Demaskiranje Čovića i Zagreba: Kome prijeti ministar Radman Grlić?

Ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman sinoć je u gostovanju na Hrvatskoj radio-televiziji (HRT) do kraja demaskirao hibridnu politiku zvaničnog Zagreba u nastojanju da Bosni i Hercegovini, i to u osvit 30. godišnjice njezine suverenosti i međunarodnog priznanja, nameće svoja isključiva "rješenja".

Piše: Faruk Vele

Naime, komentirajući fijasko pregovora o izbornoj reformi u Neumu, Grlić Radman je zaprijetio "drugoj strani" da će "preuzeti odgovornost za radikalizaciju i destabilizaciju".

Trending

Završen štrak u osnovnim školama u Kantonu Sarajevo: Sindikat najavio naredne korake

Optužbe "druge strane"

Mada je većina medija u Sarajevu prenijela da je optužio "bošnjačku stranu", istine radi, on je isključivo govorio o "drugoj strani", a na pitanje voditelja koja je to "druga strana" i je li riječ o "bosanskohercegovačkoj", odgovorio je potvrdno.

Ipak, ostajući pri stavu da su "Hrvati politički diskriminirani" i "žrtve političkog inžinjeringa" (HDZ BiH je toliko politički nemoćan da već četvrtu godinu blokira sve bezmalo sve političke procese u FBiH?!) ustvrdio je kako "Hrvatska kao članica EU-a može utjecati na čitav proces".

Nije li to onaj koncept iz 2016. godine kada bivša predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović prijetila Sarajevu da će iskoristiti svoj položaj u EU i NATO-u" i šta to znači za dobrosusjedske odnose?

"Hrvati kao narod su žrtve političkog inženjeringa u izbornom procesu. Bili su ovdje najkonstruktivniji, davali prijedloge i njihove pozicije su se evoluirale. Nevoljko su pristali na ograničene promjene Ustava, radili su kompromise i došli su do crvenih linija. Hrvati su u najlošijem položaju među tri naroda u BiH. Ako je netko najzainteresiraniji za promjenu izbornog zakona kojim će se ukinuti sve diskriminacije i nejednakosti, to je hrvatski narod. Oni koji nisu spremni i odugovlače proces, druga strana koja odugovlači s promjenama izbornog procesa. Vrijeme prolazi i postoji mogućnost da će preuzeti odgovornost za radikalizaciju i destabilizaciju", govorio je Grlić Radman za HRT.

Miješanje u izbore

Ne samo to, hrvatski šef diplomatije se pokušao miješati i u pitanje rada Centralne izborne komisije (CIK) BiH!?

"Ko će kontrolirati, ko će donijeti izborna pravila, Središnje izborno povjerenstvo (SIP), ko njega nadzire, kako mogu donijeti izborna pravila u stvarima gdje ne postoji dogovor", rekao je.

Da li hrvatski ministar, također, dovodi u pitanje održavanje izbora u BiH?

Je li to ista politika koju zastupa i sam Dragan Čović koji je poslije završetka neumskih razgovora ustvrdio "da ne postoji mogućnost za održavanje izbora"?

Moskva, Vučić, Dodik...

S obzirom na to da je hrvatski šef diplomacije 17. januara u Moskvi tražio i dobio podršku za "hrvatsko pitanje", da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ranije poručio da se Beograd i Zagreb 90 posto slažu oko pitanja Bosne i Hercegovine, da je Čović prvo svome savezniku iz Banje Luke raportirao propast pregovora u Neumu, te da je predsjednik HDZBiH i nevladine organizacije HNS danas u Narodnoj skupštini RS-a dajući podršku SNSD-ovoj politici, nije teško prozrijeti kakva je politika na sceni.

Tako se politika dogovora sa "braćom Bošnjacima" preko noći u Čovićevim medijima postala pitanje "korijena turskog bezobrazluka" ili čak prijetnji glasnogovornika HNS-a, notornog Marija Karamatića "da je ovo mala maca što vas čeka", te da "ćete plakati za Čovićem".

Tako dolazimo do suštine jedne politike. Ona je bila i ostala omeđena politikom "ratnom pozicijom" i vizijama prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji kaže:

"Ako Srbi uzmu svoje, i mi ćemo svoje".

Svi ostali ultimatumi kojima se ratne ciljeve želi ostvariti za "zelenim stolom", te u skladu s ruskom strategijom umanji pritisak na "saveznika RS" Milorada Dodika – danas su do kraja raskrinkani.

Dobra vijest je da je kakva-takva bosanska politika pokazala da razumije kako je ovdje u pitanju interes države BiH, a ne pitanja odnosa dva naroda koji nikada nisu ni bili sporni, te da politički, partikularni, stranački interesi ne mogu biti iznad interesa Bosne i Hercegovine.