Bursać: Vrijeme je da se izađe iz začaranog kruga i kaže - dosta je!

Ugledni novinar i kolumnista Dragan Bursać  na svom Facebook profilu posvetio je objavu prijatelju Srđanu Šušnici. 

Prisjetio se kako je na današnji dan, prije tačno tri decenije ubijen banjalučki inspektor Miodrag Mićo Šušnica.

Objavu Dragana Bursaća prenosimo u cijelosti:

Trending

Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

"Boris Potočnik će zapisati:

“Miću su ubili desetog aprila devedeset druge, pred kajakaškim klubom, u kafiću na spratu. Trojica, bijeli fijat Uno, crvene beretke, paravojne srpske odbrambene snage. Danas slobodno hodaju gradom. I njihovi nalogodavci, organizatori i saučesnici. Drže govore i kandiduju se na izborima. Tužilaštvo šuti iako je slučaj policijski rasvijetljen.“

A Mićo Šušnica, veliki čovjek, bio je stub onog što se zvala Šeher Banja Luka i njegovim ubistvom počelo je ubijanje grada. Banja Luka je u tri decenije urbicidom svedena na mentalnu i ideološku palanu, pretijesnu za sve što je drugačije od četništva.

Ali neću o tome. Ovaj post je posvećen Mići, ali još više njegovom sinu Srđanu, mom prijatelju i saborcu. Čovjeku koji je imao petlju da tačno i kristalno jasno dešifruje bolest nacionalizma od koje je obolio i grad i poluljudi u njemu. I zbog ljudskosti i zbog dijagnoze koju je postavio čaršiji, ne živi više u Banja Luci. Ova naseobina danas ne prašta istinu.

A mislim da je baš sada, svojim duhom i očevom hrabrošću tu, važniji nego ikad.

Srđan, taj sin Mićin, a moj prijatelj, kazaće u jednoj svojoj priči:

“Te 92. nestalo je pola mog razreda… a tih godina i pola moje Banjaluke… Sumrak rata je počistio ulice, naselja, sela, sjećanja… I sada nam srpski nacionalisti pokušavaju prodati priču da ta vremena, ti ljudi, ta djeca, taj život… nikada nisu ni postojali. I da je ovako bolje..."

Danas sjedim sam, ogoljen, gledam Vrbas, čujem kako pupi odsjaj grana u zelenoj vodi. Pogledam put neba, rastvorilo se i plavetnilo zadnje svjetlosti obasaja mi lice. Treba mi i Mićo i Srđan!
A gore sa nebesa, posmatra Mićo svog sina Srđana i zna da je vaspitao Ljudinu.

I ja se nadam da će Banja Luka, makar malo mojim radom, biti opet Srđanov grad, ponajviše Srđanov grad i da ćemo zajedno prošetati ulicom koja nosi ime njegovog ubijenog oca Miodraga.
Eto, to bi bio početak vraćanja u život onoga što se nekad zvalo Šeher Banja Luka. I sve mi se čini da smo bliže tome nego ikad, koliko god to apsurdno zvučalo.
Trideset godina je prošlo, vrijeme je da se izađe iz začaranog kruga i da se kaže-DOSTA JE!

Zbog Miće, zbog Srđana, zbog 75 hiljada protjeranih ljudi, zbog palanke koja je nekad bila grad. A najviše zbog samih sebe".