Edin Subašić I Ratni zločini bez kazne: Dossier "Sarajevo safari" zaključan u ladici Tužilaštva BiH?

Pa možda i očekivano... Gotovo dvije godine otkako je na festivalu AJB DOC filmom Sarajevo safari, slovenačkog režisera Mirana Zupaniča, otkrivena šokantna priča o bogatim strancima, koji su tokom rata plaćali da im se omogući da sa srpskih položaja u Sarajevu ubijaju civile u gradu kao na safariju, Tužilaštvo BiH nije otišlo ni korak dalje od imenovanja postupajuće tužiteljice, "formiranja predmeta" i liste mogućih svjedoka. Bar kad se radi krivičnoj prijavi protiv NN izvršilaca i njihovih pomagača koju je u septembru 2022. godine podnijela sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić. Bez obzira što raspoloživi svjedoci imaju za ispričati i širu priču od one u filmu.

Piše: Edin Subašić*, za portal Radiosarajevo.ba

A po Ćosićevoj prijavi se radilo!

No, u predmetu koji je otvoren po krivičnoj prijavi istočnosarajevskog gradonačelnika Ljubiše Ćosića protiv Zupaniča radi "izazivanja nacionalne i vjerske mržnje i netrpeljivosti" (Čl. 145a KZ BiH) druga postupajuća tužiteljica vrlo promptno je provela postupak (!) u kojem je radi davanja izjave kao svjedok u SIPA-u pozvan i autor ovog teksta i učesnik filma.

Trending

Upozorenje meteorologa građanima Bosne i Hercegovine: 'Slijedi nam burnih 24 sata, spremite se'

Teško je vjerovati da se radi samo o različitim nivoima profesionalnosti, efikasnosti i ažurnosti dviju tužiteljica. Ako znamo da u ladicama Tužilaštva BiH stoje desetine neriješenih predmeta ratnih zločina, skloniji smo zaključku da je i "Sarajevo safari" zaključan u ladici po kriteriju različitih aršina i politički motiviranoj opstrukciji slučaja u kojem bi trebalo istražiti monstruoznu operaciju organiziranja lova na ljude, pa onda eventualno optužiti srpsko vojno i obavještajno rukovodstvo od Grbavice do Beograda. A poseban aspekt koji bi mogao izaći na vidjelo je moralno upitna uloga međunarodne zajednice i uopće zapadne politike prema Bosni!

S druge strane, po Ćosićevoj prijavi, a po naredbi Tužilaštva BiH, službenici SIPA-e (bar u mom slučaju) propitivali su najprije da li filmska priča ima temelj u uvjerljivom svjedočenju, a zatim i o suštini prijave – da li je namjera Mirana Zupaniča bila da "demonizira srpski narod i izazove međunacionalnu netrpeljivost i mržnju", kako ga je Ćosić optužio.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Sam Zupanič, nakon što su najava i projekcije filma u javnosti pokrenule žestoke polemike i optužbe (sa srpske strane) za "blaćenje svih Srba" odnosno (sa bosanske strane) za "neviđenu brutalnost i svirepost", bio je iznenađen reakcijama pa je objašnjavao:

"Nisam ni pretpostavio da će film podići ovakvu buru. U filmu sam samo posložio činjenice izgovorene od aktera koji su imali direktne ili indirektne veza sa događajima. Ta svjedočenja su vjerodostojna. Optužbe sa srpske strane da raspirujem mržnju su besmislene, nikad ljude nisam procjenivao po nacionalnosti. Ustvari ovim filmom nastojao sam istražiti fenomen zla i da svi skupa razmišljamo do kojih granica ono može dosezati. Ovdje smo došli do spoznaje da postoje ljudi koji su u stanju posmatrati druge ljude kao sasvim bezvrijedna bića, kao divljač", rekao je Zupanič.

23.04.24. 13:44

Čudne prakse Tužilaštva BiH: Zašto nema optužnica protiv snajperista i ubica djece Sarajeva?

Apsurdnost Ćosićevih konstrukcija bila je očigledna postupajućoj tužiteljici Gordani Bosiljčić pa je, prema nezvaničnoj potvrdi iz Tužilaštva BiH, ovaj predmet zatvoren i stavljen ad acta. No, i dalje ne znamo šta je sa predmetom koji po tužbi gradonačelnice Karić vodi tužiteljica Marijana Čobović.

Bez odgovora na urgencije i nove dokaze

Naime, na pokušaj da se u uredu tužiteljice sazna u kojoj fazi je predmet odgovor je bio "...obratite se pismeno pa će tužiteljica odlučiti..." Ali na pisani zahtjev za pristup informacijama o stanju predmeta do objave ovog teksta nije stigao nikakav odgovor. Također, i od gradonačelnice Benjamine Karić saznajemo da ni ona nije dobila odgovor na urgencije i dopunu krivične prijave, koja je sadržavala bitan dokument iz ICTY-ja. Radi se o svjedočenju američkog marinca i vatrogasca u UNPROFOR-u Johna Jordana koji je na suđenju generalu Dragomiru Miloševiću u Hagu u dijelu optužnice o snajperskom teroriziranju grada dao iskaz o "...strancima u lovačkoj opremi koji su sa oružjem dolazili na položaje VRS". Jordanovo svjedočenje u ICTY-ju kao dokaz može se koristiti i u postupku oko "safarija", ali ni na ovo Čobović nije reagirala.

