Emina Suljović Hadžimešić: Uz nove generacije 'pametnih' lijekova rak kao hronična bolest

Napredak u nauci koja se bavi liječenjem malignih bolesti donio je značajno poboljšanje u životima pacijenata oboljelih od maligniteta prvenstveno u produženju života. Upravo ova činjenica je doprinijela da se u nauci maligna bolest sve češće smatra hroničnom bolesti kao što je srčana bolest, šećerna bolest ili neka autoimuna oboljenja.

Piše: Mr.sc.med.dr. Emina Suljović Hadžimešić za Radiosarajevo.ba

Ovo se posebno odnosi na one pacijente čija se bolest trenutno ne može definitivno izliječiti, već "zaliječiti" kao što je slučaj sa pacijentima oboljelim od multiplog mijeloma ili od metastatskih solidnih tumora gdje se ne može postići dugotrajna kontrola bolesti.

Prema izvještajima Office of Cacer Survivorship kod oboljelih od malignih bolesti (milioni pacijenata), u 39% slučajeva dijagnoza je postavljena prije 0-5 godina, u 47% slučajeva prije 5-20 godina, u 14% slučajeva prije 20 godina. Ova činjenica potvrdjuje da su mnoge maligne bolesti postale hronične bolesti koje se mogu dobro liječiti i držati pod kontrolom. Nažalost, ovaj koncept se ne može odnositi na sve vrste i slučajeve maligniteta (raka), u takvim situacijama se napredak u nauci i istraživanja pokušavaju primjeniti i postići isti cilj.

U ovim manje sretnim slučajevima, sve boljim terapijama, potpornim liječenjem, suzbijanjem simptoma, manje štetnim i "ciljanim" terapijama itd., pacijenti bolje podnose liječenje, žive duže, a krajnje stadije svoje bolesti proživljavaju drugačije i bolje nego kao što je to bio slučaj u prošlosti.

Na primjeru pacijenta oboljelog od multiplog mijeloma u nastavku će biti prikazan primjer dugotrajnog liječenja maligne bolesti:

Pedesetogodišnjem pacijentu je 2002-te god. postavljena dijagnoza multiplog mijeloma u uznapredovalom stadiju bolesti što bi značilo da je koštana srž masivno bila infiltrirana malignim mijelomskim plazma-ćelijama, ukupni proteini su bili visoki zbog monoklonalnog IgG kappa-proteina.

Plazma ćelije su inače bitan dio ljudskog imuniteta, pomažu u odbrani od infekcija i bolesti. Kod multiplog mijeloma stvara se prevelik broj bolesnih, nenormalnih plazma ćelija u koštanoj srži (mijelomske ćelije) koje pretjerano stvaraju proteine, monoklonalne imunoglobuline (Ig) ili Bence Jones proteine.

Kod našeg pacijenta su bile izražena razrjeđenja kosti na pršljenovima, kostima nadlaktice, kostima glave, imao je izraženu anemiju (malokrvnost), bubrežna funkcija je bila očuvana.

Uobičajenu kliničku sliku multiplog mijeloma odlikuje  djelovanje mijelomskih ćelija  na ćelije koštane srži gdje se stvara krv te se javlja anemija (malokrvnost), povećana podložnost infekcijama zbog smanjenog stvaranja normalnih imunoglobulina, a važan dio kliničke slike su raširene promjene na kostima u smislu razrjeđenja ili uništenja koštane strukture, što može dovesti do loma kosti. Obično se promjene nalaze u području zdjeličnih kostiju, kičme, rebara i kostiju glave, zbog čega se mijelom i naziva multipli. Kao posljedica toga može se javiti i povećana količina kalcija u krvi što između ostalog, zajedno sa djelovanjem nenormalnog proteina, uzrokuje oštećenje bubrega.

Multipli mijelom čini otprilike 1% svih malignih oboljenja i 2% svih smrti zbog malignih oboljenja. Uzrok nastanka  je nepoznat, učestalost raste s dobi. Prosječna dob kod dijagnoze je oko 68 godina. 99% slučajeva dijagnosticira se kod ljudi iznad 40 godina.

Liječenje pacijenta je počelo sa kombinovanom hemoterapijom uz bifosfonate i zračenjem dijela kičme gdje su bili izraženi jaki bolovi i gdje je postojao rizik od loma. Nakon 6 ciklusa hemoterapije postignuto je djelimično izlječenje, proveden je postupak sakupljanja matičnih hematopoetskih ćelija iz periferne krvi i uz terapiju visokim dozama citostatika melphalana uradjena je prva transplantacija autolognih matičnih ćelija. Nalazi su pokazali da je postignuto kompletno izlječenje.

Nastavljena je terapija održavanja dexamethasonom. Nakon četiri godine ustanovljena je progresija (napredovanje) bolesti sa bolovima u desnoj nadlaktici. Provedeno je lokalno zračenje bolne kosti te druga kombinovana terapija koja je uključivala i talidomid tablete a koje je pacijent nažalost, morao obezbijediti vlastitim sredstvima obzirom da nije dostupan zdravstvenim osiguranicima u FBiH (u RS jeste) niti se novac nakon kupovine od strane pacijenta može refundirati. Talidomid se kao vrlo potentan lijek u liječenju mijeloma pojavio 1999. Ovom terapijom kod našeg pacijenta je ponovno postignuta kompletna remisija. Dalje se pacijent prati na tromjesečnim kontrolama.

Pet godina poslije kod pacijenta ponovo dolazi do progresije bolesti. Primjenjuje se terapija bortezomib, novi "pametni" lijek koji se u liječenju mijeloma koristi od 2003. i nažalost, još uvijek je nedostupan našim zdravstvenim osiguranicima te ga je pacijent obezbijedio vlastitim sredstvima.

Provede se 8 ciklusa hemoterapije i ponovno postigne kompletna remisija (ozdravljenje).

Kod očekivane progresije, na raspologanju je još jedan lijek-Lenalidomid. Vrlo potentan, moćan lijek za liječenje mijeloma koji opet nije dostupan pacijentima u FBiH.

Opisani primjer oboljelog od multiplog mijeloma govori kako je postignuto da primjena novih metoda kao što je autologna transplantacija i primjena pametnih lijekova (talidomid, bortezomib, lenalidomid) pacijentima  donosi dobro preživljenje.

Kod velike većine oboljelih od mijeloma, bolest nije izlječiva tako da je cilj liječenja postići remisiju, održati je što duže i tako zaustaviti progresiju tj pretvoriti mijelom u hroničnu bolest. Pri svakom relapsu ili progresiji i liječi se novom linijom terapije.

Kod značajnog broja pacijenata terapija ne uspije ostvariti ovako dugo preživljenje, ali kod većine ga učini znatno dužim nego što je bilo ranije.

Sa produženjem života javlja se i nada da će se uspjeti u primjenu uvesti nova, djelotvorna terapija, klinička studija sa novim lijekom tj šansa za izlječenje.