Dragan Bursać: In pivo veritas!
"U aferi, nema točene pive, istinsko pitanje koje Federalna televizija nije dovoljno snažno postavila ili nije smjela postaviti glasi: Gledamo li upravo preko jedne bizarne policijske odluke početak konačnog javnog obračuna partnera Trojke? Napada li Trojka samu sebe ili jedan njen dio, koristeći pivo kao političku kriglu. Šalje li SDP brakorazvodnu poruku NIP-u? Ili NiP preko ministra Katice poručuje partnerima da policijska vertikala neće biti predmet njihovih političkih intervencija? E to je priča!"
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Pet puta vrtim prilog Federalne televizije i svaki put provjeravam logo u uglu ekrana. Federalna ili RTRS? Je li moguće da pregaoci Federalne Televizije kradu kruh RTRS-ovim bojovnicma?
Sjajan debi Tarika Muharemovića u Premiershipu: Dramatična završnica protiv Nottingham Foresta
Teheranski pilzner
Jer Sarajevo je u nekoliko televizijskih minuta uspjelo postati gotovo "teheransko", zabrana točenja piva na koncertu The Prodigy i SFF-a pretvorena je u nekakav anticivilizacijski dokaz, a u prilogu se uredno pojavljuje i Milorad Dodik (doduše po šatorom) da objasni Sarajevu šta je Sarajevo. Čovjek koji godinama vrijeđa glavni grad, koji ga je nazivao svakakvim imenima i od njega pravio islamističku strašilo za svoju publiku, dobio je na javnom servisu Federacije zgodnu malu asistenciju: Evo vam Dodika da potvrdi kako smo, zbog nekoliko zatvorenih pivskih slavina, zakoračili prema Teheranu.
Pivo je, međutim, u cijeloj ovoj priči najmanje važno.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Da odmah raščistimo jednu stvar: Zabrana točenja alkohola na koncertu The Prodigyja ili na nastupu DJ Solomuna u okviru SFF-a bila je besmislena, nazadna i teško objašnjiva odluka. Uprava policije MUP-a Kantona Sarajevo donijela ju je na osnovu sigurnosne procjene, dok je ministar Admir Katica kasnije tvrdio da nema nadležnost nad operativnim odlukama policije, ali da podržava policijskog komesara i Upravu policije. Predsjedavajući Skupštine KS Dragan Mioković iz Naše stranke javno je odluku nazvao pogrešnom i nepotrebnom te upozorio da Sarajevo mora ostati otvoren grad slobodnih ljudi.
I tu bi normalna novinarska priča mogla tek početi.
Zašto je donesena takva sigurnosna procjena? Ko ju je donio? Na osnovu kojih podataka? Je li zabrana bila proporcionalna procijenjenoj opasnosti? Da li ista pravila vrijede za sve koncerte i sve organizatore? Ako policija raspolaže saznanjima o kriminalu vezanom za ugostiteljstvo i masovno točenje piva konkretno na velikim događajima, zašto se kriminal suzbija zatvaranjem pivskih slavina hiljadama građana umjesto procesuiranjem kriminalaca?
To su pitanja.
Teheran nije pitanje.
Teheran je politička etiketa.
Zamućena radler Trojka
A onda stvar postaje mnogo zanimljivija od jednog piva na koncertu ili Festivalu jer kada skinete pjenu sa čaše, na dnu ostaje Trojka.
Na jednoj strani ministar unutrašnjih poslova Admir Katica, kadar Naroda i pravde, koji podržava odluku policije. Na drugoj strani Dragan Mioković iz Naše stranke, koji odluku javno razvaljuje. U političkom međuprostoru pojavljuju se SDP-ovi kadrovi kojima su maligani bliska stvar. I odjednom zabrana jednog piva više ne izgleda kao sukob Sarajeva sa alkoholom, nego kao vrlo zgodan lakmus-papir odnosa unutar vlasti.
Drugim riječima, in pivo veritas. U pivu je istina, samo što ta istina nema mnogo veze sa hmeljem.
Istinsko pitanje koje Federalna televizija nije dovoljno snažno postavila ili nije smjela postaviti glasi: Gledamo li upravo preko jedne bizarne policijske odluke početak konačnog javnog obračuna partnera Trojke? Napada li Trojka samu sebe ili jedan njen dio, koristeći pivo kao političku kriglu. Šalje li SDP brakorazvodnu poruku drugom dijelu koalicije? Govore li SDP i Naša stranka preko ove afere NiP-u gdje prestaje njihova tolerancija prema načinu upravljanja sigurnosnim aparatom? Ili NiP preko ministra Katice poručuje partnerima da policijska vertikala neće biti predmet njihovih političkih intervencija?
E to je priča!
Jer niko ozbiljan neće povjerovati da se politička temperatura u Sarajevu digla do usijanja zato što neko na koncertu nije mogao kupiti mlako Sarajevsko.
Sarajevski malt i rđavi svjedok Mile
Još je zanimljiviji trenutak u kojem se sve događa. Trojka više odavno ne djeluje kao politički organizam koji diše jednim plućima. Stranke ulaze u period kada će svaka ponaosob morati objašnjavati vlastitom biračkom tijelu šta je dobila od zajedničke vlasti, šta je izgubila i zbog čega bi joj građani ponovo dali glas. U takvom ambijentu svaka policijska odluka, imenovanje, javno preduzeće, budžetska stavka, parking, koncert i, evo, plastična čaša piva mogu postati poligon za odmjeravanje snage, za poruke hoću/neću dalje sa vama.
Zato mi je fascinantna Federalna televizija.
Javni servis je imao pred sobom političku priču o pukotinama u vlasti, odnosima SDP-a, NiP-a i Naše stranke, odgovornosti policije, granicama ministrovih ovlaštenja i mogućoj pozadini jedne neuobičajene zabrane. Umjesto dubinskog kopanja, gledalac dobija stereotipnu atmosferu u kojoj Sarajevo gotovo mora dokazivati da još pripada Evropi jer se na jednom koncertu nije točilo pivo.
I kao šlag na toj političkoj krigli stiže Milorad Dodik. Čovjek čija je politička karijera izgrađena i na sistematskom ponižavanju Sarajeva sada postaje svojevrsni televizijski svjedok "karaktera Sarajeva". Dodik kaže nešto o "Teheranu", a Federalna televizija mu (sve ograđujući se) svojim izborom i dramaturgijom priloga omogućava da njegova uvreda postane referentna tačka rasprave.
Pa čekajte ljudi, kad smo već kod civilizacijskih kriterija, gdje je Federalnoj televiziji bio taj senzibilitet dok je Dodik godinama pravio sprdnju od cijele države? Kad je ponižavao njene institucije? Kad je Bosnu i Hercegovinu predstavljao kao privremenu tvorevinu? Kad je Sarajevo koristio kao pogrdnu političku imenicu? Tada se očigledno moglo živjeti bez televizijskog alarma o evropskim vrijednostima, jer je Dodik sa Čovićem, citiram igrače Trojke bio "poželjan politički partner". Ali jedna večer bez točenog piva odjednom je dovoljno snažan povod da se u eter uvede nazadanjačka slika grada.
Tu nastaje mnogo ozbiljniji problem od same zabrane alkohola.
Sarajevo se godinama nalazi pod političkom propagandom koja ga pokušava prikazati kao mračnu muslimansku kasabu, nekakav balkanski Teheran ili Kabul u kojem svi samo čekaju pogodan trenutak da ženama stave hidžabe, muškarcima zabrane alkohol, a Baščaršiju pretvore u idealnu kulisu za velikosrpske televizijske dnevnike. Dodik je jedan od najupornijih proizvođača upravo takve slike. Kada Federalana TV bez ozbiljne distance preuzme taj okvir zbog jedne policijske odluke, onda Dodiku više nije potrebna RTRS-ova kamera.
Posao je već obavljen.
I zato cijela stvar jeste vrijedna priče, samo iz potpuno drugog razloga.
Pokvareni Pale Ale
Zabrana točenja piva pokazuje koliko jedna glupa administrativna odluka može postati politički eksploziv kada su odnosi u vlasti već letalno zatrovani. Pokazuje kako partneri Trojke sve manje kriju međusobne razlike. Pokazuje i kako se javni servis, umjesto da secira strukturu moći koja je odluku proizvela, može zalijepiti za najjeftiniju simboliku.
Pivo ili Teheran. Nema između! Kao da između te dvije tačke nema čitave jedne države, policijskog sistema, kantonalne vlasti, tri stranke, njihovih interesa i predizbornog pozicioniranja.
A upravo je tu prava priča.
Možda ćemo za nekoliko mjeseci otkriti da je ona čaša koja nije natočena na Grbavici bila samo prvi javno vidljivi simptom mnogo ozbiljnijeg razlaza. Možda SDP i Naša stranka preko hmelja već uručuju šut kartu NiP-u. Možda se samo skupljaju bodovi pred biračima. Možda se iza svega krije mnogo prizemniji sukob interesa oko organizacije velikih događaja. Za svaku od tih mogućnosti novinar treba kopati i tražiti dokaze.
Ali jedno već znamo. Sarajevo zbog jedne zabrane piva nije postalo Teheran, niti će. Mnogo je zanimljivije pitanje kako je Federalna televizija zbog jedne zabrane točenja piva uspjela zazvučati kao RTRS. A ako hoćete odgovor ko se s kim u Trojci obračunava i zbog čega, nemojte gledati pjenu. Pogledajte ko drži kriglu.
In pivo veritas.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.