjene treba gledati i u kontekstu pogoršanja ambijenta za nova ulaganja stranih i domaćih ulagača. Navedene izmjene će dovesti do povećanja dužine redova pred šalterima registarskih sudova i organa uprave kao i dužine čekanja na upise u zemljišne knjige, katastarske operate i registar privrednih društava.

Ono što je zakonodavac mogao uraditi za unapređenje notarijata, poboljšanje poslovnog ambijenta i poboljšanje usluga građanima u ovoj oblasti jeste elektronsko povezivanje notara sa sudovima, poreskom upravom i statistikom i stvaranja jednošalterskog sistema za registraciju pravnih osoba (sve na jednom mjestu kod notara, bez hodanja od šaltera do šaltera), kao i preuzimanje ZK izvadaka bez odlaska na šalter suda i bespotrebnog gubljenja vremena i novca.

Važno je, takođe, napomenuti da se ovakvim zakonskim izmjenama suština uvođenja notarijata u Bosni i Hercegovini, kao pravne tekovine uređenih demokratskih društava, obesmišljava, a uvodi pravna anarhija i nejedinstvo pravnog prostora u ovoj oblasti iz razloga što je Zakon o notarima u Republici Srpskoj i Distriktu Brčko ostao nepromijenjen.

Nadam se da će, ipak, u Domu naroda Parlamenta FBiH prevladati egzaktna argumentacija i da Federacija BiH neće na reformskom putu napraviti korak unazad u ovoj oblasti