Dragan Bursać: "Dodik neće biti na čelu SNSD-a? Pa šta?"

Kome vi mažete oči? Pa ni Vučić već dvije godine nije na čelu SNS-a. Ovo je samo jeftin pokušaj amortizacije bijesa od strane Amerikanaca. Mada, bijesa i nema, pa nema mjesta ni za ovu farsu! Dodik istaje šef na kojoj god poziciji bio!”

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Ja ću vas, evo, odmah na početku podsjetiti da Aleksandar Vučić već dvije godine nije na čelu Srpske napredne stranke. Da, da, tačno tako. A Srbija nikad dublje u autokratiji. A SNS nikad poslušniji. A vođa nikad moćniji. Pa ako vam se sad, nekim čudom, steglo srce zbog najava da će se Milorad Dodik "povući" sa čela SNSD-a, slobodno se opustite. Nećete, gospodo, ni osjetiti razliku. Jer Dodik, da oprostite, ne vodi SNSD – on jest SNSD.

Trending

Iz Visokog krenula najtužnija kolona: Žrtve genocida u Srebrenici putuju na konačni smiraj

U zemlji u kojoj su zakoni kulise, u kojoj su sudovi filijale partijskih odbora, a optužnice motivacijska pisma za visoku politiku – povlačenje Dodika sa čela stranke, kako navodi portal Istraga.ba je otprilike isto što i povlačenje Baje Malog Knindže sa muzičke scene: svi znamo da se dogoditi neće, ali i da nikome više nije važno.

Ali eto, šuška se. Navodno, Dodik se povlači sa pozivije šefa partije. Ko fol. Ako ga oslobode. Ako mu ukinu presude. Ako mu smanje kazne. Ako mu zamijene šest godina zabrane političkog djelovanja za šest dana plaćenog godišnjeg odmora na Hvaru. Ako mu vrate sinekure, funkcije, lažne izbore i razbijeno povjerenje "međunarodne zajednice". I ako, jasno, njegova politička familija ostane tu gdje jeste – a gdje je to? Pa u svemu! Od entitetskog predsjednika, do šefa mjesne zajednice Gornje Sitnice.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Glumatanje odlaska, scenarij ostanka

Zna Dodik da se ne povlači s vlasti – povlači se u dubinu vlasti. Ako prepusti kormilo stranke Željki Cvijanović, to će biti kao kad Putin prepusti poziviju Medvedevu, a Lavrov prevede to javnosti. Jer nije stvar u imenu, već u naredbi. Nije stvar u funkciji, već u telefonskom pozivu. A ako nekim čudom prepusti stranku sinu Igoru, pa to i ne bude sukob interesa, već čisto porodično nasljedstvo. U normalnim zemljama to zovu nepotizam. Kod nas – porodična odgovornost. Sjetimo se familije Isak.

Ali, sve i da se dogodi taj famozni "transfer", sve i da se Željka Cvijanović zakiti titulom predsjednice SNSD-a, to bi bio samo ukrasni poklopac na istom loncu trulog nacionalizma. Jer Željka je odavno naučila da joj predsjednik može biti samo Milorad Dodik. Ne pravda, ne zakon, ne narod – nego Dodik. To je taj vertikalni moral partije: odozgo se pije, odozgo se odlučuje, odozgo se misli.

Američki biber na banjalučkoj čorbi

I sad dolazimo do tog veličanstvenog trenutka kada američke diplomate dolaze u Sarajevo. Navodno, žele da sa Željkom Cvijanović dogovore "novi kurs”, "novi pravac”, "novi početak”. A ja ih lijepo pitam: pa gdje vam je bio mozak dok vam je Željka, kao glasnogovornica srpskog sveta, šaptala u Bijeloj kući o ugroženosti Srba i genocidnim muslimanima iz Sarajeva? Gdje su bili ti famozni "zapadni principi" dok su nagrađivali poslušnost, a kažnjavali istinu?

Žele da smire Dodika? Nema problema. On će se smiriti. Kao zmija pred napad. Kaže se: ako se žaba ne buni dok je kuhaju, znači da je već skuhana. A i Dodik zna da je žaba odavno mrtva – on samo pušta paru.

Pravosuđe po dogovoru

A da bi se "prenos vlasti" učinio vjerodostojnim, treba i da se pravosuđe malo "prilagodi". Pa tako, slučaj za "napad na ustavni poredak" pada kao snijeg u aprilu – svečano i nepostojeće. Tužiteljica predlaže ukidanje pritvora za čovjeka koji je de facto pozivao na rušenje države. I to nije fikcija – to je politika u BiH.

I onda dolazimo do "kompromisnih opcija": možda presuda ostane, ali se ne provodi. Možda bude osuđen, ali samo simbolično. Možda kazna traje godinu, ali zabrana političkog djelovanja traje taman toliko da bi se ponovo kandidovao 2026. godine. Možda mu Apelaciono vijeće udijeli packu, pa da nastavi po starom. Jer ako je išta sigurno u ovoj zemlji – to je da Dodik nikad ne izlazi iz igre. On samo mijenja pozicije. I mikrofone.

A možda ga i oslobode, pa da nas sve tuži. Za bolje i nismo!

SNSD: porodična firma i ideološki inkubator

SNSD danas nije politička partija – to je akcionarsko društvo privatnog interesa. To je komitet za zaštitu kapitala porodice Dodik i produženih ruku. Svi ostali su pioniri u šahovskoj igri u kojoj se kralj nikad ne pomjera – osim ako ne pravi prostor za topa. I zato, kad kažu da Igor Dodik želi da preuzme stranku, a Željka se protivi – to nije sukob politike, već raspodjela plijena.

A narod? Narod ni ne zna da je ovo farsa. Jer više niko ništa ni ne očekuje. Pa se ova pseudodramatska konstrukcija oko "ko će naslijediti Dodika” svodi na ono staro pitanje: koga više boli briga za doktora kad je pacijent na respiratoru?

Zaključak za kraj (ako ga uopšte više ko treba)

Dakle, kad vam sljedeći put neki analitičar ozbiljno, s kravatom, priča o velikim pomacima u SNSD-u, o reformama, o novim ljudima – vi ga slobodno upitajte: Ko je donio odluku? I ako nije Milorad Dodik – laže. Jer Dodik neće otići. Dodik će ostati. Možda ne na čelu stranke, ali u njenom srcu, džepu i komandnom pultu.

A vi slobodno nastavite da vjerujete u bajke. Samo nemojte zaboraviti da se i vuk u Crvenkapici presvukao za potrebe farse. I pojeli vas, gospodo, i bajka i vuk i baba.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.