U međuvremenu, dok Tužilaštvo šuti, na film su reagirali i kontaktirali me neki indirektni svjedoci koji su o tome nešto znali, a godinama šutili. Bivše vojnike, novinare, obavještajce, stanare okupirane Grbavice... film je podsjetio da su se nekad susretali sa „čudnim strancima u skupocjenoj opremi na srpskim linijama“ pa čak i da su u UNPROFOR-u znali za sve to! (Ustupljene informacije zasad ću zadržati kako bih ih ustupio eventualnoj istrazi.)

Osim toga, dokumenti iz arhiva VRS i ARBiH, a koji su dostupni Tužilaštvu BiH, dali bi odgovore o nadležnim, odgovornim oficirima i bezbjednjacima sa Grbavice iz kritičnog perioda (zima 1993/94). Tu se radilo o vrlo visokom nivou organizacije operacije kojom se upravljalo iz Beograda, tako da ekipu „lovaca“ u odgovornosti VRS niko nije ni zaustavljao, ni legitimirao, osim što bi ih prihvatali lokalni bezbednjaci na Palama i zatim uvodili u linije na Grbavici.

Moguće je pronaći i ključni dokument – zapisnik o saslušanju zarobljenog srpskog dobrovoljca iz Paraćina koji je u istrazi Službe vojne sigurnosne ARBiH i otkrio da su sa radikalima iz Beograda do Pala putovali i „...stranci koji su plaćali da pucaju na Sarajevo i ubijaju!“

I vrlo bitno, ključni učesnik filma, Slovenac koji je pred kamerom govorio zaštićenog identiteta voljan je dati izjavu pred istražiteljima Tužilaštva BiH putem mehanizma međunarodne pravne pomoći tj. u bosanskoj ambasadi u Ljubljani. Sve ovo je poznato postupajućoj tužiteljici, ali ne i dovoljno da se naprave konkretni koraci !?

Na temelju vlastitog 25-godišnjeg iskustva u obavještajnim poslovima ubjeđen sam da bi se u nekoliko koraka kvalitetne istrage moglo doći do imena nekih od osumnjičenih stranaca i  njihovih pomagača, organizatora!

Odbijanje filma na Zapadu?!

Iako nam to nikad niko neće potvrditi, moguće je da u marginaliziranju "slučaja safari" ima i uticaja Zapada. Naime,  režiser Zupanič i producent Franci Zajc ovim su filmom svjesno ili ne, osim nove dimenzije rata u Bosni, ukazali na suštinu odnosa Zapada prema Balkanu, a posebno prema Bosni. To je nipodaštavajući, prepotentan odnos, čak sa pozicije više biološke vrijednosti.

Isti odnos Zapad pokazuje danas prema Palestincima Gaze, Zapadne obale i južnog Libana. Izraelu su date odriješene ruke da pobiju Palestince (muslimane) uz tek deklarativne zahtjeve za "prekid neprijateljstava", iako se radi o očiglednom genocidu. Na isti način 1992. godine su u Bosni prvenstvemo Bošnjacima – muslimanima vezali ruke nametnuvši embargo na oružje na početku rata, dok je trajao ubilački, genocidni pohod srpske ratne mašinerije.

Dakle,"Sarajevo safari" je priča koju se pravno možda ne želi istražiti kako se ne bi otvorila "Pandorina kutija" tajni o najmonstruoznijim aspektima velikosrpske agresije na Bosnu i zapadne politike u tome svemu. Ni jednoj od tih strana ne odgovara ni etičko preispitivanje dimenzije ljudske sposobnosti da se čini zlo drugim ljudima, niti dimenzije psihološke i sociološke patologije njihovih politika te dvostruki sistem moralnih vrijednosti.

"Sarajevo safari" ipak je, i pored svjevrsnih opstrukcija, "prosuo perje" o toj temi koje se više ne može pokupiti. U Sloveniji je film gotovo pola godine igrao u kinima širom zemlje (!) i vidjelo ga je na hiljade gledalaca. Bilo je na desetine projekcija organiziranih za učenike! Tema je bila šokantna i ljudi su željeli "progledati" i saznati šta se to događalo u opkoljenim Sarajevu.

Emitiranje na programu Al Jazeera Balkans film je pogledalo preko 300.000 gledalaca te još hiljade gledalaca na hrvatskim portalima Voyo i RTL kao i festivalima gdje je "Safari" gostovao. Međutim, film nije prošao nigdje zapadnije od Sežane, odnosno nije prihvaćen niti emitiran nigdje dalje u EU !? Vjerovatni razlog leži u pomenutim dubljim slojevima značenja filma, obzirom da se najviše prozvanim i trebaju osjećati pripadnici društvene, finansijske, industrijske, bankarske elite iz Italije, Kanade, Francuske, SAD, Rusije... odakle su dolazili "lovci"!

Na informacije i poruke iz filma prigovara se samo sa strane koja je označena kao krivac, a zvaničnu šutnju do danas imamo i u Tužilaštvu BiH. Ostane li tako to svakako neće biti jedini slučaj koji, iako pun dokaza i osnovane sumnje, neće doživjeti istragu i sudski epilog.

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba