Dželaludin Hodžić: Kako se savladava prošlost?

Naša se duboka politička kriza, po svemu sudeći, nastavlja bez naznaka skorog okončanja. Nakon propalih razgovora u Neumu, okončanju krize ni na koji način nije doprinijelo ni održavanje sjednice Narodne skupštine RS-a. Teško je bilo i očekivati drugačije.

Piše: Dželaludin Hodžić

Na zasjedanju entitetske skupštine usvojeni su zaključci koji potvrđuju dubinu provalije koja dijeli političke, idejne i vrijednosne koncepte i poglede na ovu zemlju, njenu sadašnjost i budućnost.

Trending

Ko je Mirza Hadžibegić: Menadžer sa velikim iskustvom na čelu Željeznica FBiH

Tu provaliju dodatno je, po ko zna koji put, produbio svojim obraćanjem Dragan Čović, podsjetivši na svoju kameleonsku političku prirodu, koja vodi računa isključivo o vlastitoj koži. Njegov govor zastupnicima skupštine sablaznio je ne samo ovdašnju javnost i izazvao niz reakcija i komentara, koji se zgražaju nad bezgraničnim licemjerstvom čovjeka koji će ući u antologije političkog beščašća.

Kamuflirane prijetnje

Pri tome, Dragan Čović nije naivan. Radi se o tome da su potpuno odbačene sve maske i do kraja ogoljene suštinske pozicije, ambicije i težnje velikodržavnih projekata, koji su ovu zemlju prije trideset godina zalili krvlju, protjeravši i pobivši stotine hiljada ljudi. Dragan Čović divi se emocijama kojima se na sjednici govorilo o RS-u.

Samo što mu se nije omaknuo uzdah i vapaj kako se nada da će Hrvati u Bosni i Hercegovini dočekati isto. Treba li ponoviti Čoviću i njegovom novoimenovanom mentoru Zoranu Milanoviću da se takvi scenariji ostvaruju etničkim čišćenjem i genocidom? Oni to ili zaboravljaju ili, što je izvjesnije, kamuflirano prijete.

Komentarišući pregovore u Neumu, Milanović šizofreno ponavlja poznate i površne teze kako Hrvatima Bošnjaci daju milostinju, idu đonom na njih, hoće da ih nestane...i vrti tako u krug, u pravilnom rasporedu. O kakvoj milostinji se radi u situaciji u kojoj su državni i federalni ministri finansija od kraja rata do danas Hrvati, da je predsjednik Federacije BiH (šef izvršne vlasti u FBiH) u pravilu Hrvat, da su Hrvati (uglavnom iz HDZ-a) zastupljeni u svim sazivima Vlade FBiH i Vijeća ministara BiH s najmanje trideset posto ministarskih i pomoćnićkih mjesta te da se isti paritet slijedi i kada je riječ o drugim organima uprave i javnim preduzećima.

Konačno, najbolje je to sumirao Zvonko Jurišić, nekadašnji predsjednik HSP-a BiH: o kakvoj majorizaciji mogu govoriti oni koji imaju poluge kojima FBiH mjesecima drže u blokadi. Još jednom, ovdje se ne radi o snazi argumenata i racionalnoj raspravi, koja bi uvažavala druge strane, poglede i koncepcije.

"Nesavladana prošlost"

Ovdje je riječ o zlokobnim projektima krvi i tla i neostvarenim velikodržavnim, šovinističkim i fašističkim idejama koje Drugog i drugačijeg isključuju i čije isključenje tek razumiju kao uslov vlastitog postojanja. To je ono što smo ovdje već iskusili i velikim dijelom porazili. Rasprava o tome zašto je zlo samo djelimično poraženo otišla bi predaleko i za nju ovdje nema dovoljno prostora.
Pred nas se, u najkraćem, postavlja pitanje kako savladati prošlost.

"Nesavladana prošlost" sintagma je iz intervjua Karla Jaspersa, iz davne 1960. godine, izrečena upravo u raspravi o ponovnom ujedinjenju Njemačke i redu prioriteta kako ga je razumijevao ovaj veliki filozof. Važno je pri tome da Jaspers odbija rečenu sintagmu "nesavladana prošlost" kao nešto što stvari čini dalekim i nejasnim, što zamućuje pogled i onemogućava smislenu raspravu.

To je ono što ovdje nerijetko razumijemo kao pokušaj izjednačavanja strana i uloga u "nesretnom sukobu". Drugim riječima, nema potrebe ni za kakvim savladavanjem ili raščišćavanjem prošlosti. Pozicije su jasne i zauzimaju se prema civilizacijskim vrijednostima.

O tome je u svojim govorila baronesa Arminka Helić, izjavivši da ne bi trebalo biti pregovora s rušiteljima države, da je priznanje genocida civlizacijska nulta tačka za bilo kakav razgovor te da tek nakon toga na red dolazi razgovor o onome što bi mogli nazvati novim društvenim ugovorom i ustavno-pravnom arhitekturom. Utoliko je i ovdje riječ o određivanju prioriteta. To me podsjetilo na Jaspersov poredak vrijednosti: istina, sloboda, mir (istina je pretpostavka slobode, a sloboda pretpostavka mira).

U našem kontekstu to upravo znači nužnu i toliko zazivanu katarzu i odnos prema genocidu i udruženom zločinačkom poduhvatu kao konkretnim zločinima ali i paradigmatskim izrazima i rezultatima velikodržavnih projekata. Bez jasnog i neupitnog odmaka od tog naslijeđa nemoguće je napraviti suštinske iskorake.

Etno-mafijaški klanovi

Tek nakon toga moguće je suvislo razgovarati o modelima ustavnog i političkog uređenja, o konsocijacijskim elementima, o pitanjima autonomije u kulturi i granicama etničkih interesa, o uvažavanju i balansu individualnog i kolektivnog identiteta i pripadnosti.

O svemu tome može se i treba razgovarati kada dostignemo civilizacijski nivo u kojem oni koji, tobože, pozivaju na razgovore, a rade sve na urušavanju države, prihvate ono što cijeli svijet vidi i priznaje. Umjesto toga, Dodik uvjetuje povratak u državne organe nekim zakonom kojim bi se nazivanje entiteta ("i drugih kolektiviteta") raznim "pogrdnim" imenima učinilo kažnjivim (takav zakon, iako je kao ideja pozdravljen od jednog bošnjačkog političara - ishitreno, kao i inače - bio bi u suprotnosti s praksom i standardima Evropskog suda za ljudska prava).

Zbog činjenice da vremena odavno nema, paralelno s borbom za istinu (temeljne civilizacijske vrijednosti), treba se boriti za slobodu, odnosno, krenuti u nepokolebljivi obračun s okoštalim etno-mafijaškim klanovima, kriminalom i korupcijom i demontirati ovdašnji sistem spojenih posuda u kojem se poglavice tobože svađaju, a ustvari jedni drugima čuvaju leđa i štite svoja privatna carstva.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba