Dželaludin Hodžić: Kako se savladava prošlost?

Naša se duboka politička kriza, po svemu sudeći, nastavlja bez naznaka skorog okončanja. Nakon propalih razgovora u Neumu, okončanju krize ni na koji način nije doprinijelo ni održavanje sjednice Narodne skupštine RS-a. Teško je bilo i očekivati drugačije.

Piše: Dželaludin Hodžić

Na zasjedanju entitetske skupštine usvojeni su zaključci koji potvrđuju dubinu provalije koja dijeli političke, idejne i vrijednosne koncepte i poglede na ovu zemlju, njenu sadašnjost i budućnost.

Trending

Savez kolumnista | Zlatko Dizdarević: Kuda ide ovaj svijet - ima li svjetla na kraju tunela?

Tu provaliju dodatno je, po ko zna koji put, produbio svojim obraćanjem Dragan Čović, podsjetivši na svoju kameleonsku političku prirodu, koja vodi računa isključivo o vlastitoj koži. Njegov govor zastupnicima skupštine sablaznio je ne samo ovdašnju javnost i izazvao niz reakcija i komentara, koji se zgražaju nad bezgraničnim licemjerstvom čovjeka koji će ući u antologije političkog beščašća.

Kamuflirane prijetnje

Pri tome, Dragan Čović nije naivan. Radi se o tome da su potpuno odbačene sve maske i do kraja ogoljene suštinske pozicije, ambicije i težnje velikodržavnih projekata, koji su ovu zemlju prije trideset godina zalili krvlju, protjeravši i pobivši stotine hiljada ljudi. Dragan Čović divi se emocijama kojima se na sjednici govorilo o RS-u.

Samo što mu se nije omaknuo uzdah i vapaj kako se nada da će Hrvati u Bosni i Hercegovini dočekati isto. Treba li ponoviti Čoviću i njegovom novoimenovanom mentoru Zoranu Milanoviću da se takvi scenariji ostvaruju etničkim čišćenjem i genocidom? Oni to ili zaboravljaju ili, što je izvjesnije, kamuflirano prijete.

Komentarišući pregovore u Neumu, Milanović šizofreno ponavlja poznate i površne teze kako Hrvatima Bošnjaci daju milostinju, idu đonom na njih, hoće da ih nestane...i vrti tako u krug, u pravilnom rasporedu. O kakvoj milostinji se radi u situaciji u kojoj su državni i federalni ministri finansija od kraja rata do danas Hrvati, da je predsjednik Federacije BiH (šef izvršne vlasti u FBiH) u pravilu Hrvat, da su Hrvati (uglavnom iz HDZ-a) zastupljeni u svim sazivima Vlade FBiH i Vijeća ministara BiH s najmanje trideset posto ministarskih i pomoćnićkih mjesta te da se isti paritet slijedi i kada je riječ o drugim organima uprave i javnim preduzećima.

Konačno, najbolje je to sumirao Zvonko Jurišić, nekadašnji predsjednik HSP-a BiH: o kakvoj majorizaciji mogu govoriti oni koji imaju poluge kojima FBiH mjesecima drže u blokadi. Još jednom, ovdje se ne radi o snazi argumenata i racionalnoj raspravi, koja bi uvažavala druge strane, poglede i koncepcije.

"Nesavladana prošlost"

Ovdje je riječ o zlokobnim projektima krvi i tla i neostvarenim velikodržavnim, šovinističkim i fašističkim idejama koje Drugog i drugačijeg isključuju i čije isključenje tek razumiju kao uslov vlastitog postojanja. To je ono što smo ovdje već iskusili i velikim dijelom porazili. Rasprava o tome zašto je zlo samo djelimično poraženo otišla bi predaleko i za nju ovdje nema dovoljno prostora.
Pred nas se, u najkraćem, postavlja pitanje kako savladati prošlost.

"Nesavladana prošlost" sintagma je iz intervjua Karla Jaspersa, iz davne 1960. godine, izrečena upravo u raspravi o ponovnom ujedinjenju Njemačke i redu prioriteta kako ga je razumijevao ovaj veliki filozof. Važno je pri tome da Jaspers odbija rečenu sintagmu "nesavladana prošlost" kao nešto što stvari čini dalekim i nejasnim, što zamućuje pogled i onemogućava smislenu raspravu.

To je ono što ovdje nerijetko razumijemo kao pokušaj izjednačavanja strana i uloga u "nesretnom sukobu". Drugim riječima, nema potrebe ni za kakvim savladavanjem ili raščišćavanjem prošlosti. Pozicije su jasne i zauzimaju se prema civilizacijskim vrijednostima.

O tome je u svojim govorila baronesa Arminka Helić, izjavivši da ne bi trebalo biti pregovora s rušiteljima države, da je priznanje genocida civlizacijska nulta tačka za bilo kakav razgovor te da tek nakon toga na red dolazi razgovor o onome što bi mogli nazvati novim društvenim ugovorom i ustavno-pravnom arhitekturom. Utoliko je i ovdje riječ o određivanju prioriteta. To me podsjetilo na Jaspersov poredak vrijednosti: istina, sloboda, mir (istina je pretpostavka slobode, a sloboda pretpostavka mira).

U našem kontekstu to upravo znači nužnu i toliko zazivanu katarzu i odnos prema genocidu i udruženom zločinačkom poduhvatu kao konkretnim zločinima ali i paradigmatskim izrazima i rezultatima velikodržavnih projekata. Bez jasnog i neupitnog odmaka od tog naslijeđa nemoguće je napraviti suštinske iskorake.

Etno-mafijaški klanovi

Tek nakon toga moguće je suvislo razgovarati o modelima ustavnog i političkog uređenja, o konsocijacijskim elementima, o pitanjima autonomije u kulturi i granicama etničkih interesa, o uvažavanju i balansu individualnog i kolektivnog identiteta i pripadnosti.

O svemu tome može se i treba razgovarati kada dostignemo civilizacijski nivo u kojem oni koji, tobože, pozivaju na razgovore, a rade sve na urušavanju države, prihvate ono što cijeli svijet vidi i priznaje. Umjesto toga, Dodik uvjetuje povratak u državne organe nekim zakonom kojim bi se nazivanje entiteta ("i drugih kolektiviteta") raznim "pogrdnim" imenima učinilo kažnjivim (takav zakon, iako je kao ideja pozdravljen od jednog bošnjačkog političara - ishitreno, kao i inače - bio bi u suprotnosti s praksom i standardima Evropskog suda za ljudska prava).

Zbog činjenice da vremena odavno nema, paralelno s borbom za istinu (temeljne civilizacijske vrijednosti), treba se boriti za slobodu, odnosno, krenuti u nepokolebljivi obračun s okoštalim etno-mafijaškim klanovima, kriminalom i korupcijom i demontirati ovdašnji sistem spojenih posuda u kojem se poglavice tobože svađaju, a ustvari jedni drugima čuvaju leđa i štite svoja privatna carstva.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba